Tunižani obilježavaju ‘Dane bijesa’

Mirnim protestima pod motom “Dani bijesa” Tunižani obilježavaju treću godišnjicu od izbijanja Arapskog proljeća. Glavno okupljanje je upriličeno u gradu Sidi Bouzid, iz kojeg je krenuo val protesta, koji se ubrzo proširio Sjevernom Afrikom.

Organizatori, proreformski orijentisani aktivisti, uz podršku jednog od najjačih sindikata od vlasti traže politički dogovor i izlazak zemlje iz ekonomske krize.

Pred džamijom u Sidi Bouzidu policajka Faida Hamdy pokušala je da konfiskuje kolica s robom Mohameda Bouazizija. Ponudio joj je uobičajeno mito od 10 tuniskih dinara. Ošmarila ga je i pljunula, kaže zvanična verzija događaja.

Sat vremena poslije incidenta Mohamed se ispred opštine polio benzinom i zapalio. Bio je to početak “Revolucije jasmina”.

Mohamedova sestra Samia Bouazizi danas živi u glavnom gradu. Za brata kaže da je bio samo jedan od ugnjetavanih koji je branio svoju čast, momak koji je pokušavao da obezbijedi hranu za osmočlanu porodicu.

‘Nije lako izgubiti brata’

“Bio je blizak svim članovima porodice. Komšije su ga voljele. Bio je miroljubiv i blag. Nikada se nije odvajao od porodice, koju je materijalno pomogao. Mlađi brat je posebno bio vezan za njega i nikada ga nije prežalio. Zbog toga ima i psihičkih problema. Šta da vam kažem, nije lako izgubiti brata”, kaže Samia Bouazizi.

Pred zgradom policije grafiti, sa revolucionarim porukama i zahtjevima novim vlastima.

“Upravo se na ovom mestu 17. decembra 2010. godine samozapalio Mohamed Bouazizi. Bio je to čin momka koji je samo želeo da mu se vrati čast. Nije ni slutio da će pokrenuti revoluciju u sopstvenoj zemlji, ali i Arapsko proleće, koje će dovesti do pada mnogih diktatorskih režima. Tri godine kasnije građani Tunisa i dalje čekaju bolje dane”, izvještava iz Sidi Bouzida reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić.

Na trgu pred džamijom u Sidi Bouzidu Nasri prodaje voće i povrće. Mohamed mu je bio prijatelj. Kaže da je prije revolucije policija bila nedodirljiva i da su se jednog policajca plašile hiljade ljudi. Policija ih sada više ne maltertira, ali revolucija za Nasrija nije donijela nikakav boljitak.

“Revolucija se nastavlja, jer ništa nije ostvareno. Nema razvoja, zapošljavanja. Sidi Bouzid nije dobio nijedan posto od budžeta u poređenju sa priobalnim gradovima. Tamo se grade bolnice, hoteli, fakulteti, a mi, koji smo pokrenuli borbu protiv nasilnika, nismo dobili ništa”, rekao je Nasri.

Na Mohameda Bouzizija danas podsjeća veliki bilbord sa njegovim likom na zgradi opštine i spomenik u obliku kolica koja je koristio. Spomenik je postao mesto gdje građani govore o politici. Neki od njih nisu ni slutili da će se revolucija proširiti.

Život u mraku i strahu

“Revolucija je došla iznenada, a bila je razlog da se zapali cijeli arapski svijet. Nismo imali predstavu o tome šta će se desiti. Živjeli smo u mraku i strahu. Dobili smo priliku i iskoristili je, a onda se sve proširilo. Nismo znali da će se to desiti”, izjavio je Mohamed al-Hady, stanovnik Sidi Bouzida.

Problemi u Tunisu nisu riješeni ni tri godine poslije revoulucije. Mladi u Sidi Bouzidu uglavnom besposličare. Ključ je u rukama političara, koji moraju da okončaju prelazni period, za koji analitičari kažu da predugo traje.

Profesor Salahudin al-Jourshi kaže da to političari duguju mladima koji su revoluciju i pokrenuli i, bez mnogo nasilja i uništavanja imovine, smijenili Ben Alijev režim.

“Čast je pokrenula revoluciju. Danas mladi osjećaju da su vratili slobodu, ali se čast ogleda u ekonomskoj snazi građana. Vlada nije uspjela da popravi ekonomsku situaciju, niti da reši pitanje nezaposlenosti. Nije premošćen jaz između gradova na obali i gradova u unutrašnjosti, koji su marginalizovani kao i u prethodnom režimu”, kaže Jourshi.

Nacionalni dijalog vlasti i opozicije još traje. Nada u revoluciju koja je zadivila svijet mora se vratiti, slažu se Tunižani. Vjeruju da je rješenje moguće i da će sebi i svojoj deci obezbijediti bolju budućnost.

Izvor: Al Jazeera