Turska koja ne protestuje

Protesti u Turskoj uglavnom su usmjereni protiv premijera Recepa Tayyipa Erdogana i njegove vlade.

Uprkos tome što se dio građana ne slaže sa njegovim potezima, Erdogan i dalje uživa široku podršku. U Istanbulu je istraživala Anita McNaught.

U centralnom dijelu Istanbula, Fatihu, postoji svijet mirnih kafića smještenih u sjeni drveća. Ovdje mladi ljudi ne demonstriraju. Dim se širi iz nargila, a ne iz zapaljenih automobila.

Taha Un i Merve Oruc pripadaju “drugoj polovini” građana Turske.

‘Očajnički pokušaji’

Proteste na Trgu Taksim smatraju posljednjim, očajničkim pokušajem sebične elite.

“Oni koji ne žele izgubiti posljednje privilegije, izašli su na Taksim. Viču i vrijeđaju obične ljude. Moraju naučiti da poštuju građane ove zemlje. Nema razloga da ih ozbiljno shvaćamo”, kaže Taha Un, stanovnik Istanbula.

Nijedno ne može vjerovati da, nakon što je Turska postala praktično jedina zemlja u regionu koja je uspjela uspostaviti stabilnu demokratiju, njihovi sunarodnjaci potiču na građanske nemire.

“Veoma je tanka linija između anarhije i demokratije. Moramo vjerovati u izborni sistem. Mogli su na drugačiji način izraziti nezadovoljstvo. Mogli su tražiti nove izbore, ako im je cilj zaista demokratija”, smatra Merve Oruc, stanovnica Istanbula.

U proteklih deset godina, Erdoganova konzervativna Vlada donijela je prosperitet i izgradila imidž Turske.

Na posljednjim izborima, Stranka pravde i razvoja dobila je polovinu glasova ljudi koji, kako tvrdi Vlada, ne podržavaju proteste.

 “Nasilje ne želi 51 posto građana. Da ga žele, okupili bi se na ulicama. Ali oni ne žele provokacije. Ostaju mirni jer je to u interesu države”, kazuje Giyasettin Gergin, član stranke Pravde i razvoja.

Zabrinutost zbog štete

A na mirnijim ulicama Istanbula, vlada zabrinutost zbog štete koju bi protesti tek nekoliko hiljada građana mogli nanijeti reputaciji Turske.

“Ljudi dobijaju pogrešnu sliku. Na Zapadu vlada percepcija da su Turci barbari, a strani mediji namjerno koriste snimke koji će takav imidž učvrstiti”, kaže Saliha Eren, stručnjakinja za društvene medije.

Gotovo svi su saglasni da je istanbulska policija prvog dana pretjerala. Ali tu završava opravdavanje i saosjećanje sa demonstrantima.

“Bez obzira na ekonomski i urbani razvoj, Turska ostaje duboko polarizirana zemlja. Stranka pravde i razvoja i njen karizmatični premijer sa spektakularnim uspjehom održavaju podršku jedne polovine građana. Ali kad je riječ o uključivanju druge polovine, tu nisu imali mnogo uspjeha”, izvještava Al Jazeerina reporterka.

Sada većina onih koji ne podržavaju proteste zabrinuto prati šta se dešava u njihovim gradovima – i nada se da će nevolje uskoro prestati.

Izvor: Al Jazeera