Turska zatvorila vrata stranim silama

Referendum o ustavnim reformama je sedmi u historiji Turske (Reuters)

Piše: Khalil Mabrouk 

Rezultati referenduma o ustavnim promjenama u Turskoj samo su pojačali uvjerenje da je došlo do odstupanja od stranačkih stavova u korist vizije o uređenju struktura vlasti u državi, čime su se vodili glasači kada se radi o usvajanju predsjedničkog sistema u državi umjesto dosadašnjeg parlamentarnog.

Pristalice ustavnih promjena u Turskoj izgubile su veće gradove, poput Ankare. Također, gube većinu glasova i u historijskim uporištima koji su opisivani kao ‘akumulacija glasova’ vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP), glavnog pokrovitelja projekta izmjene Ustava. No i pored svega toga, AKP je na kraju ostvarilo željeni rezultat: ustavne promjene su izglasane sa 51,4 posto glasova ‘za’.  

Rezultati referenduma širom su otvorili vrata za analiziranje ponašanja turskih glasača koji su dali AKP-u povjerenje sa 49 posto glasova na posljednjim parlamentarnim izborima i sa 50 posto glasova u korist predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na posljednjim predsjedničkim izborima. 

Postotak koji su ostvarili podržavatelji ustavnih reformi iz dvije stranke, AKP i Stranke nacionalnog pokreta (MHP), veoma je sličan rezultatima koje je AKP sama ostvario na prethodnim izborima. Takva situacija ukazuje na različite okolnosti referenduma o ustavnim promjenama u odnosu na prethodne izbore, u smislu promjene političke polarizacije glasača. Glasači se ovog puta nisu toliko pridržavali stavova stranke, koliko su se vodili svojim ličnim opredjeljenjem. 

Izbori strukture vlasti

Omer Korkmaz, viši savjetnik turskog premijera Binalija Yilidirma, opisuje rezultate referenduma kao veliki potres koji je pogodio region u smislu promjena u upravljanju državom, a ne u smislu ideologije i političkih polarizacija.

Korkmaz za Al Jazeeru kaže da “prihvatanje turskog naroda da se vlast transformira u predsjednički sistem znači zatvaranje vrata pred svim stranim i vojnim silama, čime se sprečava njihovo miješanje u pitanje na koji način će narod upravljati državom”, naglasivši da je promjena strukturalna, a ne ideološka.

Naglasio je da će referendum okončati mnoge probleme koje je generirala vojna struktura brojnim vojnim prevratima. Među najznačajnijim su preklapanje nadležnosti između predsjednika države i premijera, te pojašnjava da će u predsjedničkom sistemu svako, počevši od predsjednika, ministara, parlamentaraca i svih državnih službenika, znati svoje mjesto. Isti je slučaj i sa vojskom, koja će se pridržavati uloge koja joj je dodijeljena.

Korkmaz dodaje da će predsjednički sistem olakšati vođenje države, ojačati njenu strukturu i stabilnost, jer će se smanjiti potreba pribjegavanja vanrednim izborima i promjenama vlada. Ističe da je bivši parlamentarni sistem uzrokovao formiranje slabih vlada sa slabim ekonomskim učinkom, što je otvaralo put vanjskim intervencijama. Međutim, to više neće biti tako lako učiniti jer će predsjednički sistem uspostaviti stabilnost u državi.

Referendum o ustavnim reformama je sedmi u historiji Republike Turske, od kako ju je utemeljio Mustafa Kemal Ataturk 1923. godine. Na tim referendumima Turska javnost je šest puta glasala za i jednom ne.

Veliki gradovi rekli ‘ne’

Istraživač na Institutu Ankara za strateške studije Cahit Tuz smatra da referendum sam po sebi reflektira velike promjene u Turskoj, budući da je to prvi referendum koji se odvija pod nadzorom civilnih vlasti. Sve ranije referendume organizirala je vojna vlast, bilo u fazi osamostaljenja i osnivanja države ili tokom brojnih vojnih prevrata koji su se desili u Turskoj.

Tuz smatra da je do pobjede bloka „ne“ nad blokom „da“ je u velikim gradskim sredinama došlo kao rezultat ometanja prenošenja poruke pobornika reformi glasačima, ili posljednjih događaja koji su potresli velike gradove, poput eksplozija i napada, što je utjecalo na stavove glasača.

Također ističe da ovaj referendum može poslužiti kao indikator popularnosti Stranke pravde i razvoja te biti platforma za diskusiju o djelovanju predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u istoj mjeri u kojoj to može biti demokratski obrazac na kojem se može dalje graditi.

Mnoge analize i promišljanja rezultata referenduma o ustavnim reformama navode kako je jedan od faktora koji je doveo do protivljenja reformama u gradskim sredinama činjenica da u velikim gradskim sredinama živi brojna kurdska populacija, te se napominje kako je generalni stav Kurda bio protivljenje ustavnim reformama.

Ovakve analize ukazuju da pitanje ustavnih reformi nije bilo prioritet za brojne pristalice Stranke pravde i razvoja, što je uticalo na njihovu glasačku težinu koja se obično pokazuje u njihovom žarkom zalaganju za stranku i njene kandidate na lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

Izvor: Al Jazeera