Turske ‘Delije’ protiv slovenskog ‘balije’

Alen Omić je poručio: Ja sam došao da igram za ovaj dres, da igram košarku, moj život je košarka (Al Jazeera)

Ne mora redom, ali podsetimo se nekoliko značajnih opačina srpskih navijača. Ima ih napretek, evo samo nekih i sve su se zbile u relativno kratkom roku; Brankici Stanković, novinarki RTV B92, krajem 2009. godine na stadionu Partizana u Beogradu, na utakmici sa ukrajinskim Šahtjorom, navijači “Alkatraza” (tako ih zovu) pretili su smrću. Reakcija nadležnih je izostala.

Dva meseca pre toga srpski navijači su na stadionu “Luiđi Feraris” u Đenovi napravili pokor. Duel između repereznatcije Italije i Srbije u kvalifikacijama za EURO 2012 prekinut je u 7. minutu zbog divljanja gostujućih navijača. Među uhapšenim izgrednicima bio je i veoma išarani (tetovaža) Ivan Bogdanov, jedan od vođa navijača Crvene zvezde (grupa “Ultra boys”), tada dvadesetdevetogodišnjak, sa srednjom školom bez zaposlenja. Uspeo je da iseče mrežu na golu i poruši deo ograde, ali to nije bilo sve: italijanska policija ga je optužila i za učestvovanje u tuči, nanošenje lakih telesnih povreda i napad na službeno lice u vršenju dužnosti, za nasilničko ponašanje i zbog neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga. Beograd se dobrano i hitno potrudio da sve, bokeljski rečeno, “potašula” i stvar je prepuštena vremenu/zaboravu.

Ovaj put na kraju, ali najgora (opačina) desila se sredinom septembra gadostima plodne 2009. godine, kada su “Partizanovci”, posle utakmice svog tima sa francuskim Tuluzom u centru Beograda (sedamdesetak metara od šetačke Knez Mihailove) napali Francuze (jer nisu govorili srpski) i, ispostaviće se, nasmrt pretukli navijača gostujuće ekipe Brisa Tatona. Dvadesetosmogodišni Tulužanin (1981), nakon “tretmana” metalnim šipkama, bačen je u Kosmajski prolaz dubok desetak metara i 13 dana kasnije (29. septembra) izdahnuo u Kliničkom centru Srbije.

‘Bila dva Slovenca M. i H.’

Taman kada smo pomislili da su navijačke gnusobe jenjale, pre nekoliko dana oglasili su se “Zvezdaši”. Na košarkaškoj utakmici protiv grčkog Olimpijakosa u Evroligi (89:78), Zvezdine “Delije” su na startu meča iskazale mržnju upravo prema svom igraču, slovenačkom reprezentativcu Alenu Omiću. Horda ga, očito, ne prihvata, jer je mladom Slovencu prebroja(va)la krvna zrnca. Banjalučanin Rade Mazalica (poreklom iz kraja Branka Ćopića – Krupska Suvaja), s kojim sam služio vojni rok u ondašnjoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji, kaže da Omića “ima u Cazinskoj krajini”, a navijača-mrzitelja kakvi su Zvezdini, “nažalost, nađe se širom bivše Jugoslavije”.

“Omiću, odlazi!”, orilo se u beogradskoj hali “Pionir”, uz transparent “Šiptar, Hrvat, balija nisu moja bratija”. Novi igrač Crvene zvezde kazao je da nije video transparent posvećen njemu i da dernjavu nije čuo, rekavši (novinarima još u svlačionici) da je u beogradski tim došao da igra. “Ja sam došao da igram za ovaj dres… da igram košarku. Moj život je košarka, i to je to”, porućio je mladi Slovenac.

Nekad davno već, dok se bivši Jugosloveni nisu mrzeli kao danas, nastao je bezazlen i duhoviti vic: “Znate onaj, bila dva Slovenca, Mujo i Haso?” Sročen je verovatno iz razloga što su mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine odlazili na rad u Sloveniju i uglavnom ostajali tamo da žive. To Slovencima nije smetalo, kao što – aktuelnim evropskim prvacima u košarci – nije smetalo što su im najznačajniji udeo za zlato osvojeno u Istanbulu prošle godine, kada je u finalu savladana upravo srpska reprezentacija, dali Goran Dragić i Luka Dončić, koji su (oprostite, momci) srpskog porekla.

Bolna sjećanje na Maksimir

Podosta je onih koji veruju da je rat na prostoru nekadašnje Jugoslavije otpočeo nemirima na fudbalskoj utakmici (Maksimir, 13. maj/svibanj 1990. godine) između Dinama i Crvene zvezde. U vrednoj analizi tog događaja, sociolog Srećko Mihailović citira (Colin Warda) da fudbalska utakmica nije pitanje života ili smrti i da je ona “mnogo više od toga”, što je, potencira Mihailović, bilo “vidljivo u sloganima, uzvicima i natpevima koji su se čuli tog dana”, kao: “Srpski Cigani, ubice, ubice”, “Hrvatska do Zemuna”, “Kad si sretan, lupi Srbina o pod, kad si sretan, nožem ga zakolji ti, kad si sretan, vikni glasno – Hrvatska nezavisna država”, “Ima jedan šugav grad po imenu Beograd, u njemu žive Cigani, navijači Zvezdini”. “Mi smo Antini – Ante je naš”, “Večeras je naša fešta, večeras se Slobo peče, nek se peče i okreće, tko ga j…, nije im'o sreće”, “Srbe na vrbe”, “Kupio sam kamu, j….. vam mamu” (Dinamovi rđavi plavi momci – BBB).

Ni “Delije” nisu ostale dužne: “Srbija, Srbija”, “Jedite g…., mi smo šampioni”, “Ovo je Srbija, dole Tuđman”, “Ubit ćemo Tuđmana”, „J… vam Tuđman mater”, “Mi smo četnici”, “Srbija do Zagreba”, „Oj, purgeri, jel’ vam žao, Maksimir je noćas pao”, “Od Topole pa do Ravne gore, svud su straže đenerala Draže”, “Hrvatske p….”, “Vi ste Titovi – Tito je vaš”… Maksimirsko i brojna iskustva (“Nož, žica, Srebrenica” na banjalučkom stadionu) nisu bila za nauk. Sve se ponavlja, nešto učestalije i mnogo odvratnije u Beogradu.

Poslednji beogradski “večiti derbi”, odigran pre nešto više od mesec dana, protekao je, poslovično, u neredima. Novo je to da su se domaćim bitangama pridružila i braća iz uvoza, ovaj put iz Splita. Ali, nije novo da su političari – i oni najviši, i sića – ovo iskoristili da se obrate stadu. Tako je iste večeri, kada je Viši sud u Beogradu odredio pritvor izgrednicima iz Hrvatske, megafon predsednika Srbije Aleksandra Vučića pohitao na TV Pink da objasni narodu razloge dolaska “navijača” iz susedne zemlje. Tako je Aleksandar Vulin, ministar vojske koju nije (od)služio, komentarišući nerede, ustvrdio da su “prema dosadašnjim nalazima istrage, trebalo da se prenesu i na ulice srpske prestonice”.

Nova moda: Uvoz huligana iz inostranstva

O poslednjem događaju u “Pioniru” oglasila se poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković. Ona je osudila “transparent i uvredljive izjave na nacionalnoj, verskoj ili bilo kojoj drugoj osnovi koje su na košarkaškoj utakmici Crvena zvezda – Olimpijakos uperene protiv košarkaša Alena Omića” i istakla da “ne treba da dozvolimo da ovakvi pojedinačni incidenti narušavaju sliku društva koje je mnogo puta dokazalo da nadilazi sve vrste razlika”. “Srbija je godinama unazad poznata u svetu kao zemlja sporta, a uspesi u kolektivnim sportovima, između ostalog, rezultat su otvorenosti naših klubova i prihvatanja različitosti”, izjavila je poverenica i apelovala da svi treba da dajemo doprinos promociji tolerancije i ravnopravnosti.

Nekad se, u vreme kada je vođa navijača Zvezde bio optuženi za ratne zločine Željko Ražnatović Arkan, govorilo da je u pitanju funkcija ravna sa gradonačelničkom. Klubovi su odavno ušli u razne kombinatorike sa navijačima, vode ih u inostranstvo, plaćaju troškove, nabavljaju alkohol… Na startu uspostave višestranačja korišćeni su za zastrašivanja, ucene, napade, ali i za smenjivanje vlasti.

Dobrivoje Tanasijević  (poznat i pod imenom “Dan Tana”), vršilac dužnosti predsednika Fudbalskog kluba Crvena zvezda (tokom 2008. godine) pričao je svom prijatelju, piscu Filipu Davidu, da su mu trojica navijača banula u kancelariju i pretili jer se protivio da igrači na teren izađu u majicama “Pravda za Uroša”. “Kada sam ih upozorio da je tako nešto protivno fudbalskim propisima, oni su mi rekli da ima i drukčijih načina ubeđivanja i razbili saksiju sa cvećem. Rekli su da ih je baš briga za propise, da treba da platimo kaznu ako je bude, da će da zapale stadion…” Na utakmici sa Jagodinom navedene godine navijači Zvezde doneli su transparent na kojem je bila ispisana preteća poruka sudiji koji je doneo presudu za Urošu Mišića…

‘Pusto tursko osta zanavijek’

Čaršija priča da je predsednik Košarkaškog kluba Crvena zvezda Nebojša Čović spreman da gladi stvar sa navijačima koji su rekli da klub na njih više ne računa dok je u timu Alen Omić. Znači – pregovaraće sa huliganima, kao da se radi o Kosovu. To je sasvim pogrešan korak, jer se takvih navijača valja ratosiljati kako bi se na tribine vratili oni koji godinama ne dolaze na stadione i u sportske hale.

Zvaničnici, čelnici sportskih saveza, klubova i političari ne žele, a i ne mogu, da reše ovaj problem. Pomogla bi Evropa, recimo petogodišnjom zabranom “druženja” sa srpskim klubovima. Uostalom, aktuelni predsednik Srbije slovio je nekad za vođu “Delija”, a tokom posete srpske dece iz Hrvatske jednom dečaku javno preporučio da ne navija za Rijeku, jer ima Zvezdu i Partizan…

Za one kojima nije jasno, što ne teraju tamnopute (kapiten FK Crvena zvezda je crnac) pojašnjenje: ovde se radi o mržnji – na lokalu. Pojašnjenje i “Delijama”: u Rečniku srpsko-hrvatskog književnog jezika ovaj turcizam pojašnjen je (pod 1) kao vojnik u turskoj vojsci, (pod 2) fig. junak, ali i zdrava, jedra i naočita osoba. Pusto tursko ostade zanavek.

Alenu Omiću – dobrodošlica, sigurna ruka i uspeh.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera