‘Tužilac bez tribunala’ za Siriju u borbi za pravdu

New York, SAD – Kada je Mahmoud Nowar oslobođen iz pritvora, doktori su njegovom ocu rekli da je tako slab i neuhranjen da neće preživjeti duže od nekoliko dana jer su ga snage sirijske vlade izgladnjivale i mučile.

Ovog demokratskog aktivistu i bivšeg stanovnika Yarmouka, palestinskog izbjegličkog kampa na jugoistoku sirijske prijestolnice Damaska, su tukli, ispitivali i bio je zatvoren zajedno sa 120 drugih muškaraca i mladića u smrdljivoj podzemnoj ćeliji gotovo tri mjeseca tokom 2013.

Ja ne tražim osvetu. Pravda, za mene, znači osloboditi zatvorenike koji i dalje umiru svaki dan. Da se zaustavi ovaj pakao
Mahmoud Nowar, izbjeglica iz Sirije.

U razgovoru za Al Jazeeru, Nowar je rekao da je njegovo izmučeno i slabo tijelo izgledalo poput leševa sa fotografija koje je snimio fotograf vojne policije pod kodnim imenom Caesar, koji je dezertirao. On podržava one koji istražuju zvjerstva počinjena u Siriji, ali govori i o hitnijim problemima.

“Ja ne tražim osvetu. Pravda, za mene, znači osloboditi zatvorenike koji i dalje umiru svaki dan. Da se zaustavi ovaj pakao“, rekao je Nowar (33), koji je pobjegao iz Sirije krajem 2013. i došao u SAD u januaru zahvaljujući Harvardovoj stipendiji.

Svjedočenja žrtava mučenja kao što je Nowar, zajedno sa Ceasarovih 55.000 fotografija i hiljadama drugih dokumenata koji su prokrijumčareni iz Sirije u periodu nakon 2011. prikupljaju se u nastojanju da se podignu optužnice i da se sudi odgovornima.

Napore za ostvarenje ovog cilja umnogome je ometala Rusija, koja podržava vladu sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i  koja je upotrijebila pravo na veto u Vijeću sigurnosti UN-a kako bi zaustavila predaju ovog slučaja Međunarodnom krivičnom sudu (ICC).

Ali Moskva nije mogla zaustaviti 105 država u većem tijelu UN-a, Generalnoj skupštini, da naprave korak bez presedana, zaobiđu Vijeće sigurnosti i glasaju u decembru za otvaranje ureda koji će postaviti temelje za buduće krivične postupke.

Brojni dokazi

UN treba odrediti ime šefa Međunarodnog, nepristrasnog i nezavisnog mehanizma (IIIM), koji će prikupljati i čuvati dokaze o ozbiljnim zločinima počinjenim u Siriji i pripremati slučajeve protiv onih najodgovornijih za njih.

Početni tim se već sastao u Švicarskoj i očekuje se da će ovog ljeta narasti do cifre od 50 stalnih uposlenika stacioniranih u Ženevi. Putem donacija iz Finske, Njemačke, Katara i drugih, osigurali su gotovo polovinu od 13 miliona dolara, koliko im je potrebno za godišnje troškove.

Ali postoji kvaka – IIIM je zapravo „tužilac bez tribunala“, rekao je Kenneth Roth, izvršni direktor grupe za ljudska prava Human Rights Watch. Ovo tijelo može pripremati slučajeve, ali nema ovlasti da sudi optuženima.

Umjesto tog, IIIM može proslijediti dokaze sudovima i tribunalima, kao što su evropski sudovi na kojima se već vodi postupak protiv nekih Sirijaca optuženih za ratne zločine, tribunalu koji podržava UN ili čak ICC-u u nekom trenutku u budućnosti.

Dokaza ne fali. Komisija za međunarodnu pravdu i odgovornost (CIJA), nezavisna grupa advokata stacionirana u tajnom uredu u Evropi, prikupila je nekih 700.000 stranica sirijskih obavještajnih i sigurnosnih arhiva.

Mohammad Al Abdallah, direktor američkog Centra za pravdu i odgovornost u Siriji, prikupio je i razvrstao nekih 500.000 stranica zvaničnih dokumenata, kompletnih sa „zvaničnim pečatima i žigovima“ i hiljade videosnimaka postavljenih na YouTube, kaže on.

Njegov tim je napravio bazu podataka i unakrsne poveznice između fotografija, videosnimaka i dokumenata. Pokazao nam je videosnimak na kojem Vladine snage tuku muškarce koje su pritvorile i naredni videosnimak na kojem su njihova spaljena tijela pronađena kasnije na ulici.

Vladini dokumenti su pokazali da je ovo bio jedan dio operacija u ovom području, upotpunivši tužiočevu slagalicu, dodaje on. „Postoji jasan dokaz o sistematskoj prirodi ovih napada“, kaže Abdallah za Al Jazeeru.

Posmatrači su u više navrata upozorili na zločine tokom sirijskog šestogodišnjeg građanskog rata, od napada otrovnim plinom i bombardovanja gradova koje su Assadove snage sravnile sa zemljom, do genocidnih napada grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

‘Politika istrebljenja’

U februaru je Amnesty International, grupa za ljudska prava, izvijestila da je u periodu od pet godina oko 13.000 ljudi obješeno u državnom zatvoru  Saydnaya blizu Damaska u sklopu „politike istrebljenja“. Iz SAD-a su rekli da je ovog mjeseca sirijska vlada na tom mjestu izgradila krematorij.

Prema Stephenu Rappu, tužiocu za ratne zločine, navodna ispitivanja i mučenje disidenata u režiji Assadove vlade, zanimljivi su istražiteljima jer su rangirani kao ozbiljni i rašireni zločini sa dokazima koje je teško poreći.

“U slučaju zatvora, pričate o ljudima koji vode te zatvore, njihovim komandirima u vojnoj obavještajnoj službi i direktnoj liniji komande sve do samog predsjednika“, rekao je Rapp Al Jazeeri.

“Nema problema sa dokumentovanim tragom koji vodi do Assada.“

Dokaza o zvjerstvima u Siriji ima u izobilju, ali velika se debata vodi oko tog da li tribunali za ratne zločine olakšavaju sukobe. Neki kažu da zbog njih despoti dvaput razmisle prije nego što udare na civile, dok kritičari kažu da ovi tribunali dovode do sve veće brutalnosti u očajničkim nastojanjima da se zadrži moć.

Jan Egeland, generalni sekretar dobrotvorne organizacije Norveško izbjegličko vijeće, kaže da „muškarci koji imaju moć i puške redovno napadaju“ civile i humanitarne radnike u Siriji, ali mogu se zaplašiti da se bolje ponašaju na bojnom polju.

“Moramo učiniti da oni koji čine zlodjela ne spavaju mirno“, Egeland je rekao Al Jazeeri.

Drugi kažu da se tribunali za ratne zločine lagano ispolitiziraju i da slučajevi u stilu ICC-a služe interesima pokrovitelja suda, uglavnom Zapadnjacima. U Siriji su i vladine snage i opozicija koristili prljave taktike u borbi u kojoj je ubijeno blizu 465.000 ljudi, kažu kritičari.

U aprilu je zamjenik ruskog izaslanika u UN-u Vladimir Safronkov uložio veto na najnoviji nacrt rezolucije o Siriji koji je podržao Zapad. On ga je nazvao „odbojnim i pogrešnim“ i kritikovao je slabe dokaze koji povezuju Assadove snage sa napadom otrovnim plinom u  Khan Shaykhunu, u pokrajini Idlib.

Veliku Britaniju, SAD i druge ne zanima pravda za žrtve rata, već umjesto tog koriste globalna tijela za „geopolitičke ciljeve“ i za kreiranje „dodatnih osnova za promjenu režima u Damasku“, kazao je Safronkov.

Moskva vjerovatno uskoro neće promijeniti mišljenje o upućivanju na ICC. Assad odbacuje tvrdnje da su njegove snage počinile zvjerstva. Iako je država podijeljena borbama na višestrukim frontovima, Assad nije u direktnoj opasnosti da izgubi rat.

Rapp, Roth i Abdallah su se složili da nema mnogo nade da se u postojećim uslovima brzo uspostavi tribunal za Siriju. Njihove su nade trenutno usmjerene na evropske sudove koji koriste „univerzalnu jurisdikciju“ da krivično gone mučitelje iz sirijske vlade i druge.

Pojedinačne istrage

Prema Amnesty Internationalu, Francuska, Njemačka, Holandija, Norveška, Švedska i Švicarska vode istrage o Siriji. Dvojici pobunjenika suđeno je u dva odvojena suđenja i određena im je zatvorska kazna za zločine u ratu u Siriji nakon što su iz Sirije otputovali u Švedsku.

Španske vlasti su započele pravni postupak protiv devet sirijskih državnih službenika zbog tvrdnji o mučenju i pogubljenju zatvorenog čovjeka, u slučaju koji je prijavila navodno sestra žrtve, Španjolka sirijskog porijekla. IIIM bi mogao biti koristan za još ovakvih slučajeva.

Takvi slučajevi imaju mane: pojedinačni su, vjerovatno neće zadovoljiti sve žrtve, a optuženi se rijetko predaju da bi ih ispitali. To će značiti da će neki slučajevi biti odbačeni, dok drugi mogu rezultirati osuđujućim presudama pojedinaca koji ostaju u Siriji ili negdje drugo.

Dok je podizanje optužnice protiv šefova Assadovih sigurnosnih službi sada daleko, kazao je Rapp, spora pravda ipak je stigla čileanskog Augusta Pinocheta i Slobodana Miloševića iz bivše Jugoslavije.

Nejasno je kakav će biti kraj sirijskog rata, dodao je Abdallah. Borbe ili pregovori bi mogli donijeti političku promjenu da se Damask sam obrati ICC-u, ili sarađuje sa UN-ovim „hibridnim sudom“, sličnim tribunalu za Kambodžu, za članove Crvenih Kmera.

Rothe ima drugu ideju. „Ako Rusija nastavi ometati ICC, moglo bi onda doći vrijeme za Generalnu skupštinu da uradi isto što je uradila i sa tužiocem – ništa ih ne sprečava da osnuju tribunal za Siriju“, rekao je on za Al Jazeeru.

Izvor: Al Jazeera