Tuzlanski radnici u Ormanici, u petak novi razgovor s Vladom TK

Obespravljeni radnici tuzlanskih preduzeća, koji traže rješavanje svog radno-pravnog statusa, provode noć u mjestu Ormanica, gdje su u večernjim satima u četvrtak razgovarali s premijerom Tuzlanskog kantona u ostavci, Bahrijom Umihanićem.

Radnici su na putu prema Hrvatskoj, gdje namjeravaju tražiti azil. Oni čekaju da im vlast Tuzlanskog kantona uveže radni staž i isplati jednokratnu pomoć od 200 eura po radniku.

O tome je raspravljala Kantonalna skupština, koja je danas dobila novo rukovodstvo.

Zaključeno je da novca ima, ali da Vlada TK, do 31 decembra, mora naći zakonski osnov za isplatu za blizu 700 radnika.

Radnici kažu da se neće vratiti u Tuzlu dok ne vide obećani novac na računima.

Isplata jednokratne pomoći

Umihanić je radnicima obećao da će im se ponovno obratiti u petak u podne, dok se pokušava naći način za isplatu novca radnicima, bez umanjivanja sredstava za po 50 eura poreza po radniku.

Prijedlog Vlade TK je bio da radnicima prebaci novac preko računa Crvenog križa.

”Sutra do 12 sati radnici ostaju ovdje, mi pokušavamo da udovoljimo njihovim zahtjevima. Ja ću kao premijer učiniti sve i sutra ćemo se čuti, da li smo to uspjeli ili nismo”, rekao je Umihanić.

Brojni radnici njegov dolazak dočekali su s negodovanjem.

”Šta će nam on ovdje, ono što je došao da kaže mogao nam jer reći i prije dva mjeseca”, rekla je radnica Nusreta Ibrahimović.

”Tražili smo da se fabrike pokrenu, godinama, on je kao ekspertna vlada bio tu da to uradi, ali oni su promašili tu viziju”, rekao je radnik Amir Begović.

U Ormanici brigu o radnicima vodi Crveni križ Gradačac.

Među radnicima koji idu pješice u koloni prema graničnom prelazu u Orašju su i supružnici Meva i Avdija Hasanbašić.

Ona je uposlenica Aide, a on Livnice čelika iz Tuzle. Zajedno su krenuli su na put do Hrvatske, jer drugo rješenje ne vide. Djece nemaju, pa bar ne brinu o tome da ih neko kod kuće čeka u neizvjesnosti, rekli su reporterki Al Jazeere.

“Meni 17 godina radnog staža nije uvezano, a Avdiji 15. Njemu fali samo pet mjeseci do penzije. I ne može..”, priča Meva.

On nije dobio pet godina platu, ona najmanje pet mjeseci. Ne znaju od čega preživljavaju.

Na pitanje kakva ih danas odluka može vratiti u Tuzlu, Meva odgovara: “Samo ispunjenje naša tri zahtjeva – da nam uvežu staž, isplate jednokratnu pomoć, ali i obezbijede materijalno zbrinjavanje dok za nas ne bude posla. Ali ne nadam se rješenju..”

Oboje su jučer ozbiljno nažuljali noge. Put su jedva nastavili, ali u sobnim papučama. Avdija nije uspio ni tako. Pješačio je prvih sat vremena, pa su ga poslije toga odvezli do sljedećeg odmorišta, gdje čeka svoju suprugu i ostale radnike.

Direktor Aide donio hranu radnicima

Prva pauza danas je napravljena već poslije sat vremena. Primjetno je da radnicima danas ide mnogo teže, javila je reporterka Al Jazeere.

“U međuvremenu se pojavio direktor Aide, ali diskretno, sa strane. Donio je hranu i sokove za radnike. Nisu svi htjeli da uzmu. Rekao mi je da ih on od početka podržava, ali nagomilane probleme ne može sam da riješi. Na mjesto direktora došao je prije šest mjeseci”, kazala je reporterka Al Jazeere.

Blizu 200 radnika Fabrike obuće Aida, Livnice čelika, Fabrike deterdženata Dita i Fabrike namještaja Konjuh, koji su proteklih mjeseci ispred zgrade Vlade Tuzlanskog kantona (TK) tražili isplatu jednokratne novčane pomoći u iznosu od 400 konvertibilnih maraka, nakon što su prenoćili u Srebreniku, jutros su nastavili put prema graničnom prijelaz u Orašju.

Radnici imaju žuljeve na nogama, bolove u mišićima i malaksali su.

“Ljudi hodaju u sobnim papučama, jer su im cipele napravile žuljeve. Kreću se znatno sporije nego jučer. Čekaju da im neko od zvaničnika pokaže dokument koji potvrđuje da će im pomoć biti isplaćena”, kaže reporterka Al Jazeere. 

Hrustan Muminović, radnik iz Dite, koji je sa svojim sugrađanima krenuo prema Hrvatskoj, kazao je za Al Jazeeru da su svi umorni i iscrpljeni, ali da ih najviše „boli što se niko od političara ne oglašava“.

„Duša me boli. Ovaj narod ovdje je popadao od umora. Ja sam ostavio porodicu u Tuzli da bi išao s njima“, kaže te dodaje da su radnici koji su krenuli prema Hrvatskoj pozvali Tuzlake na masovno okupljanje u tom gradu.

„Sinoć smo spavali u Srebreniku. Bilo mi je k'o u raju, vjerujte, jer su nas dočekali ljudi i gradonačelnik. Sve su nam dali. Dok je našim političarima u Tuzli bitnija fotelja nego ljudi.“

‘Dobro samo političarima’

Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnost koji okuplja propale firme u Tuzli, nije krenuo prema hrvatskoj granici, ali kaže da u potpunosti podržava ovaj potez radnika.

„U ovoj državi jedino dobro mogu živjeti političari i njihova rodbina. Ostali mogu kupiti njihove mrvice, ako ih ostane“, rekao je za Al Jazeeru.

“Vidjet ćemo gdje ćemo se zaustaviti. Ako ne budemo imali gdje večeras prenoćiti, načelnik Srebrenika je obećao autobuse koji će nas ponovo vratiti u Srebrenik, a zatim na mjesto gdje su nas i pokupili”, kazao je Hasan Užičani, jedan od radnika u koloni, piše Anadolija.

Govoreći o dolasku na granični prelaz, Užičanin je kazao da će “valjda biti nešto od toga”.

“Najvjerovatnije će neko imati sluha za nas. Čuli smo da su nam odobrili prelazak preko granice”, kazao je Užičanin.

Radnici su jučer pješke krenuli iz Tuzle prema Orašju, put dug oko 70 kilometara, želeći, kako kažu, da napuste BiH i pređu u Evropsku uniju kako bi tražili bolje uslove za život.

Izvor: Al Jazeera i agencije