Tvornice radnicima! Koje tvornice?

Piše: Goran Borković

Bruto društveni proizvod, recesija, deflacija, stagnacija, industrijska proizvodnja, domaća potražnja, fiskalna disciplina, procedura prekomjernog deficita i dr. riječi su od kojih običnog čovjeka već “na prvu” zaboli glava. Ali, samo običnog čovjeka, nekog zapadnjaka koji svaki dan ode na posao, odradi ga, vrati se kući, gdje ga čeka sretna i zadovoljna supruga s troje zdrave i vesele djece.

U Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji, nije tako. Ovdje običnih nema. U Hrvatskoj se i piljarice po zagrebačkim donjogradskim tržnicama više ne svađaju čiji je karfiol svježiji, a mrkva crvenija, nego jedna tvrdi da će nas deflacija doći glave, dok joj druga – sve probirući po trulom luku – hoće skočiti na glavu, ne shvaćajući kako ovoj nikako ne može doći do pameti da niže cijene mogu samo pomoći posrnuloj ekonomiji. Onda se uključi treća, koja, riskirajući da joj netko ukrade salatu-kristalku, urla da se svađaju oko gluposti, jer da nam bez rasta industrijske proizvodnje nema spasa.

Na listi deset najgorih su Cipar, Ukrajina, Portoriko, Libija, Srednjoafrička Republika, Venecuela, Ekvatorijalna Gvineja, Argentina, Barbados i Hrvatska.

I tako, dok se one na placu svađaju, a ministri se u Vladi Zorana Milanovića mijenjaju kao na traci (sada već bivši ministar financija Slavko Linić šesti je koji je otišao u nešto više od dvije godine, koliko je Kukuriku koalicija na vlasti), hrvatska ekonomija nezaustavljivo propada. Prema najnovijoj prognozi britanskog časopisa Economist, odnosno njihovog konzultantskog odjela Economist Intelligence Unit, Hrvatska spada među deset najgorih ekonomija na svijetu. Na vrhu liste je Cipar, a slijede Ukrajina, Portoriko, Libija, Srednjoafrička Republika, Venecuela, Ekvatorijalna Gvineja, Argentina, Barbados i Hrvatska, s kojom završava top 10.

Direktor Economist Intelligence Unita Robert Alan Ward objasnio je hrvatskim novinarima da na oporavak mogu računati tek nakon 2015. godine, jer fiskalna štednja, visoka nezaposlenost i vanjski dug, kao i čvrsti krediti s visokim i rastućim kamatnim stopama, uz slabu konkurentnost, koče rast. Da cijela priča bude gora, prognozu je donio časopis koji je favorit hrvatskog premijera, budući da je Milanović više puta citirao Economistove tekstove, hvaleći se da rijetko kada propusti koji broj. U ovom slučaju na pitanje novinara da komentira britanske prognoze, tek je kratko rekao da i najbolji, pa i Economist, ponekad znaju pogriješiti.

Zabetoniran junk status

Ok, rekli bismo. Možda je Economist Intelligence Unit uistinu pogriješio, ali griješi li Europska komisija? Griješi li Međunarodni monetarni fond? Griješi li Ekonomski institut? Svi oni, bez razlike, ne vide mogućnost da se Hrvatska ove godine izvuče iz recesije u kojoj pliva već šestu godinu. Europska komisija, primjerice, predviđa da bi se 2014. godine dramatičan pad hrvatske ekonomije mogao samo usporiti, a rast se eventualno može očekivati iduće godine i to pod uvjetom da dođe do većih investicija iz Europske unije i očekivanog labavljenja trgovinskih restrikcija u odnosu s bivšim partnerima iz CEFTA-e.

Međunarodni monetarni fond je, pak, korigirao procjene koje je optimistično postavio na jesen prošle godine, nadajući se plusu BDP-a od 1,5 posto. Nova procjena kaže da se u 2014. godini očekuje pad od 0,5 posto i opet nada u blagi oporavak u 2015. godini za 0,4 posto. Ekonomski institut u Zagrebu se, također, korigirao, pa sada očekuje pad gospodarstva u ovoj godini za 0,5 posto, tek nešto više od same Vlade, koja je prošli mjesec, prilikom donošenja dodatnih mjere financijske konsolidacije, snizila prvotnu procjenu ovogodišnjeg rasta BDP-a od 0,2 posto na, ipak, realnu stagnaciju. Šlag na tortu su najjače rejting agencije, koje su redom snizile kreditna predviđanja, uz naznaku negativnog trenda, osim Standard & Poor'sa, koji je Hrvatsku zabetonirao na junk statusu.

Iduće godine rast u Europskoj uniji iznosit će dva posto, a u eurozoni 1,7 posto. Svuda rast, osim u dvije države – Hrvatskoj i Cipru.

S druge strane, praktički cijela Europska unija spremna je na novi ekonomski zamah, koji bi končano doveo do prevladavanja krize, iza koje su ostali milijuni nezaposlenih, posebno u mediteranskim državama. Europska komisija je konzervativno ocijenila da ih čeka rast gospodarstva od 1,6 posto, što je više nego što su prognozirali u veljači i to uz upozorenje da je stopa rasta veća u državama izvan eurozone, gdje iznosi 1,2 posto. Iduće godine rast će se ubrzati, u Europskoj uniji na dva posto, a u eurozoni na 1,7 posto. Svuda, osim u dvije države Europske unije. Prva je, naravno, Hrvatska, a druga je Cipar. Samo se u tim zemljama nemaju čemu nadati osim nastavku lošeg trenda.

U takvim okolnostima premijeru Milanoviću sasvim sigurno nije lako raditi. Neće biti lako ni novom ministru financija Borisu Lalovcu, od kojeg se, u trenutku kada Hrvatska ulazi u proceduru rješavanja prekomjernog deficita – koji Bruxelles nameće Zagrebu zbog prevelikog trošenja – očekuje puno više nego da bude puki računovođa, koji će pokušati izravnati sve veće rashode sa sve manjima prihodima. Očekivalo se puno i od fondova EU-a, da bi Hrvatska po povlačenju sredstava sjela na začelje među svim državama Europske unije, uspjevši povući tek nešto više od četvrtine mogućeg novca. Krivac za to je, između ostalog, pronađen u softwareu, koji nije bio kvalitetno napravljen…

Zabavljeni sami sobom

Činjenica je da sve manje tvrtki radi. Kriza je pomela nekoliko jakih sektora, poput građevine i prerađivačke industrije. Nos iznad vode održavaju tek rijetki, koji su pronašli svoje mjesto i na tržištima izvan Hrvatske. Službeni podaci o nezaposlenosti opasno su se približili granici od 400.000, premda je, po neslužbenima, Hrvatska tu magičnu granicu odavno prešla. Ljudi su jednostavno izgubili interes za gubljenje vremena i svakomjesečno prijavljivanje na Zavodu za zapošljavanje.

Smanjenju brojke donekle pridonose sezonski poslovi između svibnja i rujna, kada vojska kontinentalaca odlazi na Jadran u potrazi za poslom. Završetkom ljeta vraćaju se kućama ili, o čemu razmišlja sve veći broj građana Hrvatske, traže posao u drugim državama Europske unije, pa se događaju donedavno nezamislive situacije da ljudi u ozbiljnim godinama, već odavno u sredovječnoj dobi, postaju “bauštelci” i, nalik svojim očevima, traže kruh po njemačkim gradilištima.

Službeni podaci o nezaposlenosti opasno su se približili granici od 400.000, premda je, po neslužbenima, Hrvatska tu magičnu granicu odavno prešla.

Za to vrijeme politika je u Hrvatskoj zabavljena sama sobom. Medijski prilozi o partizanima i ustašama i dalje prednjače po gledanosti. Opozicija prijeti, optužujući ”nenarodnu vlast” da je osiromašila Hrvatsku, jer da je i tako nikad nije htjela, a pozicija drži glavu u pijesku, čekajući da se nešto dogodi, dok se piljarice na placu i dalje svađaju.

“Tvornice radnicima!”, napisao je prije nekoliko godina neki aktivist na jednoj od zagrebačkih fasada.

“A koje tvornice?”, nadovezao se neki cinik.

Uistinu, koje tvornice?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera