U BiH svega ima, osim teksta himne

Građani BiH skoro 17 godina nijemo stoje kada začuju taktove državne himne (Getty Images)

Piše: Harun Cero

“Bosna i Hercegovina u mnogo stvari kasni,od svega se na kraju napravi politički igrokaz, pa tako i od teksta za himnu“, tvrdi trener kadetske košarkaške reprezentacije BiH Josip Pandža, pod čijim je vodstvom reprezentacija te zemlje postala evropski prvak.

Tvrdi da je tekst himne identitet jedne države i da je definitivno potreban, a da ona može utjecati i na same igrače, koji osjete da im himna pripada i koji se povežu sa tekstom.

Na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH praktično prije nekoliko dana je razmatrana poslanička inicijativa Šemsudina Mehmedovića za formiranje komisije za izbor teksta himne Bosne i Hercegovine, ali ni ona nije usvojena.

Nekima nije u interesu imati himnu

Jedan od najboljih mladih košarkaša u Evropi i reprezentativac BiH Njegoš Sikiraš smatra da bi svakako bilo bolje da njegova zemlja ima tekst himne, ali da je, kada se uzme u obzir situacija u toj državi, dobro da ima himnu ikako.

Svi dosadašnji pokušaji da himna, nekada zvana Intermezzo, dobije i tekst, su propali. Prvi tekstovi su predlagani još 1998. godine ali, nijedan nije prihvaćen.

Benjamin Isović i Dušan Šestić, čije stihove je Komisija za izbor teksta himne BiH 2009. godine odabrala kao najbolje rješenje, tvrde da su prevareni.

Pomenuti tekst nije prošao i pao je u Domu naroda Parlamentarne skupštine.

“Legitimni tekst državne himne, čiji sam ja autor, je poslije izbora od strane stručne komisije u konkursnoj proceduri, doživio sraz sa tekstom gospodina Dušana Šestića da bi bio zastupljen i autor iz RS-a. Na to sam pristao jer je to bio ultimativan uslov i jedini put da konačno dobijemo tekst himne. Poslije toga je upućen Vijeću ministara odakle je sa opskurnim argumentima preinačen i proslijeđen u parlamentarnu proceduru na verifikovanje. Tu je suspendovan od strane delegata RS-a kojima nije u interesu donošenje odluka integrativnog karaktera! I tu priča prestaje“, ističe Isović i dodaje da nikada nije bio obaviješten o bilo čemu u vezi izabranog teksta.

Tvrdi da čak nije obaviješten ni o rezultatu konkursa, ako se izuzme poziv telefonom.

Isović smatra da je to je amaterski i neozbiljno, posebno ako se uzme u obzir da se radi o Ministarstvu pravde koje je objavilo konkurs i provelo proceduru.

“Gospodin Šestić i ja nikada nismo dobili propisanu i zasluženu nagradu za naš izabrani rad, iako su svi članovi komisije uredno obeštećeni, što cijeli slučaj čini dodatno apsurdnim, a građane opljačkanim“.

Isović ne bi više učestvovao ni u kakvom izboru teksta bh. himne jer nema ni malo povjerenja u institucije BiH.

Smatra da ako je Ministarstvo pravde BiH u stanju oglušiti se na vlastiti konkurs, onda nema osnova nadati se da neće ponovo biti prevaren.

“Ono što se treba posložiti da naša zemlja dobije tekst državne himne je isto ono što se treba posložiti da bi profunkcionisala tijela i instrumenti ovog zakržljalog političkog sistema na drugim poljima, od kojih su mnoga važnija od teksta državne himne. Potrebna je odgovornost (politička, materijalna, krivična…) spram pitanjima čija odlaganja koče progres ove zemlje“, zaključio je Benjamin Isović.

‘Zemlja mogućih nemogućnosti’

Dušan Šestić kaže da je prije imao prijedloge i inicijative u vezi teksta himne i da je svoja poznanstva tada htio iskoristiti za ažuriranje tog problema, ali kaže da Isović i nije bio zainteresovan za to.

“Nikad se tekst himne kojeg smo mi predložili nije ozbiljno razmatrao. Sasvim je apsurdno da se sada formira nova komisija za izbor himne, ali to je tipično za naš mentalitet. Sada ćemo raspisati novi konkurs, potrošiti sredstva koja pripadaju državi, a nisu isplatili za urađeni posao ni gospodina Isovića, ni mene“, ističe Šestić.

To je kao, mišljenja je Šestić, da je naručena izgradnja zgrade pod najpovoljnijim uslovima, ali da nakon izgradnje, institucija koja je naručila projekat, i ne dođe da vidi ono što je napravljeno, nego da se samo osloni na komentare ostalih.

“Mi smo zemlja nemogućih mogućnosti i mogućih nemogućnosti. Nije mi jasno da se počne neki posao, koji se ne može završiti. Pa zašto ga onda počinjati. Nikad mi se niko nije javljao nakon predanog teksta i ne bih opet pisao tekst za himnu, jer je prvi napisan pod emocionalnim nabojom, a kada ti neko ne odgovori na prvo pismo, sigurno mu nećeš pisati drugo“, zaključio je Šestić.

Šemsudin Mehmedović je istakao da je došlo vrijeme da narodi BiH kroz aktivnosti nadležnih organa u što skorijem periodu dobiju potpun oblik državne himne, ali pitanje je kada i da li će se to desiti.

Građani BiH skoro 17 godina nijemo stoje kada začuju taktove državne himne. Bilo to sportske, kulturne ili političke manifestacije, državljanima te zemlje je jedino preostalo da pri intoniranju himne gledaju zastavu i zamišljaju kako bi bilo lijepo da pri tome mogu s ponosom pjevati i tekst.

Himnu bez teksta je BiH dobila 10. februara 1998. godine, a na tekst će morati, ko zna koliko još godina, čekati.

Kontaktirali smo i Ministarstvo pravde BiH, sa upitom da li je Benjaminu Isoviću i Dušanu Šestiću ikad rečeno zašto njihov prijedlog teksta himne nije prošao i da li su njih dvojica novčano nagrađeni za tekst koji su predali, ali odgovore nismo dobili.

Izvor: Al Jazeera