Učiteljica Asma želi da podučava opet

Beograd je mjesto kraćeg odmora izbjeglica po dolasku u Srbiju prije nastavka puta prema srpsko-mađarskoj granici.

U improvizovanom kampu na otvorenom rijetko ko je noćas uspio da odspava. Pored četvoro djece i neizvjesnosti koja je pred njima, san nije padao na oči ni učiteljici iz Sirije. Ogorčena je zbog situacije u kojoj se našla.

“Samo želim bolji život za svoju djecu i svu djecu koju vidite ovdje. Opljačkali su me u Turskoj, umorni smo od svega. I mi smo samo ljudi“, kazala je učiteljica Asmaham Ainawi.

Kraj puta

Uprkos svim brigama, Asma zna da mora ostati pribrana. Dok umiruje djecu koja plaču za napuštenim domom, mašta da u Njemačkoj opet podučava.

I Majad Ali, također iz Sirije, nada se boljoj budućnosti. On je u teškom zdravstvenom stanju.

“Ostao sam bez oba bubrega jer sam se razbolio tokom rata, pa mi je prijatelj poklonio jedan bubreg. Sada mi je cilj naći dobre doktore, a čuo sam da su u Njemačkoj najbolji“, rekao je Ali.

I sve druge izbjeglice jedva čekaju da što pre vide kraj puta.

“Srbija je za sve ove ljude samo mesto za kratak predah, mesto gde će se odmoriti pre nego što nastave put ka Evropskoj uniji. Zato je osnovno pitanje koje postavljuju svi koji dođu ovde u beogradski park kod autobuske stanice kako se na najlakši način prevesti do mađarske granice i koliko to košta“, izvijestila je Al Jazeerina reporterka, Jelena Milutinović.

Oni imućniji plaćaju taksi oko 200 eura, dok većina čeka autobuski prevoz. Abdel ne zna kako će dalje jer mu ponestaje novca. Raspituje se za cijene i trase vozova, ali je razočaran što info centar za izbjeglice ne radi i vikendom.

“Teško je, pljačkaju nas. Poslije Makedonije nas petnaestoro je kupilo kartu za autobus, dali smo mu svi po 20 eura, a vozač je samo otišao, pokupio novac i ostavio nas“, istakao je Abdel Gany.

Turisti donose hranu

I ove subote građani samoinicijativno donose hranu i vodu. Među njima su i turisti iz Finske.

“Mislim da bi Crveni križ morao biti mnogo aktivniji. Potrebni su veći šatori, više toaleta i mnogo više brige o higijeni zbog mogućih infekcija. Mislim da bi se vlasti Srbije, a i Crveni križ prije svega morali više angažovati u ovakvim kriznim situacijama“, zaključila je Kerstin Jokisalo, turistkinja iz Finske.

Već danima su prizori iz parkova nadomak željeznice i autobuske stanice isti. Tu se smjenjuju lica i sudbine umornih ljudi koje ipak drži nada u bolje sutra.

Izvor: Al Jazeera