Udar na BHRT: Tri kanala pod jednim krovom

Vlasti mijenjaju zakon o javnom RTV sistemu, a nisu ispunile obaveze ni iz postojećeg, prvenstveno proces digitalizacije (BHRT)

Piše: Vedrana Maglajlija

Podjela Bosanskohercegovačke radio-televizije (BHRT) na tri kanala, s programima koji bi se emitirali na pismima i jezicima tri konstitutivna naroda iz tri studija, u Mostaru, Banjoj Luci i Sarajevu, najnoviji je prijedlog vlasti, u momentu kada je neizvjestan opstanak državnog emitera u Bosni i Hercegovini, jer zakonodavci nisu pronašli rješenje za naplatu RTV takse.

Tako, umjesto spašavanja postojećeg državnog medijskog servisa, s milionskim dugovima i sve manje prihoda od RTV takse, na čije neplaćanje, a tim i kršenje zakona koji su sami donijeli, pozivaju i zastupnici sa parlamentarnih govornica, predlaže se rješenje za koje radnici RTV servisa tvrde da Bosnu i Hercegovinu vraća 20 godina unazad.

Radi se o Prednacrtu zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnom RTV sistemu, koje je pripremilo Ministarstvo komunikacija i saobraćaja Bosne i Hercegovine, iako vlasti nisu provele ni obaveze koje se predviđaju već postojećim zakonom. Među njima je i formiranje Korporacije javnih RTV servisa, čime, umjesto jedinstvenog javnog sistema emitiranja, Bosna i Hercegovina ima tri javna servisa, državni BHRT, te dva entitetska – Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine i Radio-televizija Republike Srpske.

Zbog toga je i probijen prošlogodišnji rok za proces digitalizacije, čime Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja u Evropi i rijetka u svijetu s analognim TV signalom.

“Zaključak Vijeća ministara Bosne i Hercegovine je bio poprilično jasan i on podrazumijeva da se omogući svim konstitutivnim narodima emitiranje programa na svojim jezicima, u duhu međunarodnih propisa i europskih standarda, što znači tri kanala u okviru javnog RTV servisa”, objašnjava Igor Pejić, sekretar Ministarstva komunikacija i saobraćaja.

Međutim, medijski radnici javnih RTV servisa tvrde da takva praksa ne postoji nigdje u Evropi. Čak su entitetski RTV servisi, u zajedničkom saopćenju, to uporedili sa segregacijom u obrazovanju po sistemu “dvije škole pod jednim krovom”, gdje su učenici u Bosni i Hercegovini razvrstani po etničkim razredima.

‘Razbijanje i nestanak državnog emitera’

“Cijeli ovaj problem vezan za osnovni izvor finansiranja javnih RTV servisa neprekidno se gura u drugi plan, da bi se donijela neka nova zakonska rješenja koja vode u razbijanje i nestanak BHRT-a i formiranje nacionalnih kanala. To nije koncept javnih emitera u Evropi”, kaže Esad Gotovuša, predsjednik Upravnog odbora BHRT-a.

Tako je i šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Lars-Gunnar Wigemark rekao da je ključno da svi građani putem javnih servisa imaju informacije na vlastitom jeziku, ali da nije “siguran da je potrebno imati odvojeni kanal za svaki jezik”, pitajući se da li će onda postojati i kanal na romskom jeziku, jer Romi u Bosni i Hercegovini nisu toliko politički jaki da iznesu takav zahtjev.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina je predala aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji, a jedan od uvjeta pristupa je rješenje finansiranja javnih RTV servisa.

Dosadašnji model naplate takse preko računa za fiksni telefon nije se pokazao uspješan, jer građani otkazuju telefonske priključke. Vlada entiteta Federacija Bosne i Hercegovine predložila je da RTV taksu naplaćuju davaoci usluga kablovske televizije, dok je rukovodstvo BHRT-a iznijelo prijedlog za plaćanje putem računa za električnu energiju.

“Niko od vlasti do danas nam nije odgovorio ni slova. Kada govorimo o BHRT-u, samo u januaru, u odnosu na decembar, prikupljeno je 300.000 [konvertibilnih] maraka [oko 150.000 eura] manje po osnovu RTV takse, a pola miliona KM [oko 250.000 eura] manje u odnosu na januar prošle godine. Zbog toga BHRT propada po svim segmentima, ne samo finansijski, slabi program, ne ulaže se u infrastrukturu i kapacitete, i tako godinama zaostajemo za javnim emiterima u okruženju”, ističe Gotovuša.

Na neplaćanje RTV takse pozivali su i zastupnici u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine godinama zagovara formiranje kanala na hrvatskom jeziku, a zastupnici Srpske demokratske stranke javno govore da bojkotiraju plaćanje pretplate, jer je “RTRS servis jedne partije”, misleći na Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika.

‘Program na srpskom titlovan na hrvatskom jeziku?’

Kako kaže Gotovuša, BHRT državnom Parlamentu redovno podnosi i godišnji izvještaj i plan i program za narednu godinu, čime su zastupnici odavno imali priliku iznijeti svoje primjedbe o “ugroženosti nekog naroda u Bosni i Hercegovini”.

“Nikada nam niko nije napisao nijednu rečenicu vezano za te izvještaje, naprimjer, smatramo da bi trebali poboljšati program, malo vam je tog jezika, ili neku drugu primjedbu. Umjesto toga, oni čekaju kada se treba govoriti o suštinskim pitanjima finansiranja i onda provuku pitanje tri kanala.”

Međutim, nikome nije potpuno jasno kako bi ta tri kanala funkcionirala, niti kako bi se se sve to plaćalo, budući da ne postoji volja ni da se riješi pitanje finansiranja postojećeg RTV servisa.

“Mi imamo informativno-tehničke centre u Banjoj Luci i Mostaru, ali oni su predviđeni samo za obradu vijesti. Tu nema ni podataka kada se govori o kadrovskoj strukturi, tehnološkoj strukturi, niti koliko bi to sve koštalo”, kaže Gotovuša.

Slavo Kukić, profesor na Sveučilištu u Mostaru i nekadašnji predsjednik Upravnog odbora Federalne televizije, upozorava da u prijedlogu državnog Ministarstva komunikacija i saobraćaja nema nijedne riječi kojom se određuje pozicija svih ostalih građana koji ne pripadaju nijednom konstitutivnom narodu. Dodaje da se postavlja i pitanje da li će “ti nacionalni kanali biti vidljivi na prostoru čitave države?”

“Hoće li Hrvati – ne samo u zapadnoj Hercegovini, nego i u Tuzli i Bihaću – moći gledati taj kanal i hoće li program koji će oni uzimati, a koji je na, recimo, srpskom ili bosanskom jeziku, biti za potrebe Hrvata titlovan na hrvatski jezik?”, pita se Kukić i zaključuje da je sve to izraz “sulude nacionalističke pomahnitalosti”.

‘Igre moćnika i stranačke ucjene’

Slične nedoumice iznosi i Milkica Milojević, predsjednica Udruženja bh. novinari, koja smatra da je priča o tri kanala suprotna ulozi javnog servisa, jer, kaže, tom vrstom podjela nanosi se šteta i javnosti, čije interese treba da zastupa servis, ali i samoj profesiji.

“I da li to znači da ako se ja zateknem u Sarajevu, kao predsjednica Udruženja bh. novinara, novinarka, a potom Srpkinja iz Banje Luke, da ako ja želim biti potpisana na ćirilici iz nekih svojih razloga, ne mogu onda dati izjavu u Sarajevu, nego moram sjesti u autobus i otići u Banju Luku da tamo dam izjavu? I koliko će to sve koštati? Ko mene može ubijediti da nešto što je ‘tri’ košta manje od ‘jednog’, kuća sa tri sprata, tri radna stola umjesto jednog…”

Osim toga, ističe, mijenjanje zakona je apsurdno ako već nisu ispunjene obaveze koje predviđa onaj postojeći, prvenstveno što se tiče procesa digitalizacije.

“Dakle, elementarnu stvar nismo riješili. To bi bilo kao kada ne biste pravili kuću, ali razmišljate kako ćete potrošiti novac na umjetničke slike, pritom vrlo pogrešne slike”, objašnjava.

Dodaje da se, prema njenom mišljenju, radi o igri moćnika u Bosni i Hercegovini, gdje bi “svaka politička stranka htjela da ima i uređuje svoj javni servis i da ga pretvori u svoje stranačko glasilo”.

“To je očigledan pritisak jedne stranke, HDZ-a, što ne isključuje da bi u sličnoj situaciji postupile i druge stranke. Ne kažem da pitanje jezika nije bitno, ali se ne rješava tako da se javni servis ucijeni na način ‘nemate para, a nećete ni dobiti RTV taksu ako nama ne date jedno parče, pa da mi radimo s njim šta hoćemo'”, kaže.

Međutim, s ovim se ne slaže Milan Šutalo, glavni urednik Hrvatskog medijskog servisa iz Mostara, koji kaže da u ovom slučaju ne bi koristio termin podjela, nego “reorganizacija” javnog RTV servisa.

“Na način da imamo javni servis kakve imaju neke višenacionalne europske države, kao što je Švicarska, koja ima tri programa za njemačku, talijansku i francusku jezičnu zajednicu; ili Belgija, koja ima tri odvojena javna servisa, valonski, flamanski i njemački, iako je belgijskih Nijemaca, koliko znam, svega 76.000.”

‘Hibridni jezici na javnim servisima’

Iako se hrvatski, srpski i bosanski jezik ne razlikuju toliko kao oni koje je naveo, Šutalo kaže da sada “imamo situaciju da se upotrebljavaju neki hibridni jezici na javnim servisima – ni čisti hrvatski, ni čisti srpski.”

“Nemoguće je u titlovanju stranih programa istovremeno imati titl na tri jezika. I riječ je o tome da bi se ti nacionalni kanali bavili onim što su životne teme svake od tri zajednice u Bosni i Hercegovini, što sada nije bio slučaj kada je riječ o Hrvatima koji su zapostavljeni i marginalizirani”, tvrdi Šutalo.

Dodaje da se pitanje finansiranja tri kanala može lako riješiti, na način da svaki gledatelj u Bosni i Hercegovini, kako objašnjava, može odlučivati kojem od ta tri kanala će plaćati pretplatu, čime se oni mogu “međusobno natjecati u kvaliteti programa”.

Ipak, drugi sagovornici upozoravaju da se ovim Bosna i Hercegovina vraća 20 godina unazad te da građani ove zemlje, ali i medijski radnici, zaslužuju javni servis na kojem se neće “brojati krvna zrnca”, nego davati potpune i objektivne informacije te kvalitetan program.

U međuvremenu, javna rasprava o prijedlogu o tri kanala trajat će do početka marta, a nakon svih komentara i primjedbi Prednacrt zakona će biti upućen Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

Ukoliko Vijeće ministara utvrdi taj Prednacrt, on ide u daljnju proceduru usvajanja – nadležnim parlamentarnim komisijama, a zatim ka Zastupničkom domu, odnosno Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Izvor: Al Jazeera