Ugrožena egzistencija ribara u Crnoj Gori

Uprkos tome što ima pristup moru, Crna Gora gotovo ne izvozi ribu, nema nijednu fabriku za preradu, a ribari su nezadovoljni uslovima u kojima rade, posebno zbog divljeg ribolova.

U međuvremenu, Crna Gora pregovara o otvaranju poglavlja sa Evropskom unijom o ribarstvu.

I dok država tvrdi da im iz godine u godinu povećava pomoć, ribari upozoravaju da im je egzistencija ugrožena i da će se žaliti Briselu.

Svako večer Dalibor, ribar iz Herceg Novog, baca mreže. Tako je već 25 godina. Tvrdi da je ribe sve manje, a uslovi za rad lošiji.

Doprinosi i porezi

“Mi dolazimo u situaciju da ne možemo da ribamo od tih ribara, da ne možemo ni ono malo da uhvatimo, što se kaže da pokrijemo te troškove, a kamoli zaradu. Nemamo ribarsku luku, nemamo gdje čamce da vezujemo, nemamo apsolutno nikakve uslove, nemamo gdje ribu da iskrcamo“, kazao je Dalibor Pavićević iz Udruženja malih ribara.

Stotinu trideset ribara u Crnoj Gori ima dozvolu za privredni i dvije i po hiljade za sportski ribolov. Na kilogram ulovljene ribe, kažu u ribarskim udruženjima, 70 posto je trošak, jer je skupo gorivo, oprema, remont, cijene dozvole, veza, ali i visoki doprinosi i porezi.

“Mi ne možemo platiti poreske dugove, ne možemo uzeti zdravstveno, uzeti kredite, blokirani su nam računi, ne možemo dobiti regresirano gorivo, pokušavamo od države naći način da to riješimo, pa makar nekim dugotrajnim reprogramom kao što su opštine dobile 20 godina, mi bi makar pet, niko nas ne razumije“, tvrdi Marko Kise iz Udruženja profesionalnih ribara na moru.

Crna Gora godišnje uveze ribe u vrijednosti većoj od devet miliona eura, jedina fabrika za preradu ne radi, a izvoz je minimalan.

Više u videosnimku…

Izvor: Al Jazeera