Ulazak Crne Gore u NATO: Uvođenje reda u nered

Nakon podizanja zastave pred NATO-om, Crna Gora očekuje skoro podizanje zastave i pred sjedištem EU (Reuters)

Ulaskom u NATO, Crna Gora je okrenula novu stranicu svoje povijesti i ispunila pola zadatka koji je sebi zacrtala na euroatlantskom putu. Tim činom, nekad najmanja sastavnica zajedničke jugoslavenske države profitirala je vojno i sigurnosno, a svakako bi trebala imati koristi u obrambenom smislu. No, postavlja se pitanje kakve koristi će u svemu tome imati građani i što će za ostatak Balkana značiti još jedna NATO članica u susjedstvu.

Građani su taj trenutak dočekali svatko na svoj način – oni koji su podržavali ulazak su bili zadovoljni i slavili, oni koji su bili protiv – ostali su indiferentni.

„Atmosfera je slična onoj nakon referenduma o nezavisnosti, mada neusporedivo manje svečana. No, ono što bih istakla kao najvažnije, jeste da su građani Crne Gore dostigli značajno viši nivo demokratske zrelosti i sada, sa značajno manje emocija, prihvataju važne političke odluke, bez obzira šta misle o njima“, komentira prve reakcije Crnogoraca Jelena Pavićević, stručnjakinja za strateške komunikacije i poduzetnica.

Po njenim riječima, učlanjenje u NATO će za građane Crne Gore, prije svega, „donijeti ‘placebo’ efekt“, što znači da će na samom početku članstva Crnogorci „imati autosugestiju i vjerovati da su ‘stvari’ već postale bolje“.

Više o prednostima, a manje o nedostacima članstva

Komunikacijska strategija se dominantno bavila prednostima učlanjenja, a mnogo manje nedostacima, mnogo više se bavila pravima koja se ostvaruju članstvom, nego obavezama koje iz članstva proizlaze, podsjeća Jelena Pavićević.

Osim toga, strategija se „u značajno manjoj mjeri obraćala ženskoj populaciji, koja se na potpuno drugačiji način odnosi prema vojno-bezbjedonosnim sistemima, u odnosu na muškarce“.

„Kada je u pitanju proizvodnja i plasman crnogorskih proizvoda NATO-u, nije se realno pristupalo činjenici da mi sada ne proizvodimo dovoljno proizvoda ni za sopstvene potrebe i da još dugo nećemo moći da obezbjedimo proizvode i usluge za plasman NATO-u“, konstatira. 

„Nakon tog efekta, učlanjenje u NATO će vremenom, sve više i više, uvoditi red u našem narodu, inače naviknutom na priličan nered, koji već vijekovima pokazuje da bez usvajanja određenih međunarodnih uticaja nije sposoban da stvara sopstvene standarde i brine sam o sebi i svojim interesima. Ti uticaji su, negdje i nekada, dominantno bili austro-ugarski, turski, ruski, srpski, a posljednjih godina su NATO i EU“, konstatira Pavićević.

Govoreći o prednostima, nastavlja, Crna Gora „po većini pitanja neće zavisiti od političkih okolnosti i nacionalističkih uticaja, kao ni od raznih političkih improvizacija“. „Mane su u tome što ćemo u istorijskom i vremenskom smislu, do daljnjeg, morati da se uklapamo u pravila koja nam drugi određuju, što podrazumijeva i prihvatanje eventualnih delikatnih odluka i neizvjesnih posljedica“, ukazuje Pavićević. 

‘Neće Rusi sjediti skrštenih ruku’

Na političkom planu, onom unutar crnogorskih granica, NATO će još dugo biti tema rasprava pobornika i protivnika, to je jasno, i zadugo će biti onih koji će članstvo braniti, kao i onih koji će se protiviti pozivajući se pritom i na patriotske razloge, ali i „bratske veze“ sa Srbijom i Rusijom. Potonja je još dugo vremena nastojati upozoravati, a po svemu sudeći i djelovati, na neprihvatljivost crnogorskog ulaska pod NATO-kišobran. I to će, vjerojatno, još izvjesno vrijeme biti problem djelovanja crnogorske i vanjske, ali i unutarnje politike. Dok i to ne prođe, kažu upućeni.

„Neće Rusi sjediti skrštenih ruku, jer ne mogu prijeći tek tako preko toga, ali to je sve što mogu da očekuju. Mislim da će ih ljutnja proći vremenom, ali ih neće dugo držati kao što je to bilo slučaj i s drugima. Pomiriće se sa nastalom činjenicom i shvatiti da su izgubili tu bitku. Crna Gora je suverena država i ima pravo da vodi svoju spoljnu politiku na način na koji joj odgovara i odlučuje o svojoj budućnosti – po prvi put u novijoj istoriji – sama, svojom glavom, gledajući svoj, a ne interes Rusije ili neke druge države“, kaže Savo Kentera, predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore.

Jedan je od zagovornika ulaska Crne Gore u NATO još dok je crnogorska neovisnost bila daleko i dok je još postojala Državna zajednica Srbije i Crne Gore, pa je i zadovoljan završenim poslom, ali i svjestan teških zadataka koji slijede.

„Ako smo do sada radili na kvantitetu i kozmetici, od ovoga trenutka radimo na kvalitetu. Prave, suštinske, dubinske reforme tek predstoje. I nije samo pola puta prema evroatltantskim integracijama završeno, nego mi se čini i cijelih 80 posto. Ulazak u NATO i EU su komplementarni procesi gdje se najveći dio posla završava ulaskom u NATO“, objašnjava.

Podizanje crnogorske zastave u sjedištu NATO-a u Bruxellesu po njemu je nešto što će umnogome olakšati dalji put Crne Gore prema EU-u, odnosno podizanju zastave i u sjedištu Unije.

Porast investicija i dolazak stranih gostiju

NATO nije samo vojna alijansa i značajan faktor u svjetskoj geopolitici, nego i snažna poluga koja članicama može donijeti i znatne gospodarske koristi. I nema u tom savezu, kao i općenito u međunarodnim odnosima, malih i velikih, podsjeća Kentera, nego za istim stolom ravnopravno sjede sve članice i odlučuju konsenzusom.

„Mnogo je bolje biti za istim stolom i raspravljati o nekim najvažnijim pitanjima, nego biti na stolu da drugi odlučuju o vama. I jedna Crna Gora, koja je po broju stanovnika i površini mala država, sad može osporiti određene odluke ukoliko nisu u njenom najboljem interesu ili u interesu regiona. Sve to govori za sebe koliko je bitno da države budu dio Alijanse i koliko je bitno da raspravljate zajedno sa najmoćnijim i najboljim državama svijeta, a ne da budete isključeni iz tog procesa“, slikovito objašnjava Kentera.

Građani Crne Gore sada sa značajno manje emocija prihvataju važne političke odluke, bez obzira šta misle o njima, kaže Jelena Pavićević

Ne očekuje da će u gospodarskom smislu „ruže procvjetati preko noći“ zbog samog članstva u NATO-u, ali vjeruje da će u godinama koje dolaze doći do porasta održivih stranih investicija, ali i porasta broja turista te produljenja sezone na pola godine. Preduvjet svemu tome, ukazuje, sigurnost je koju pruža NATO i o kojoj će voditi računa i investitori, i gosti.

„Bez obzira na rusku kampanju, propagandu i pozive da njihovi gosti ne dolaze, takvo što će nam samo pomoći. Crna Gora je najbolje profitirala od turizma kad nismo imali nijednog gosta iz Rusije. Zato želim da se vrate zlatni dani crnogorskog turizma kad je sezona trajala šest mjeseci i kad je najviše gostiju bilo sa Zapada. U tom smislu, mora se mijenjati strategija i pristup, ali i preduslovi da se ti ljudi osjećaju dobro i kao kod svoje kuće“, predlaže Kentera.

‘Okidač’ ekonomskog razvoja

I Pavićević smatra da će „članstvo imati odjeka među investitorima, ali tek treba da se vidi kada, kako i u kojoj mjeri“. Po njenim riječima, „logično je pretpostavljati da bi članstvo u NATO-u moglo biti ‘okidač’ značajnijeg ekonomskog razvoja, međutim, istovremeno bi pasivnost i čekanje da se stvari odvijaju same od sebe, mogli biti naivni i kontraproduktivni“.

„Najbolja opcija je postaviti stvari tako da će u krajnjem one ipak zavisiti isključivo od naše pameti, volje i šansi koje ćemo stvarati, prije svega afirmacijom moralnih vrijednosti, kompetencija  i discipline. Takođe, ekonomski razvoj mora biti praćen depolitizacijom svih privrednih grana, kao i obrazovanja, zdravstva, kulture, sporta i ljudskih prava, tj. uključivanjem nepolitizovanih i vanpartijskih eksperata u apsolutno sve sfere života, kako bi suštinsko ‘zdravlje nacije’ postojalo kao preduslov svih preduslova razvoja“, konstatira.

Na kraju, promatrajući s aspekta komunikacije, smatra kako je „najznačajnije da se još jedna tema u Crnoj Gori ‘zatvorila’ i da će više stvaralačke energije biti usmjerenu u pravcu ekonomskog progresa“. No, druga dionica na euroatlantskom putu još traje, pa je u tom smjeru kreatorima crnogorske politike, ali i građanima potrebno usmjeriti svu energiju kako bi putovanje što bezbolnije i kraće trajalo.

Izvor: Al Jazeera