UNHCR: Šest razloga zbog kojih izbjeglice idu u EU
Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) analizirala je situaciju na Bliskom istoku i definirala šest osnovnih razloga za izbjegličku krizu u kojoj su milioni ljudi krenuli za boljim životom, a mnogi od njih prema Evropi, javlja Tanjug.
Na prvom mjestu je gubitak nade. Za mnoge sirijske izbjeglice, svaki tračak nade da će se situacija u njihovoj zemlji promijeniti nabolje, ili da je bilo kakvo rješenje na vidiku, jednostavno su nestali. Osjećaj nesigurne budućnosti uzrokovani su lošim uslovima, osjećanjem očaja i bezizlaznosti.
Na drugom mjestu je povećanje siromaštva. Izbjeglice koje su našle utočište u Libanu suočavaju se s visokim troškovima života, što je glavni uzrok napuštanja ove zemlje, dok izbjeglice u Egiptu i Jordanu – zemljama koje su bile bogatije od Sirije prije nego što je rat u toj zemlji počeo – kažu kako ne mogu sebi priuštiti ni osnovne stvari.
Na trećem mjestu je ograničena mogućnost rada. Mnogi Sirijci u Jordanu, Egiptu i Libanu bore se da zarade za život, ali su u tome zakonski ograničeni. Izbjeglice u Iraku kažu da veliki broj interno raseljenih oborio cijenu rada i povećao konkurenciju u kurdistanskom regionu Iraka. U isto vrijeme, građevinska industrija u regiji je gotovo zamrla zbog pada cijena nafte.
Smanjenje obroka
Nedostatak pravih poslova tjera izbjeglice na crno tržište rada, čime riskiraju eksploataciju, nesigurne uslove rada i prevarante koji ne isplaćuju zarađeno. Uz sve pobrojano, u pojedinim kampovima raste problem prostitucije.
Izbjeglice mogu biti kažnjene za rad na crno. Prema novim propisima u Libanu, izbjeglice moraju potpisati obavezu da neće raditi kada obnavljaju svoj status.
Četvrti razlog za masovan odlazak u Evropu je nedovoljna pomoć i zdravstvena zaštita. Programi pomoći za izbjeglice i zemlje koje su ih primile u regionu stalno se suočavaju s nedostatkom sredstava. Postojeći međuagencijski plan za izbjeglice iz Sirije imao je samo 41 posto potrebnih sredstava za ovu godinu, što je dovelo do ozbiljnih smanjenja u broju, količini i kvalitetu obroka, a za svaku izbjeglicu je predviđeno nešto manje od pola dolara na dan za hranu i vodu.
Mnoge izbjeglice u Jordanu rekle su zvaničnicima UNHCR-a da je racionalizacija donacija u hrani bila “kap koja je prelila čašu,” nakon čega su odlučili napustiti Liban. Mnogi od njih su se odali prosjačenju i iznajmljivanju djece za rad.
Nedovoljno sredstava dovelo je i do pogoršanja zdravstvene zaštite: u prošloj godini 23 posto izbjeglica koje su imalie hronične bolesti nisu imale lijekove ili nadzor ljekara. U 2015. godini situacija je dramatičnija: 58,3 posto njih nema pristup lijekovima i ljekarima.
Slabe mogućnosti za obrazovanje
Na petom mestu su, navodi UNHCR, prepreke da se obnovi status u Libanu i Jordanu. Prema novim propisima, izbjeglice koje su došle u Liban do 2014. godine sada moraju platiti 200 dolara kako bi obnovile svoj izbjeglički status, pa je mnogo njih krenulo u Tursku. Također, od njih se traži da potpišu garanciju da neće raditi i da imaju potpisani ugovor o iznajmljenom stanu.
Zbog toga se mnoge izbjeglice u Libanu osjećaju ugrožene i plaše se hapšenja. U Jordanu, pak, prema novim propisima, svaka novoregistrirana izbjegla osoba mora pribaviti certifikat o zdravstvenom stanju, koji košta 42 dolara.
Kao šesti razlog za migraciju, navode se oskudne mogućnosti za obrazovanje. Zbog otežane situacije i pogoršanih uslova života u Jordanu, 20 posto djece koja su izbjegla napuštaju školu kako bi radila, dok se u nekim slučajevima djevojčice prisiljavaju da uđu u rane brakove. Procjenjuje se da skoro 90.000 djece školskog uzrasta porijeklom iz Sirije nemaju nikakvo formalno obrazovanje.
U cijeloj regiji sirijske izbjeglice gube mogućnost visokog obrazovanja i gube nadu da će imati iole pristojnu budućnost, prenosi Tanjug.
Izvor: Agencije