Uniforma kao poruka ili simbol?

Kolinda Grabar-Kitarović u brojnim radnim susretima s vojnim akterima nije bježala od borbene odore (Miranda ?ikoti? / Pixsell)

Piše: Tomislav Šoštarić

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović voli povremeno ‘navući’ vojničku uniformu. Učinila je to i nedavno u Splitu prilikom posjeta Hrvatskoj ratnoj mornarici, činila je to i pri posjeti hrvatskim vojnicima koji sudjeluju u misiji “Odlučna potpora” u Afganistanu.

Čak je i lutka Barbie, koju je kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju držala na svojem radnom stolu, bila obučena u maskirnu uniformu. Nedavno se zauzela i za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka.

Razlika između 90-ih i danas

Zamjerila joj je to, rekavši da to u nekim prilikama nije primjereno, nedavno u saborskoj raspravi Tanja Vrbat iz vladajuće Socijaldemokratske partije (SDP), rekavši da bode oči kako predsjednica hoda uniformirana po Hrvatskoj i stvara osjećaje neizvjesnosti i nesigurnosti te da se građani pitaju žive li u vojnoj hunti.

Uklapanje u sliku efikasnosti

Tabak kaže kako mu je teško ući u detaljna uspoređivanja učestalosti političko/modnih odjevnih odabira među državnim poglavarima i vrhovnim zapovjednicima u regiji, ali se ponekad moglo vidjeti usporedive strane dužnosnike u takvim izdanjima, posebno pri službenim proslavama vojnih praznika i godišnjica te posjetima nacionalnim kontingentima u međunarodnim vojnim misijama.

“To su situacije kada se političari rado uklapaju u sliku efikasnosti i funkcionalnosti koju sa sobom nose aktivne vojne postrojbe, dok izdvojena nacionalna prepoznatljivost takvih kontingenata dobro korespondira s pozitivnom slikom uloge konkretnih političkih predstavnika pojedinih nacija u tom inozemstvu”.

Grabar-Kitarović je, kao i njezini prethodnici Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ivo Josipović, vrhovna zapovjednica Hrvatske vojske.

Kako objašnjava vojni analitičar portala Obris.org Igor Tabak, po ovom pitanju u prvom redu treba činiti razliku između Hrvatske 90-ih godina prošlog stoljeća i danas. Franjo Tuđman se često pojavljivao u uniformi, a vođenje rata je, kaže Tabak, često i opsežno koristio za opravdavanje čitavoga niza političkih odluka.

Pritom su posebno ostale zapažene posebne kreacije “vrhovničkih” svečanih uniformi, koje su u mnogome, kaže Tabak, odskakale od ičega standardnog za vojni sustav RH, te su mnogima budile i sjećanja na pojedine kreacije iz doba Josipa Broza Tita.

Bliža Tuđmanu nego Mesiću i Josipoviću

Nakon tog razdoblja, dolazi do promjene političkog sustava u Republici Hrvatskoj, gdje država od polupredsjedničkog sustava prelazi prema parlamentarnome uređenju.

Predsjednik i tada zadržava ovlast vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, ali su se konkretne ovlasti te funkcije, kaže Tabak, postupno smanjivale.

“Tijekom svojih mandata se ponekad i Stjepana Mesića i Ivu Josipovića vidjelo u odjevnim kombinacijama vojnoga stila, iako se tu u pravilu radilo o kombiniranju pojedinih dijelova hrvatske borbene odore sa civilnim odjevnim predmetima u ponešto vojnome stilu. Ovo je posebno uočljivo bilo tijekom mandata Ive Josipovića na mjestu predsjednika RH”, kaže Tabak.

No, barem se tako čini, moguće je steći dojam da je u tom smislu Grabar-Kitarović nešto bliže Tuđmanu nego Mesiću i Josipoviću. Tabak podsjeća kako je Grabar-Kitarović i ranije, tijekom mandata u NATO-u, bila povremeno na terenu viđana javno u borbenim odorama. 

Potpunija borbena odora nego one prethodnika

“To se nekoliko puta dogodilo i posljednjih mjeseci. Pri tome, tu je korištena potpunija borbena odora nego što su to prethodnici uobičavali – što ima i određen marketinški učinak, budući da je hrvatska borbena odora jedinstven proizvod hrvatske vojne industrije, s pojedinim nacionalnim simbolima uključenim u sam njen digitalni maskirni uzorak”, kaže Tabak, no naglašava da iz toga nakon četiri mjeseca mandata ne treba izvlačiti neke čvrste zaključke.

Dojam jačanja vojnog etosa

Nošenje uniforme, pa tako i vojne, ima u svakom društvu i kulturi, kaže Šimunović, simboličko značenje te proizlazi iz uvriježenih običaja i normi toga društva. A odjećom se prenose i poruke o vrijednosnom sustavu, stavovima, raspoloženju i statusu.

“Predsjednik ili predsjednica naše države ujedno je i vrhovni zapovjednik ili zapovjednica što znači da po komunikacijskom bontonu u određenim situacijama mogu koristiti pravo nošenja uniforme. No, prakticiranje te norme mora se sagledavati unutar konteksta i vremena događanja te društvene klime. Stoga nošenje vojne uniforme predsjednice Kolinde Grabar Kitarović može ostaviti dojam ponovnog jačanja vojnoga etosa u društvu”.

Osim toga, Tabak za takvo ponašanje, budući da predsjednica i ranije u brojnim radnim susretima s vojnim akterima nije bježala od borbene odore, što je, naglašava, u posjetima pojedinim kriznim žarištima bilo i pohvalno te sigurnosno opravdano, smatra da postoji i određena doza privatnog afiniteta.

No, upozorava i na politički aspekt. Kaže kako treba imati na umu da je Hrvatska već mjesecima u stanju povišene političke napetosti. Još tijekom prošlog ljeta, kaže, otkako je praktički počela kampanja za predsjedničke izbore, pojedine su obrambene teme ubrzo ‘iskočile’ na površinu političkih sukobljavanja.

Tabak: Razlučiti militarizam od političkog marketinga

A od početka ove godine zahuktava se kampanja za parlamentarne izbore u kojoj su, kaže Tabak, politički frontovi jasno profilirani, a stanje kohabitacije Vlade i predsjednice RH služi održavanju napetosti, gdje vojne teme također periodički dolaze u fokus političke borbe.

“Upravo zato treba i s ponešto opreza uzimati spomenute izjave o nekakvoj velikoj militarizaciji – budući da za sada ni financijski, a niti organizaciono takva, uz vojne teme vezana događanja, ipak nisu prešla dozu redovito uobičajenoga”, naglašava Tabak.

Osim toga, kaže, tu je i pitanje političkog marketinga i održavanja određenog javnog imidža. Stoga je, kako kaže, slučajeve takvih javnih pojavljivanja tijekom posljednjih mjeseci sklonija pripisati upravo tome.

O militarizmu u ponašanju Kolinde Grabar-Kitarović u tom svjetlu, kaže, ne može se govoriti.

“Treba jasno razgraničiti militarizam od političkog marketinga. U Hrvatskoj danas nema ni novaca, ni sredstava, ali niti javne volje za ikakvom stvarnom militarizacijom ikoga i ičega”, kaže Tabak te zaključuje da iz takvog ponašanja hrvatske predsjednice ne treba ništa posebno iščitavati. 

Odjeća kao neverbalna komunikacija

Ana Šimunović, stručnjakinja za odnose s javnošću i komunikacijski savjetnik u Ciceron komunikacijama, ipak ističe da je odjeća jedan o elemenata komunikacije, koji kao oblik neverbalne komunikacije posebno dolazi do izražaja kada se govori o odijevanju osoba na važnim državničkim položajima.

Tradicionalni set vrijednosti

Simbolički gledano, naglašava Šimunović, ne mogu se praviti usporedbe s vremenom Franje Tuđmana jer tada je društvo prolazilo kroz tranziciju – vrijednosti jednog društvenog uređenja bivale su napuštene, a vrijednosni sustav novog uređenja tek se trebao ustoličiti. Osim toga, država je tada bila u ratu.

“Danas je država u miru pa se u tom pogledu predsjedničino inzistiranje na vojnim uniformama u pojedinim situacijama može više promatrati kao pokušaj jačanja tradicionalnog seta vrijednosti, pogotovo po pitanju poimanja državotvornosti”.

“Tada je i odabir odjeće dio komunikacijske strategije o kojem se mora pomno promišljati te se nikako ne može tumačiti kao nevažan element. S druge strane, o poruci koju odjeća komunicira mogu se jedino donositi zaključci u kompletnom kontekstu sadržaja, koji tvore svi verbalni i neverbalni elementi komunikacije”, kaže Šimunović.

A sagledavana kao komunikacijski element visokih državničkih pozicija, odjeća može biti i sredstvo putem kojeg se komunicira moć određenog položaja.

“Svojim stilom odijevanja predsjednica usklađeno komunicira vrijednosti za koje se zalaže kao što su patriotizam te ponosno i časno isticanje domoljublja, a koje su ujedno i vrijednosti konzervativnog političkog miljea iz kojeg je potekla”.

Ipak, kaže Šimunović, kako i odjeću kao komunikacijski element tumačimo kroz prizmu vladajućih trendova u društvu koji se s vremenom mijenjaju, tako trenutačno nošenje vojne uniforme predsjednice može u Europi izazvati dojam čuđenja te se tome mogu pripisati i jasne političke poruke.

Učinak na državnike i domaću javnost

“S obzirom da nije uobičajeno među europskim državnicima da nose vojne uniforme te s obzirom na trend u Europi da društva postaju sve manje militaristički obojena, taj neverbalni signal itekako može izazvati reakcije drugih stranih državnika”, navodi Šimunović.

A kakav će to, pak, učinak imati na domaću javnost, ovisi o tome koliko će se javnost identificirati s vrijednosnim porukama kojima predsjednica komunicira. Gledano unutar trenutačnog raspoloženja društva, kaže Šimunović, za očekivati je da će je podijeliti.

“Kako su bivša dva predsjednika Mesić i Josipović više bila sklona komuniciranju građanskih vrijednosti liberalne orijentacije, pa i po svojem načinu odijevanja, ponovo uvođenje vojne uniforme u pojedinim protokolarnim događanjima izaziva pažnju, jer se nameće kao odmak od nekih uvriježenih načina komuniciranja na koja smo kao društvo navikli očekivati, barem od dosadašnja dva predsjednika”, zaključuje Šimunović.

Izvor: Al Jazeera