Uniforma sumira razliku između Arafata i Abbasa

Piše: Awad Rajub 

HEBRON – Za palestinskog političkog analitičara razlika između aktuelnog palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa i pokojnog predsjednika Yassera Arafata sažeta je u načinu odijevanja jednog i drugog.

Tako odijelo maslinastozelene boje, koje upućuje na vojnu uniformu koju je Arafat uvijek nosio, odražava njegov revolucionarni pristup, za razliku od političke diplomatije koju predstavljaju kravata i smoking Abu Mazena. 

Jedanaestog novembra obilježava se jedanaesta godišnjica smrti predsjednika Arafata, koji je preminuo u nerazjašnjenim okolnostima – uprkos istrazi koja je provedena kako bi se saznali uzroci smrti – u francuskoj bolnici u koju je stigao posljednjih dana svoga života nakon duge opsade pod kojom se nalazio u svom sjedištu u Ramallahu.

Dok analitičari smatraju da su vladale različite okolnosti u vrijeme vladavine svakog od ova dva palestinska predsjednika, drugi opet smatraju da je „Arafat učinio palestinski narod i njegove frakcije fundamentom svoje politike u osjetljivim pitanjima čime sprečava samog sebe da čini ustupke, za razliku od Abbasa koji je otpor i pravo na povratak učinio pravom pojedinca.“

Vojna i mirnodopska opcija

Naji Sharab, profesor političkih nauka na Univerzitetu Al-Azhar u Gazi, naglašava da „Arafat nije skinuo vojnu uniformu, a to ima mnoge političke konotacije od kojih je najvažnija ta da je davao prednost vojnoj opciji, što je suština razlike između njega i predsjednika Abu Mazena.“

U razgovoru za Al Jazeeru ističe da ova uniforma odražava opcije pokojnog predsjednika te njegovo kombiniranje između pregovora i otpora u rješavanju palestinskog pitanja, što se manifestira u Intifadi Al-Aksa, koja je započela 2000. godine.“

Palestinski akademik nastavlja: „Možemo reći da je Arafat predstavljao revolucionarno rukovodstvo, dok je Abbas više političar negoli revolucionar, i drži se toga da su pregovori i narodni otpor jedine opcije u odnosima sa Izraelom.“ 

Dodaje da su se obojica borila za istu stvar i pripadali istom pokretu, Fatah, „što im je zajednički imenitelj“, te kaže kako je „Arafat model koji se više neće ponoviti.“

Prava Palestinaca

Sa svoje strane, Badran Jaber, član političkog rukovodstva Narodnog fronta za oslobođenje Palestine, ne vidi veliku razliku između ova dva čovjeka u njihovom usmjerenju da se stvari rješavaju mirnim putem, ali dodaje da je historija poštedjela Arafata toga da bude nemaran prema bilo kojem pravu palestinskog naroda.

Za Al Jazeeru dodaje da su obojica lidera vjerovala u to da se ključ za rješenje problema nalazi u rukama Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, Amerika je eksplicitno izjavila da bilo kakvo rješenje koje zaobilazi cionistički projekat predstavlja čistu iluziju. Naglašava da je nastavak ovakvog pristupa doveo do ubistva Arafata, što će ubiti i Abbasa i snove palestinskog naroda.

Pojasnio je da se Arafat više puta u odlučujućim historijskim trenucima okreće narodu, masama, snagama i frakcijama koje su djelovale u interesu nacije kako bi se suzdržao od činjenja ustupaka ili otuđenja bilo kojeg prava palestinskog naroda, poput prava na povratak koje je smatrao svetim, dok Abbas to smatra pravom pojedinca.  

Nastavlja: „Arafat se uvijek zalagao za očuvanje neotuđivih prava palestinskog naroda, dok se Abbasova vladavina svodi na preduvjete Sporazuma iz Osla – koji sa sobom nije donio ništa drugo osim još doseljeničkih naselja, proširenja, ustupaka i oduzimanja prava – te na mogućnost suživota sa Jevrejima uz sve probleme koje takav život nosi sa sobom.“

Različito okruženje

Što se tiče profesora međunarodnog prava na Univerzitetu u Jerusalemu, nekadašnjeg diplomate Hannae Issa, on je naglasio da je predsjednik Abbas „nedjeljivi dio prethodne politike koju je provodio i predsjednik Arafat. Sa takvom politikom njih dvojica su pokrenula i pokret Fatah, djelovali u PLO-u i zajedno radili na Sporazumu iz Osla.“    

Pojašnjava, u razgovoru sa Al Jazeerom, da aktuelnog predsjednika determinira mirovna politika, koji je na šestoj konferenciji pokreta Fatah izjavio da usvaja princip narodnog otpora samo da se odupre izraelskoj okupaciji, dok se Arafat zalagao i za vojno i za mirno rješenje, ističući da su ova dva lidera prolazila kroz različite uvjete i ambijent.“    

Dodaje da se ove dvije ličnosti trebaju ponajprije posmatrati shodno vremenskom periodu djelovanja i geopolitičkim odnosima u regionu koji su u njihovo vrijeme vladali. Arafat je imao vezu sa oslobodilačkim pokretima u svijetu u vrijeme postojanja bivšeg Sovjetskog Saveza i duboko isprepletenih odnosa u arapskom svijetu, dok se Abbas kreće kroz ruševine arapskih režima koji su nekada bili okosnica podrške palestinskom pitanju. 

Ovaj palestinski predavač završava sa zaključkom da su obojica bila posvećena putu formiranja palestinske države sa granicama od 4. juna 1967. i Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom uz poštovanje prava izbjeglica na povratak shodno odlukama međunarodnih instanci.

Izvor: Al Jazeera