Uništavanje internacionalne kulture u BiH

Siromašni nemaju novac za kulturu ni kada bi osjećali potrebu za njom dok onim imućnim sve to izgleda poput neke socijalne drame (Narodno pozorište Sarajevo)

Piše: Nihad Kreševljaković 

Nedavno objavljeni rezultati Javnog poziva za odabir programa i projekata koji se sufinansiraju iz budžeta Federacije BiH putem transfera za kulturu od značaja za FBiH, izazvali su burne reakcije unutar kulturne zajednice, ali i šire. Iako bi se moglo smatrati da je nakon 20 godina, kulturnjake teško iznenaditi lošim odlukama čini se da je u tome uspjela nova federalna ministrica Zora Dujmović. 

U pogledu ove kontroverzne liste podržanih projekata postoji nekoliko uglova iz kojih se odluka Ministarstva može smatrati veoma problematičnom. Prije svega, a prema kratkoj analizi, većina projekata nisu u skladu sa kriterijima i namjenom jer se ne odnose na projekte internacionalnog značaja a što je jasno definisano Odlukom o programu utroška sredstava i javnim pozivom.

Posebno je zabrinjavajući eksluzivno etnički kriterij, odnosno nacionalni ključ kada je u pitanju podrška različitim projektima. Sredstva se poput nekog plijena dijele na bazi fifty-fifty između onoga što očigledno Ministrica definira kao Bošnjačku i Hrvatsku kulturu u BiH, a na uštrb objektivno internacionalno značajnih projekata. Zaista se stiče dojam kao da se na silu pokušavaju ugurati stvari a sa jedinim ciljem koji je uspostavljanje balansa po pitanju nacionalnog predznaka podržanih projekata. Očigledno je da su se unatoč jasno uspostavljenom kriteriju Ministrica i Ministarstvo kojim upravlja odlučili pojam internacionalnog predefinirati u skladu sa vlastitim poimanjima istog.

Projekti koji dolaze iz Sarajeva jasno se čini, tretiraju se kao projekti iz nekog, u Ministricinoj glavi zamišljenog „bošnjačkog entiteta“. 

Naravno, da bi takvu stvar sebi mogla priuštiti, za to je najvjerovatnije morala imati i podršku političke partije koju ministrica zastupa, ali i onih iz drugih partija koji su na takvu odluku očigledno pristali.

Upravo zbog takvog principa dogodilo se da su svi predloženi projekti od internacionalnog značaja doživjeli radikalne rezove. Napomenut ću da je u javnom pozivu stajalo da je transfer namijenjen za “Manifestacije, programe i projekte kulture od posebnog značaja za BiH i FBiH od internacionalnog značaja”. Ministrica i politika koja stoji iza nje, očigledno ne pravi razliku između internacionalnih, nacionalnih i lokalnih projekata.

Sadržaj predloženih projekata je za ministricu očigledno manje važan od imena podnositelja i podnositeljica. Također, projekti koji dolaze iz Sarajeva jasno se čini, tretiraju se kao projekti iz nekog, u Ministricinoj glavi zamišljenog „bošnjačkog entiteta“. To što ona radi u glavnom gradu naše države ipak je nije učinilo fleksibilnijom kada je takav pogled u pitanju. Činjenica da je nikada niko nije vidio niti na jednom kulturnom događaju, na predstavi, filmu ili izložbi svakako je također indikativan pokazatelj.

Socijalna radnica

Iz biografije naše ministrice, Zore Dujmović vidimo da se radi o ženi koja je svoju karijeru posvetila socijalnom radu. Od 1977. godine radi  kao socijalna radnica u Centru za socijalni rad Olovo; Od 1986. do 1992. godine bila je direktorica Centra za socijalni rad Olovo; Od rujna 1994. godine do svibnja 2001. godine radila je kao socijalna radnica za područni socijalni rad i rad u Savjetovalištu Centra za socijalni rad Grada Mostar; Od svibnja 2001. godine do travnja 2015. bila je ravnateljica Centra za socijalni rad Grada Mostara; Od 2008. do 2014. godine bila je član Povjerenstva eksperata za monitoring rezidencijalnih ustanova u BiH, koje je formiralo Vijeće ministara BiH. Stoji i da je završila „brojne edukacije iz oblasti socijalne zaštite i politike“ te da je aktivna članica Zajednice žena HDZ BiH. Nigdje ni traga ni glasa, niti dodira sa bilo čim što ima veze sa kulturom i umjetnosti, kao ni sportom. Da li onda ovo tumačiti kao nastojanje ministrice da se kultura i umjetnost svedu na problem socijalnog rada?

Tu dolazimo i do glavnog problema, a taj je da je izdvajanje za  kulturu i umjetnost u našoj zemlji odavno premalena, a sve je manje i onih koji su uopće svjesni značaja kulture za jednu zemlju. U slučaju Bosne i Hercegovine ovaj značaj je možda još veći i zbog toga eksperimenti poput ovog posljednjeg kojeg je sprovela ministrica Dujmović s pravom unose veliku zabrinutost za budućnost.

Naša država nema Ministarstvo za kulturu, a veliki dio naših političara smatra pozitivnim da je upravo Deytonom, kultura svedena na entitetski nivo. U nedavnom prosvjedu Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a reagiralo je na dodjelu sredstava od strane Ministarstva civilnih poslova BiH  institucijama koje „pretenduju da budu državne institucije“, a radi se o Zemaljskom muzeju BiH, Istorijskom muzeju BiH, Umjetničkoj galeriji BiH, Kinoteci BiH, Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH i Biblioteci za slijepa i slabovida lica. U svom saopćenju iz Ministarstva su nas podsjetili „da se zadržavanjem odrednice BiH u njihovom nazivu krši Ankes 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, s obzirom da je kultura u nadležnosti entiteta”!

Jasno je da se u oba slučaja radi o strahu i neprijateljstvu prema svim projektima koji pretendiraju da uspostave internacionalne standarde kada je u pitanju kultura i umjetnost Bosne i Hercegovine, svodeći je na provincijalne centre u kojoj bi domovi kulture bili najviše dostignuće!

U svom reagiranju na odluku Federalnog ministarstva Haris Pašović je sa potpunim pravom doveo u pitanje odnos same Ministrice prema onome što ona smatra “hrvatskom kulturom” smatrajući nedopustivim da se ona svodi na projekte koji promoviraju provincijalizam i amaterizam.

U svom tekstu Pašović kaže:“ Pozicioniranjem “hrvatske kulture” u BiH kao diletantske i mediokritetske, ministrica Zora Dujmović radi najizravnije PROTIV hrvatske kulture u BiH.“. Pašović joj je također poručio da „Nije tačno da je hrvatska kultura u BiH primitivna i diletantska“, a što je definitivno neizravni stav Ministrice na osnovu sporne liste podržanih projekata.

Pogledom na projekte koje je Ministarstvo podržalo smatrajući ih tzv. „hrvatskom kulturom“ ne samo da je Pašović u pravu, već vidimo da neki od tih projekata ne zadovaljavaju ni osnovne kriterije samog poziva. Postoje i drugi elementi koji bi mnoge od odluka Ministarstva mogle dovesti u pitanje, a po nekim ova odluka bi se i sudskim putem mogla osporiti.

Večernjakov pečat

Npr.  osam korisnika sredstava registrirani su kao firme, a što je u suprotnosti sa Javnim pozivom i Odlukom o programu utroška sredstava. Među njima je npr. korisnik G-Tour Međugorje d.o.o. sa projektom “Večernjakov pečat”. Njima je dodjeljeno spornih 40.000 KM a što je u suprotnosti sa kriterijima i namjenom za dodjelu sredstava. Kakve “Večernjakov pečat” ima veze sa kulturom!?

U kategoriji spornih odluka kojom su podržani  projekti koji nemaju dodirnih tačaka sa kulturom su izemeđu ostali i “Old Timer susreti”, kao i  “Ornitofestival” iz Čapljine koji je za posmatranje ptica dobio 15.000 KM. Dodjeljena su sredstva i za projekte iz općina koje uopće nisu bile navedene kao potencijalni aplikanti u Javnom pozivu (Kreševo, Posušje, Ljubuški, Foča FBiH).

Ne ulazeći u kompleksno pitanje internacionalnog značaja manifestacije “Dani kosidbe” koja se održava na Kupresu, samo bih primijetio da su za skoro identičan događaj dva korisnika dobila sredstva. Na taj način za kosidbu je izdvojeno  22.000 KM (12.000 + 10.000 KM). Baš u općini Posušje za anonimni projekat “II Festival klapske pisme” izdvojena su npr. veća sredstva nego za JU Sarajevska filharmonija i njihov “Tradicionalni novogodišnji koncert”.

 Lista ovakvih primjera je poprilično duga, a bit svega je to da se na račun ovih objektivno upitnih projekata smanjio iznos izdvojenih sredstava za programe kao što su  Sarajevo Film Festival, Internacionalni tetarski festival MESS, JAZZ FESTIVAL Sarajevo, ARS AEVI i sl.

Ministrica Dujmović se nakon faze anonimnosti odjednom ukazuje pred očima dijela kulturne zajednice kao grobarka internacionalne kulture u Bosni i Hercegovini.

 Navedenim, kao i nizu drugih projekata i institucija sa značajnim internacionalnim uspjehom sredstva su smanjena za 65 – 70 posto u odnosu na prošlu godinu.

Pojedine manifestacije od istinskog značaja za kulturu države, poput Festivala svjetske kamerne muzike u Sarajevu, Sarajevskih dana poezije ili Mediteran Film Festivala dokumentarnog filma u Širokom Brijegu, finansirane su u maksimalnim iznosima do 15.000 KM.

Slična je situacija sa transferom u vezi sa kulturnim nasljeđem, a tek će se vidjeti da li će se isti obrazac primjeniti i na transfere u vezi sa kinematografijom i izdavaštvom.

Ministrica Dujmović se nakon faze anonimnosti odjednom ukazuje pred očima dijela kulturne zajednice kao grobarka internacionalne kulture u Bosni i Hercegovini.

Osoba sa zadatkom

Osobno je ne poznajem. Nikad se nismo sreli, Zaista nemam nikakav osobni odnos prema njoj. Za nju nikad nisam čuo do trenutka kada je imenovana na tu poziciju. Znam da u pozorište, u kome radim, nikada nije došla – iako smo imali neke značajne internacionalne programe. Smatram da se, kao osoba na javnoj poziciji mogla bar potruditi da je upoznamo kroz javne nastupe.

Njena tajnovitost bila je je u rangu sa  Snowdenom i Assangeom. Čak su se i oni češće pojavljivali u medijima od nje. Njen spektakularni ulazak u javnost preko informacije o dodijeljenim sredstvima iz budžeta Federacije BiH putem transfera za kulturu od značaja za FBiH nedvojbeno je neslavan.

S razlogom potpiruje sumnje onih koji su po kuloarima pričali da je ministrica osoba sa zadatkom, a da je zadatak u potpunosti etnicizirati kulturnu politiku u Bosni i Hercegovini svodeći je na provinciju, a najznačajnije kulturne događaje na nivo lokalnih teferiča.

Dok se pitam kome je to u interesu pred očima mi titra slika one posljednje granate koja pogađa Stari most prije nego se baci u Neretvu!

Strah me je tog sunovrata svih nas koji živimo ovdje, bez obzira da li je posljedica mržnje ili neznanja.

(Kompletan spisak sredstava dodijeljenih u transferu od značaja za kulturu u FBiH možete vidjeti na stranici www.fmks.gov.ba.  )

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera