Uprkos Trumpu, Iran prvi put ima međunarodnu podršku

Donald Trump
Može se nagađati kako Donald Trump želi da se ništa ne dogodi po pitanju potpunog ukidanja Bardžama, piše autor (EPA)

Američki predsjednik Donald Trump na korak je do ostvarenja svog predizbornog i poslijeizbornog nauma u poništenju američkog potpisa na Sveobuhvatni plan akcije o nuklearnom programu u Iranu, poznat kao Bardžam u Islamskoj Republici.

Ovaj povijesni sporazum potpisan je 14. srpnja i prihvaćen 18. listopada 2015. te je označio presedan međunarodne diplomacije. Iran, Sjedinjene Države i pet drugih zemalja složili su se o najlogičnijem kretanju politike na Bliskom istoku, koje je vezano za neizbježnu ulogu Irana u održavanju stabilnosti uvijek nestabilne svjetske regije.

Veličanstvenom diplomacijom Sultanat Oman uspio je za isti stol tajno, a potom i javno dovesti Iran i Sjedinjene Američke Države, nekadašnje političke prijatelje, a danas ljute ideološke neprijatelje, pune međusobnog nepovjerenja i trajnog pronalaženja prljavih poteza na štetu druge strane.

Washington prednjači u prljavim igrama

Istini za volju, Washington prednjači u prljavim potezima. Nakon što su Iranci pomogli Amerikancima u rušenju talibanskog režima u Afganistanu davanjem obavještajnih podataka i predlaganjem Sjevernog saveza kao buduću političku snagu u zemlji, Amerikanci su bojkotirali sve javne pozive na dijalog među civilizacijama, uveli sankcije protiv pojedinaca i institucija u Iranu, te ih uvrstili u “osovinu zla”.

Nakon što su Iranci pomogli u smirivanju napetosti prilikom preuzimanja vlasti u Bagdadu nakon rušenja Sadama Huseina, Amerikanci su postavili protuiranske političare za kormilo netom oslobođene zemlje krcate šijitskim milicijama.

Nakon što su Iranci prihvatili Bardžam, Amerikanci nisu u potpunosti skinuli sve sankcije protiv Teherana, a banke i tvrtke koje rade s Iranom stavili na svoju nacionalnu crnu listu. A sada bi Trump htio u potpunosti razderati ugovor koji daje Iranu mogućnost ostvarivanja regionalne uloge, koja mu po veličini i utjecaju pripada.

Republikanska američka administracija takvo što ne može prihvatiti iako nije nikad jasno zašto. Trump govori da je riječ o dogovoru s kršiteljem ljudskih i političkih prava te državom sponzorom terorizma.

S obzirom na to da predsjednik ne voli takve države, otišao je u Saudijsku Arabiju, zemlju koja je po svojim zakonima ponajviše slična srednjovjekovnoj diktaturi.

Tamo je uspješno prodao američko oružje, uvrstio u svoje mušterije i Emirate (sve redom vlade koje ruše već ionako porušeni Jemen), te stvorio koaliciju protiv Irana, koja bi trebala promicati sunitsku moć u regiji. Prošli put kad se takva potpora davala jednoj strani nastale su ekstremističke i terorističke organizacije poput Daeša (ISIL).

Američki Kongres je druga priča

U bližoj budućnosti možemo očekivati sve jači stav Trumpove administracije protiv Irana, uz vjerojatne nove sankcije izvršne vlade. Oni u vladi koji će se tome protiviti biti će izbačeni kao i njihovi prethodnici.

Američki Kongres već je druga priča; tamo će Trump teško ostvariti široke i vrlo jake odluke o nametanju sankcija protiv Irana.

Međutim, Sjedinjene Američke Države ne mogu nikako pronaći dokaze da se Iran ne drži dogovora, a tu činjenicu potvrđuje i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). U međunarodnom je sustavu takva mogućnost u ovom trenutku ravna nuli. Ne samo da Rusija i Kina neće odustati od Bardžama nego takav stav sad imaju i europske zemlje i Europska unija, koji su počeli ulagati ozbiljan novac u Iran.

Stoga će Trump nastojati pronaći bilo koju rupu u akcijskom planu koja bi mu pomogla nametanju ograničenja Iranu, osobito u pogledu iranskog programa balističkih projektila i potpori skupinama kao što su Hezbolah i Hamas.

Kako u politici ništa nije onako kako se čini, možemo nagađati kako Trump upravo i želi da se ništa ne dogodi na planu potpunog ukidanja Bardžama. Pretpostavljajući da će vrlo teško dobiti potporu Kongresa, a ne želeći odustati od predizbornih obećanja (koje osobito prate Izrael, Saudijska Arabija i njihovi lobiji u SAD-u), Trump možda postavlja scenu u kojoj će Kongres biti “kriv” što se politika rušenja nuklearnog dogovora s Iranom ne može ostvariti.

Time je Trump spasio obraz, zadao udarac političkim protivnicima u Kongresu, a opet može imati snažniji stav spram Teherana, postavljajući tu i tamo poneku sankciju manjeg opsega i važnosti.

S druge je strane ove igre Iran, koji Amerikanci, Saudijci i Izraelci pokušavaju prikazati kao hirovitu i nepovjerljivu državu. Međutim, Iran ima najracionalniji stav u cijeloj priči u vezi s Bardžamom, a on ovisi o jednostavnom preživljavanju Irana u globalnom sustavu.

Brza ili nagla odluka ne dolazi u obzir

Iran nije neka država koja je nastala unutar iscrtanih granica bivših kolonijalnih sila ili uz potporu neke od europskih država. On je civilizacija sama po sebi, s vrlo važnim i bogatim povijesnim iskustvom te promatranjem političkih poteza u regiji i šire.

Sadam Husein bio je jedini naivac koji je mislio da će moći lako napasti Iran. No, Sadamovo busanje u prsa zbog oružja za masovno uništenje vodilo je njegovu padu. Iran je to pomno zapazio, pa su aktivnosti u vezi s nuklearnim programom značajno smanjene 2003., u godini kad je Sadam pao.

Ipak, sankcije koje je nametnula međunarodna zajednica osjetno su utjecale na iransku svakodnevicu, ali i politiku. Kao i u drugim regionalnim državama, vlada u Iranu shvaća prijetnje po svoj položaj unutar zemlje.

Snažno gospodarstvo i pažljiva ravnoteža društvenih i političkih sloboda, uz nastavak subvencija i socijalnog populizma u sektorima prijevoza, prehrane, lijekova, obrazovanja i zdravstva, recept su za mirni razvoj Irana u budućnosti.

Nikakva brza ili nagla odluka u vezi s nuklearnom energijom stoga ne dolazi u obzir. Kad se takva scena stabilizira, u Iranu bi mogli uočiti da su veća prijetnja iranskim geopolitičkim interesima i sigurnosti Turska i Rusija nego SAD.

Uostalom, lukavi diplomati u State Departmentu nikad nisu ni skinuli Iran s popisa željenih partnera u izvanstranačkim inicijativama na Bliskom istoku.

Trenutno američko oslanjanje na Rijad 

Ta želja nije nipošto čudna. Američko je oslanjanje na Rijad u pokušaju uravnoteživanja snaga i interesa u regiji samo trenutačno.

Saudijski utjecaj može vrlo lako padati s vremenom, kako će se trošiti naftne rezerve Pustinjske kraljevine, a rasti vrlo rizično i još uvijek maglom obavijeno gospodarstvo koje se ne temelji na energentima, kao što je opisano u planu 2030., koji potpisuje prijestolonasljednik, princ Mohamad bin Salman.

Budući da će saudijska nafta postati manje važnom ili temeljnom za unosne dogovore, Kraljevina će gubiti utjecaj u Washingtonu kao najmoćniji i najvažniji bliskoistočni saveznik. I iransko se gospodarstvo temelji na nafti, ali je ipak daleko diverzificiranije, s golemim planovima kineskih ulaganja i vrlo razvijenom plinskom idejom.

I dok će i dalje biti politički oportuno u svojem dvorištu napadati protivnika, odnosi Irana i SAD-a mogu biti jedino na razini jednakopravnih igrača u regiji.

Zato je važno da se cjelokupni dogovor održi, a u tome Iran prvi put ima međunarodnu potporu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera