Vakcina dozirana strahom

“Pitam roditelje nevakcinisane djece, čije će dijete dobiti komplikaciju i čije će dijete imati smrtni ishod nakon toga što nisu primili vakcinu, ko će biti kriv i koga ćete optužiti tada?”.

Ovako se, krajem avgusta, preko podgoričke televizije Vijesti, obratio roditeljima direktor Doma zdravlja Podgorica  Nebojša Kavarić, upozoravajući da je broj odgođenih primanja MMR vakcina alarmantan.

On je poručio da roditelji ne bi smjeli da se oslanjaju na neprovjerene informacije koje se šire društvenim mrežama, na savjete polustručnjaka, nadriljekara, proroka i ražalovanih ljekara. Takođe je upozorio da se može govoriti o mogućnosti nastanka epidemije tri oboljenja – morbili (male boginje), zauške i rubeola, podsjetivši na epidemije koje su se dešavale u BiH, Rumuniji i Australiji. Istovremeno je pozvao NVO sektor, političare i sportiste da podrže javno vakcinaciju djece.

Kavarić je nekoliko dana kasnije izjavio da treba procesuirati sve one koji  javno huškaju i dezinformišu druge da ne primjenjuju preventivnu zdravstvenu zaštitu djece. Kategoričan je da ne postoji nijedan naučni dokaz da MMR ima veze sa  autizmom ili bilo kojim drugim poremćajem.

Učinkovito upozorenje

Njegovo upozorenje imalo je efekta. Za prvih sedam dana septembra više od 400 djece je primilo MMR vakcinu. Dom zdravlja Podgorica je podnio je, prema posljednjim informacijama, prijave protiv 29 roditelja koji su odbili imunizaciju djece.

Međutim, sve češće mogu se čuti tvrdnje roditelja koji dovode u vezu vakcinu sa poremećajima kod djece. Čak i pojedini ljekari javno tvrde da vakcine mogu izazvati određene poremećaje. Zanimljivo je da vakcinaciju MMR-om najviše odbijaju ili prolongiraju roditelji u gradskim sredinama, više obrazovani i informisani.

Krajem avgusta u Podgorici oko 2.600 djece nije primilo MMR vakcinu.

Prošlog ljeta iz Instituta za javno zdravlje upozorili su da se obuhvat sa MMR vakcinom smanjio sa 90 na svega 64 odsto.

„Ovakva praksa samo pogoduje daljem padu kolektivnog imuniteta i ponovnom javljanju opasnih zaraznih bolesti, kojih smo zahvaljujući vakcinama bili pošteđeni. Ako se pad nastavi vrlo je izvjesno je da nas neće zaobići epidemija malih boginja što može imati nesagledive posljedice po zdravlje naše djece i odojčadi“, saopštili su nedavno iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

Kazna za roditelje

U Crnoj Gori se roditelji koji odbiju vakcinaciju kažnjavaju prema Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Sudovi za prekršaje prošle godine su kaznili 12 roditelja sa po 500 eura, zbog toga što su odbili da vakcinišu djecu, a zdravstveno-sanitarni inspektori Uprave za inspekcijske poslove podnijeli su 87 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv roditelja koji su odbili vakcinaciju djece.

Na osnovu Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti predviđena je kazna za roditelje koji ne vakcinišu djecu od 100 do 2.000 eura.

Crna Gora je jedna od rijetkih država u regionu koja je posljednjih godina bila pošteđena epidemije zaraznih bolesti. Od 2006. do 2011. zabilježena su samo 32 slučaja obolijevanja od malih boginja (morbila), dok su se u okruženju i širom Evrope brojevi oboljelih od ove bolesti kretali i još se kreću u hiljadama.

MMR vakcina se u Crnoj Gori upotrebljava od 1994. godine.

Kristina Mihailović iz Udruženja „Roditelji“ kaže da su roditelji najčešće zbunjeni različitim informacijama: „Veliki broj roditelja se svakodnevno javlja sa nedoumicama i strahovima, što znači da trenutno nemaju dovoljno pravih informacija i da su zbunjeni onim što pročitaju u medijima ili čuju od drugih roditelja, dok sa druge strane nemaju mogućnost razjašnjenja od strane stručnih osoba ili ne u dovoljnoj mjeri. l kada dobiju vakcinu, posebno MMR, najviše strahuju od autizma“.

Obavezna vakcinacija

Iz Ministarstva zdravlja saopšteno je da će Nacrtom izmjena Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti uvesti odredbu će uslov za upis djece u vrtiće biti obavezna vakcinacija.

Međutim, ombudsman Šućko Baković je upozorio da se pravo na boravak djece u vrtićima i školama ne može uslovljavati prethodnom vakcinacijom, jer su pravo na zdravlje i obrazovanje djece garantovani Ustavom Crne Gore, kao i međunarodnom konvencijom, odlučili da roditelji moraju donijeti dokaz da su djeca primila sve vakcine.

“Djeca koja nijesu vakcinisana nijesu bolesne osobe. Osnovno obrazovanje je obavezno, a uslovljavanjem predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja vakcinacijom, djeci koja nijesu vakcinisana uskraćuje se pravo na obrazovanje i vaspitanje”, ističe ombudsman.

Jelena Koprivica, magistar biologije iz Podgorice, smatra da treba zadržati obavezu vakcinisanja djece.

„Mislim da je to za sada najbolji način da se spriječe užasne bolesti koje mogu dovesti do ozbiljnih i doživotnih zdravstvenih problema, pa čak i smrti. Ne postoji nijedan dokaz da vakcine izazivaju autizam, od čega se najveći broj protivnika vakcinacije plaši. Štaviše, sva naučna istraživanja ukazuju da vakcine i autizam nemaju veze. Najbolji primjer koji ide u prilog mom mišljenju jeste da imamo sreće što smo zadržali politiku vakcinacije iz vremena SFR Jugoslavije su sedamdesete godine prošlog vijeka u Velikoj Britaniji kada je došlo do pada podrške vakcinaciji, što je dovelo do epidemije velikog kašlja. Takođe, dobar argument za vakcinaciju je i to što se ponovo uvela obavezna vakcinacija u Kaliforniji, Italiji i Francuskoj“, kaže mr. Koprivica.

Komentari na internetu

Na društvenim mrežama pojavilo se na desetine i desetine komentara za i protiv vakcinacije djece. 

Tako izvjesni Zvonko Radević navodi da „u Švedskoj roditelji dobijaju obavještenje da je vrijeme za MMR vakcinu i u njemu su tačno naznačene moguće reakcije i na roditelju je da odluči kako će postupiti. Ako postoji i najmanja sumnja da će nešto izazvati reakciju tipa autizam onda bi struka za sve ove godine trebala da ponudi rješenje. Ali nije. Struka nije ponudila niti jedan dokaz da komplikacije nisu nastupile usljed vakcinisanja, tvrdnje su samo da nema dokaza da su nastupile zbog vakcine“.

Jedna  majka, koja živi u Kaliforniji, piše: „Nauka je u više navrata pobijala vezu između vakcina i autizma. Istorija je pokazala da se bolesti koje mogu biti spriječene vakcinacijom razvijaju tamo gdje nema kolektivnog imuniteta. Doktori nijesu nepogrešivi. Ipak, protivnici vakcina traže od roditelja da negiraju skoro čitavu medicinsku nauku i iz istog razloga zbog kojeg kultovi odvajaju svoje sljedbenike od njihovih porodica. Ideje protivnika vakcinacije se nesmetano šire, jer roditelji koji vakcinišu djecu nisu dovoljno radikalni i spremni da ulaze u rasprave. Protivnici vakcinacije su glasni. Ostali takođe treba da budu glasni. Ljudi koji vakcinišu svoju djecu izbjegavaju da pričaju previše o tome, jer im se čini da nema svrhe ili da se njih to ne tiče“.

Iskustvo s vakciniranjem

Mileva Kostić, novinarka podgoričke televizije Vijesti, ovako opisuje svoje iskustvo sa vakcinisanjem sina.

„Moj sin je primio MMR vakcinu kada je imao godinu i po. Po preporuci izabrane pedijatrice, čekala sam da stabilizuje hodanje i donekle razvije govor pa sam ‘zažmurila’ i pošla u Dom zdravlja na vakcinaciju. To je bilo prije dvije i po godine i u to vrijeme je krenula prava bura oko vakcinacije, naročito na društvenim mrežama. Istovremeno sam se informisala o MMR-u kod ljekara koji mi nijesu o tome mnogo govorili, dok sam na društvenim mrežama i portalima čitala more oprečnih neuvjerljivih stavova, dramatičnih upozorenja da vakcina izaziva autizam ili da mi djetetu prijete opasne zarazne bolesti ako je ne primi, pa svjedočenja roditelja koji su tvrdili da im je MMR vakcina izazvala zdravstvene probleme kod djece. 

Tako smo suprug i ja jedno vrijeme lutali od straha od autizma i različitih neočekivanih reakcija na vakcinu do panike od širenja zaraznih bolesti. MMR je sin primio u trenucima kada je strah od zaraza preovladao sve ostale“, kaže Kostić, dodajući da ovakvih slučajeva, poput njenog , sigurno ima podosta.

Prema njenom mišljenju nadležne institucije morale bi napokon roditeljima ponude pouzdane, konkretne, vjerodostojne podatke o tome kakav je uticaj MMR vakcine na razvoj djece, ali uz rezultate relevantnih istraživanja sa naših prostora o tome da li se vakcine mogu povezati sa autizmom ili određenim zdravstvenim komplikacijama.

„Moramo i više znati o zaraznim bolestima protiv kojih naša djeca primaju vakcinu. Ovako samo možemo da nagađamo zašto vakcinacija MMR-om nije obavezna u razvijenijim zemljama od naše, te da se nadamo da baš naše dijete neće biti dio crne statistike“, kaže Kostić.

Prednosti i posljedice

Smilja Prelević, računovodstvena radnica iz Podgorice, takođe naglašava da kompetentni stručnjaci  treba roditeljima da objasne i prednosti i eventualne negativne  posljedice vakcinisanja djece.

„Ja sam svoju djecu vakcinisala davno, u vrijeme kada nije bilo interneta i polemika oko vakcine. Danas čujem od mnogih roditelja da sa strahom vode djecu na vakcinisanje i da bi od toga odustali da im ne prijete kazne. Prosto su zbunjeni  kontroverznim informacijama. I tome se ne treba čuditi. Jer ako postoji ijedan posto mogućnosti da dijete zbog vakcine može dobiti neku bolest onda je razumljivo što toliko roditelja zazire od vakcine“, kaže Prelević.   

Ovih dana i u Srbiji se, na stranicama beogradskog Danasa, vodi polemika između ljekara o tome da li djecu treba vakcinisati ili ne.

Psihijatar Jovana Stojković, u Danasu od 21. septembra, navodi i ovo:

„Obavezna vakcinacija je suprotna članu 25. Ustava Republike Srbije, Konvenciji o ljudskim pravima u biomedicini, Povelji EU o osnovnim pravima, Zakonu o pravima pacijenata Srbije, Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. On kaže da je Evropski sud za ljudska prava presudio 9. jula 2002. da obavezna vakcinacija, kao neželjeno liječenje, ometa zagarantovano pravo na privatnost. Savjet Evrope osudio je 29. aprila 2010. bliskost farmaceutske industrije i ‘struke’ tokom ‘pandemije’ svinjskog gripa“, podsjeća Stojković.

Izvor: Al Jazeera