Val protesta ili početak revolucije u Iranu?

Piše: Mohamed al-Najjar

Uz eskalaciju demonstracija u Iranu, koje su prerasle u nasilne u pojedinim gradovima, čini se da posmatrači i analitičari, nakon šest dana od početka ovakvih dešavanja, pokušavaju odgovoriti na pitanje da li ovaj val demonstracija nalikuje prethodnim, ili se radi o početku revolucije, koja će dovesti do promjena, što će se odraziti i na vladajući režim.

Demonstracije, koje su se proširile horizontalno, počele su protestima u gradu Mashhad, drugom po veličini gradu u Iranu po broju stanovnika, da bi u prošlu nedjelju zahvatile 23 grada, a već sutradan stigle do 37 gradova. Demonstracije su prerasle u nasilje nakon napada na policijske stanice, banke i zvanične institucije.

Iako su demonstracije u Iranu izbile zbog ekonomskih razloga, na ovim okupljanjima ipak nisu izostale političke parole. Isticani su slogani u kojima se zahtijeva svrgavanje muršida (vođe) i predsjednika Hassana Rouhanija, dok je mnoga okupljanja karakteriziralo protivljenje vanjskoj politici, na što su upućivale i parole: “Ne Gaza, ne Liban, dušu dajem za Iran”.

Nije prvi, ali jeste najveći

Sa političkog aspekta, iranske vlasti su se fokusirale na ono što vide kao “vanjski faktor” u zloupotrebi demonstracija. U utorak je vrhovni vjerski vođa Ali Khamenei optužio, kako ih je opisao, “neprijatelje” da nastoje Iran uzeti za metu i oslabiti ovu državu koristeći finansijska i oružana sredstva te izazvati nerede unutar nje. Isto je izjavio i Rouhani, čiji se stav mijenjao, koji je osudio demonstracije, zatim je kazao da su zahtjevi građani legitimni, upozorivši na to da bi to “neprijatelji” mogli iskoristiti, pa sve do toga da je zaprijetio da će im se suprostaviti milionskim protestima podrške vladajućem režimu.

Aktualni val demonstracija nije prvi takav slučaj, ali jeste najveći kojeg Iran pamti još od demonstracija takozvane Zelene revolucije iz 2009. godine, koja je izbila u znak protesta protiv reizbora bivšeg predsjednika Irana Mahmouda Ahmadinejada. Također, Islamska Republika je svjedočila demonstracijama i 1992. 1994. 2001. i 2015. godine.

Zanimljivo je da su ove proteste inicirale skupine lojalne vladajućem režimu, a prije svega se misli na Ebrahima Raisija, kandidata koji je izgubio na posljednjim predsjedničkim izborima. Raisi je predvodio protest građana koji su oštećeni nakon što su hiljade njih izgubili svoju ušteđevinu u dvije banke, što je bila iskra koja je zapalila proteste u državi, koji i dalje traju.

U ovom kontekstu, Fatima Al-Samadi, istraživačica specijalizirana za pitanja Irana pri Al Jazeerinom Centru za studije, citira iranski opozicioni portal Zeytun kako postoje dokazi da su dešavanja na samom početku isplanirale grupe koje se dovode u vezu s režimom, uglavnom formirane od pripadnika paravojne dobrovoljne milicije (Basij), s ciljem napada na Rohanijevu Vladu.

Najveća nezaposlenost među mladima

Samadi o tome govori detaljno u svom istraživačkom radu objavljenom na portalu AJCS, gdje navodi da većina Iranaca zbog ekonomskih razloga Rohanijevu Vladu vidi kao neuspješnu, jer nije uspjela dovesti do bilo kakvih pozitivnih promjena u uvjetima života u zemlji nakon nuklearnog sporazuma.

Kaže da, i pored toga što je Vlada uspjela smanjiti stopu inflacije sa 40 posto iz 2013. godine na devet posto prošle godine, stopa nezaposlenosti u državi porasla je sa manje od 11 posto na oko 13 posto u istom tom razdoblju, dok je najveća nezaposlenost među mladima (između 20 i 24 godine) i iznosi oko 32 posto. Samadi ističe da Rouhanijeva Vlada nije uspjela smanjiti siromaštvo u državi, budući da, prema zvaničnim statistikama, polovina Iranaca živi na granici siromaštva, dok skoro trećina njih živi ispod apsolutne linije siromaštva.

Također je skrenula pažnju da je Rouhani, koji je provodio stroge ekonomske politike, koje su se odrazile čak i na osnovne sirovine, podigao cijenu goriva u državi. Međutim, takva politika nije provođena prema vojnim i sigurnosnim institucijama. Rouhani se hvalio prošlogodišnjim udvostručenjem budžeta za Revolucionarnu gardu od 145 posto, kao i velikim izdvajanjima za sigurnosne službe.

Mahjoob Zweiri, profesor na Univerzitetu u Kataru, vezuje demonstracije u Iranu za tri faktora. Kao prvo, još od Iranske revolucije ekonomija u ovoj državi nije doživjela kvalitativni skok, već se nastavila oslanjati na naftu. Drugo, nedostatak strateškog razvoja ekonomske strukture, i, treće, nuklearni sporazum nije uspio donijeti očekivane prihode zbog prepreka koje je postavio američki predsjednik Donald Trump još od dolaska na vlast.

Rouhanijeva neispunjena obećanja

Također je ukazao na političke razloge, rekavši da je Iran u stanju političke polarizacije i da se različite političke strane žele osvetiti Rouhaniju, za koga smatraju da je uložio čitav prvi predsjednički mandat u nuklearni sporazum, koji nije donio ništa dobro Irancima.

Mohamed Hussain Ansari, iranski istraživač u oblastima politike i ekonomije, komentira da velike mase mladih ljudi, koje su podržale Rouhanija i izabrale ga za predsjednika zahvaljujući društvenim mrežama, sada ista ta sredstva koriste protiv njega. Naglasio je potrebu da se učini nešto što bi zadovoljilo omladinu i ublažilo njihove frustracije.

Iako smatra da trenutne demonstracije neće oboriti aktualni režim u državi, Ali Nouri Zadeh, direktor Centra za arapske i iranske studije u Londonu, smatra da će ovaj val promijeniti prirodu odnosa između naroda i vladajućeg režima. Smatra da je Rouhani davao mnoga obećanja te da se opozicija ujedinila kako bi spriječila da Raisi dođe na vlast na izborima. Međutim, “on nije uspio ostvariti ni 10 posto od svog izbornog programa”, dodao je.

“Popustio je pred Revolucionarnom gardom i utrostručio njihov budžet. Nastavio je i s intervencijama u Siriji, Libanu i Jemenu, čemu se narod Irana protivi”, kaže.

Uprkos svemu, jak i stabilan sistem

Uprkos svim gore navedenim razlozima, Fatima al-Samadi smatra da “ne treba potcjenjivati utjecaj ovih protesta, ali da se istovremeno ne treba ni pretjerivati s njihovim opisivanjem kao direktnom prijetnjom za strukturu postojećeg sistema, jer je to jak i stabilan sistem u velikoj mjeri. Međutim, ovi protesti su pokazatelj promjena koje se dešavaju u iranskom društvu i ne može se zanemariti njihov utjecaj u budućnosti na oblik i strukturu postojećeg sistema”.

Pristalice i protivnici vladajućeg režima u Iranu, kao i analitičari i istraživači, slažu se da budućnost Irana zavisi od toga da li će se protesti nastaviti te da li će se oni intenzivirati ili oslabiti. Također, ona zavisi i od načina na koji će se vlasti u Iranu odnositi prema ovim demonstracijama, odnosno da li će ih suzbiti ili im se suprotstaviti, umjesto da dozvole da sukobljene strane vladajućeg režima iskoriste proteste u borbi za vlast. Svi ovi faktori utjecat će na budućnost ovog vala protesta, kao i na mogućnost da on preraste u revoluciju.

Izvor: Al Jazeera