Vatreš: Vidio sam sebe, gotovo na samrti

Piše: Edis Bulić

Krajem prošlog mjeseca na društvenim mrežama pojavio se videosnimak uznemirujućeg sadržaja snimljen za vrijeme opsade Sarajeva.

Snimak prikazuje teško ranjeno dijete koje unose u bolnicu, a posebnu pažnju privukao je komentar koji glasi: “Za one koji su zaboravili da se malo podsjete kako nam je bilo, u prilogu JA”.

Glavni akter videosnimka je Damir Vatreš iz Sarajeva koji je 15. augusta 1995. godine teško ranjen u eksploziji improvizovane naprave. Ovaj datum slovi za početak njegovog života kojeg pamti.

U trećem licu

„Prošlog mjeseca sestra mi je poslala videosnimak koji je našla na Facebook stranici ‘Sarajevo 1.425 dana pod opsadom’. Objektivno, u pitanju je jako potresan ratni video u kojem je prikazano dijete bez ruke sa zamotanom glavom koje unose u bolnicu. U snimku sam uz to nesretno dijete prepoznao svoju majku koja kroz plač izgovara moje ime…“

„Ne mogu opisati taj osjećaj, nikad iz te perspektive nisam sagledao situaciju, niti sam mogao zamisliti da je taj video ikada snimljen. Najgora situacija koja me je snašla u životu bila je dokumentovana i nakon više od 20 godina je proživljavam iz trećeg lica na društvenoj mreži. Vidio sam sebe, gotovo na samrti“, rekao je Damir Vatreš.

Uslijed eksplozije izgubio je lijevo oko i desnu ruku ispod lakta. Također je imao teške povrede na lijevoj strani lobanje, lijevog koljena, i u predjelu grudi.

[Ustupljeno Al Jazeeri]

„Aktivno sam prešao sve zahtjevnije i manje zahtjevne planinske staze na široj teritoriji ovog dijela Bosne i Hercegovine. Preko Trebevića, Igmana i Bjelašnice, do Zelengore, osvajao sam staze koje su mnogi okaraterisali kao teške i mojim fizičkim mogućnostima nedokučive. Moja ljubav prema planini i biciklizmu je prešla na prijatelje i poznanike, tako da sam na kraju sa sobom vodio čitavu grupu ljudi koji se bez mog poticaja vjerovatno nikada ne bi time počeli baviti“, rekao je Vatreš.

S obzirom da je završio Fakultet za sportski menadžment, a privodi kraju magistarski studij iz iste oblasti, za očekivati je da se i dalje rekreativno bavi sportovima. Trenutno mu je fitness primarna sportska preokupacija.

„To je otprilike nešto čemu se mogu posvetiti pored punog radnog vremena i uloge oca dvoje djece. Htio sam pokušati da napravim balans u fizičkom izgledu i zdravom bavljenju sportom. Jednostavno, želio sam ispraviti manjkavost sklada između lijeve i desne strane mog tijela. Ljubav prema fizičkim aktivnostima me je odvela korak dalje, ponovo sam motivisao ljude iz svoje okoline na uključivanje u ovaj sport“, navodi Vatreš.

Brojni izazovi

Malo izbledjelo, ali istinito geslo „sve se može kad se hoće“, u ovoj priči djeluje kao najbolja definicija, samo je potreban adekvatan motiv i zdrava okolina koja ulijeva povjerenje i stimuliše na poduhvat. Svaki segment Damirovog života imao je jedinstvenu formu koja je u startu predstavljala izazov, od vezivanja pertli, korištenja selotejpa, mijenjanja pelena, do rada na računaru, što je sastavni dio njegovog poziva. 

„Ne postoji nijedna stvar koju čovjek ne može uraditi ukoliko on to stvarno želi, nema te prepreke. Najbitniji su navijači, što je u mom slučaju porodica. Od samog početka oporavka bili su pored mene i konstantno mi kreirali atmosferu koja je dokazivala da sam koristan dio tima. Nisu me pošteđivali odgovornosti, niti zaduženja i naučili su me od prvog dana da budem ono što jesam, da ne krijem svoje stanje nego da se s ponosom borim za napredak. Iako sam bio dijete, ta eksplozija je prekretnica mog života. Da se tako nešto nije desilo, nikada ne bih bio ovo što sam danas. Zahvalan sam Bogu što sam živ i što je mi je dao takav slijed događaja. Hvala Bogu na svakom stanju, jer nikada ne možemo znati šta je najbolje za nas“, rekao je Damir Vatreš.

Izvor: Al Jazeera