Viceprvak Evrope u kickboxu: Sport je recept za sreću

Ahmed Krnjić je do sada ukupno bio tri puta prvak BiH-a u kickboxu, te dva puta u boksu u juniorskoj konkurenciji. (Al Jazeera)

Razgovarao: Nedim Botić

Zemlje regije su oduvijek bile rasadnik sportskih talenata. I pored teških uvjeta u kojima žive, materijalne nesigurnosti i brojnih savremenih izazova, omladina i dalje sreću pronalazi u sportskim aktivnostima, jačanju tijela  i pozitivnim aktivnostima.

Jedan takav mladić je Ahmed Krnjić iz Kaknja, koji je sa 19 godina ostvario značajne rezultate u borilačkim vještinama. Ahmed je protekle godine na Evropskom prvenstvu za kadete i juniore u Španiji osvojio srebrnu medalju u poluteškoj kategoriji (do 91. kg). Iste godine je postao i seniorski državni prvak BiH u kickboxu u poluteškoj kategoriji, savladavši u finalu Mahira Turku iz Fojnice.

Međutim, tu njegovim uspjesima nije kraj. Ahmed je do sada ukupno bio tri puta prvak BiH-a u kickboxu, te dva puta u boksu u juniorskoj konkurenciji. Prije dvije godine je postao i viceprvak svijeta u kickboxu na juniorskom svjetskom prvenstvu. Ukupno je imao 30 borbi, od toga 24 pobjede, pet poraza i jedan neriješen meč. Ahmed je 2013. i 2014. godine bio reprezentativac BiH-a u boksu, dok je od 2014. do danas reprezentativac BiH-a u kickboxu. Trenutno je član Kluba borilačkih vještina ‘Isak’ iz Zenice, a karijeru je započeo u ‘Rejjanu’ iz Kaknja.

S nadom bh. sporta smo razgovarali na temu njegovih uspjeha, ljubavi prema borilačkim vještinama te važnosti bavljenja sportom.

Rođen je 1997. godine u Varalićima, selu u blizini Kaknja. Tu je živio do dvanaeste godine, nakon čega je doselio u gradsko područje. Pohađa Elektrotehničku školu u Kaknju. Aktivan je član Kakanjskog udruženja za ekologiju i Omladinskog udruženja “Amber”.

  • Osvojili te priznanje za najboljeg mladog sportistu Kaknja u 2015. godini. Koliko vam znače podrška i priznanje za ostvarene uspjehe?

Priznanja mi veoma mnogo znače, jer je to potvrda moga dosadašnjeg truda i rada, te svakako velika motivacija za budući rad. Jedna od mojih želja jeste da moje komšije i moj narod vide pozitivan primjer u meni, i da pomognem mladima da pronađu i oni svoj put.

Protekle godine sam postao seniorski prvak države, što pored titule viceprvaka svijeta smatram najvećim uspjehom u karijeri, ali i potvrdom da mogu uspjeti i u većoj starosnoj kategoriji.  Osjećaj je neopisiv, jer sam ostvario san svakog sportiste. Uloženi trud se uvijek isplati, i zato nikad ne treba odustati od svojih ciljeva.

  • Kako se pojavila ljubav prema borilačkim vještinama?

Ljubav prema borilačkim vještinama nosim, što bi se reklo, od malih nogu. Od djetinjstva nisam dao na sebe, ni vršnjacima, a ni starijima, nisam dao da me zezaju, “zakidaju”, provociraju, i nažalost često sam stvarao probleme roditeljima. Kickbox treniram već pet godina, a prije toga sam više od godinu dana trenirao košarku.

  • Omladinu muče razni problemi, manjak perspektive, nezaposlenost  i poroci raznih vrsta. Po tvom mišljenju, koliko sport može pomoći današnjoj omladini?

Sport je neophodna stvar za razvoj omladine. Ovim putem bih preporučio roditeljima da svoju djecu upišu u školu nekog sporta, po mogućnosti individualnog, jer će tu steći radne navike, spoznati da sami zavisi od sebe i da se  oslanjaju na vlastititi trud i rad.

Ulaganje truda u postizanje rezultata bilo kojeg domena, sigurno ne ostavlja previše vremena za besposlicu. Omladina kroz sportske aktivnosti i natjecanje može da ojača svoje tijelo, ali i duh, odnosno da razvije pozitivne navike, da postane respektabilna prema drugima, vrijedna, borbena, samostalna, pa i društveno korisna, da se trudi da promjeni stanje društva na bolje.

  • Koliko je sport ima važan za izgradnju zdrave ličnosti i usvajanje pozitivnih vještina i radnih navika?

Sport nije samo onaj čin što je prikazan javnosti (meč, utakmica, takmičenje). Za mene je sport nešto mnogo više. Kroz sport sam upoznao puno ljudi, stekao mnoga prijateljstva, bio na mnogim mjestima. Sport doprinosi sklapanju prijateljstava među ljudima raznih kultura i nacija.

Za velike uspjehe u sportu neizostavna je i podrška porodice i prijatelja. Bez podrške teško da se može išta postići. Zato s ponosom ističem da su za moj uspjeh najzaslužniji na prvom mjestu moja porodica, te moji treneri, moj tim, i prijatelji koji me neprestano podržavaju.

  • Možeš li nam opisati jedan svoj dan, kako si uspio uskladio školske obaveze i treninge?

Školske i sportske obaveze se mogu uskladiti uz pomoć dobre organizacije vremena. Svakog radnog dana ustajem poprilično rano, a vrijeme do odlaska na jutarnji trening koristim da pročitam nešto korisno. Putujem svaki dan iz Kaknja u Zenicu na trening, a nakon povratka slijedi odlazak u školu. U školi sam do 18:30, te nakon toga odlazim kući i ostatak vremena provodim sa porodicom te spremajući gradivo za školu.

Neke dane idem na trening poslije škole, a neke ujutro, zavisno od školskih obaveza. Kada se pripremam za važnije takmičenje svakako da moram trenirati i ujutro i uvečer. Za postizanje rezultata su najvažniji veliki trud, rad i posvećenost.

  • Imaš li neku poruku ili savjet za mlade ljude koji bi željeli krenuti tvojim stopama?

Savjetovao bih svim mladim osobama da počnu sa treniranjem, da ulože trud, da ne žale za potrošenim vremenom u treniranju, jer to će im se sigurno isplatiti. Možda ne u novcu, ali sigurno u nečemu puno važnijem. Zdrave radne navike, prijateljstva, putovanja, druženja i naravno poštovanje drugih ljudi, nešto su što zaista vrijedi.

Izvor: Al Jazeera