Vlasti Višegrada ruše uspomenu na svirepa ubistva

Bio je 14. juni 1992. godine. U Pionirskoj ulici u Višegradu 65 ljudi ugurano je u podrum jedne kuće. Milan Lukić i Mitar Vasiljević, uglavnom starcima, djeci i ženama objasnili su da će tu biti sigurni. Otet im je zlatni nakit i novac. A onda su živi zapaljeni. Prema haškoj presudi, Milan, Sredoje i Mitar stajali su pred kućom i pucali na svakog ko je iz podruma pokušao da iskoči. Dvoje je uspjelo da pobjegne. Majka i sin.

“Kad je zapaljena kuća, narod je počeo da plače. Djeca i starci su bili pretežno i djevojke koje su školu završile. Morali smo kroz prozor da bježimo. Ja sam mlađeg sina izbacila kroz prozor, a onda sam za njim pošla poslije nekoliko minuta. Ranilo me kroz lijevu nogu i lijevu ruku, na ćošku kuće, đe je bio onaj Mitar Vasiljević i Milan Lukić. I beba. Što je najtužnije – beba od 24 sata tu je izgorjela”, priča svjedokinja zločina.

Kada je istrčala iz kuće imala je toliko vremena da pretrči do obližnjeg kanalizacionog odvoda, preko kojeg se danas pravi put.

„U tu kanalizaciju sam upala. Tu sam bila tri noći i tri dana. Ucrvljala mi se rana. Otale sam se jedva izvukla i otišla u Kosovo Polje, Bakira me je okupala i presvukla”, kaže svjedokinja.

Bakirina bitka

Bakira Hasečić, danas vodi pravnu bitku sa opštinom Višegrad. Nakon što je dobila informaciju da su opštinske vlasti zbog gradnje puta riješile da sruše polovinu kuće u kojoj je 65 ljudi živo spaljeno, Bakira je odlučila da je obnovi, a podrum pretvori u spomen sobu. Za to je dobila i odoborenje vlasnice kuće, Sumbule Zebe, koja sada živi u Americi.

Ipak, građevinska inspektorica, Ljiljana Ćiković, donijela je rješenje o pečaćenju gradilišta i naložila Bakiri da kuću vrati u prijašnje stanje.

“Kada sam pokušala da joj prvo kažem šta se desilo u ovoj kući, da bi shvatila zbog čega je zapaljena kuća, ona je meni rekla – nemojte vi meni pričati vaše bajke. Mene je to dotuklo do bola“, priča Bakira Hasečić.

Za Bakiru je čudno da je građevinska inspekcija za radove na kući Sumbule Zebe tražila građevinsku dozvolu iako se radi o obnovi, a kuća ostaje u već postojećim gabaritima. Još je na kući i zemljištu izvršena eksproprijacija, a da vlasnik nije obaviješten.

“Prošle godine, 17. novembra, održana je prva rasprava vezano za eksproprijaciju. Ispred općine bio je Nedžad Muhić i dogovorili su se da ako je jači interes, javni interes, da mogu zauzeti dio površine zemljišta, ali da ostave sa pristupunog puta metar-dva da se može obić oko kuće“, kaže Bakira Hasečić iz Udruženja “Žene žrtve rata”.

Vraćanje života

Al Jazeera je željela čuti i drugu stranu. U ovom slučaju predstavnike opštine Višegrad i Građevinske inspekcije.

„Do inspektorke Ljiljane Ćiković i šefa Urbanističko-građevinske inspekcije opštine Višegrad nismo uspeli da dođemo, iako nam je dan ranije potvrđeno da će o ovoj temi sa nama razgovarati. Inspektorka Ćiković bila je na terenu. Time su ostavili prostor da se sporno rešenje tumači na različite načine, a motivi za njegovo donošenje traže i van urbanističkih razloga“, kaže reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić.

Za one koji su zločin u Pionirskoj ulici preživjeli, pokušaj rušenja kuće u kojoj je spaljeno 65 ljudi, ponavljanje je zločina.

„Kako će bit? Da nije tableta čovek bi puko. Ko balon“, kaže svjedokinja zločina.

U danu kada je ekipa Al Jazeere posjetila Bakiru Haseči, radove na kući je nastavila. Postavila je prozor i zavjesu. Kaže, da se zna, da se u kuću u Pionirskoj vraća život.

Izvor: Al Jazeera