Vojna obuka opasna, smrtni rizik neizbježan

Piše: Tomislav Šoštarić

Iako je nesreća na vojnom poligonu Cerovac kod Karlovca jedan u nizu sličnih incidenata, u kojima je bilo i smrtno stradalih, ne može se na temelju toga govoriti o strukturalnim sigurnosnim problemima u Hrvatskoj vojsci, smatraju stručnjaci.

Dodaju da se ozbiljna obuka provodi rukovanjem opasnim sredstvima i nesreće su u vojsci uvijek moguće.

U eksploziji na vojnom poligonu Cerovac u srijedu su ozlijeđeni 41-godišnji časnik, instruktor koji je bio zadužen za uništavanje eksplozivnih sredstava i 22-godišnji polaznik 15. naraštaja temeljne časničke izobrazbe.

Teško stanje stradalog kadeta

Prema priopćenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske, do nesreće je došlo “pri završnom uništavanju minsko-eksplozivnih sredstava korištenih u obuci na za to predviđenome mjestu”. Zdravstveno stanje 22-godišnjeg kadeta vrlo je teško.

Zbog iskustva nesreće rijetke

Duspara ističe da je normalno da tijekom obuke iskusni časnici obučavaju ljude koji nikad nisu rukovali eksplozivom jer se iskustvo stječe na poligonu, a ne u borbi.

“Nesreće su nešto na što svatko tko se bavi takvim poslom mora biti spreman. Kada se dogode, sigurno da su medijski eksponiranije nego kada građevinski radnik nastrada na gradilištu, ali zapravo su prilično rijetke – upravo zbog iskustva časnika i dočasnika u HV-u”.

Nesreća kod Karlovca nije prva. Sličnih je bilo i ranije, a u njima su stradavali časnici, vojnici pa i ročnici. Više incidenata dogodilo se i na prostoru vojnog skladišta Pađane kod Knina. Godine 2013. tamo je poginuo skupnik prilikom čišćenja terena.

Prema mišljenju hrvatskog vojnog analitičara portala Obris.org Igora Tabaka, u isti širi kontekst nesreća treba svrstati i širenje požara na prostoru tog vojnog skladišta u rujnu 2011. godine, sudar dvaju Mig-21 zrakoplova u rujnu 2010. godine i nesreću kada je ročnika pregazio tenk u Gašincima u kolovozu 2013. godine.

“Nedvojbeno je kako su početkom velike krize u Hrvatskoj 2009. godine radikalno pala odvajanja za obranu u RH. Sustav se više godina borio da nastavi funkcionirati – što je u osnovi i uspjelo – ali je ta štednja itekako ostavila posljedice. S jedne strane, mnogo se štedjelo na održavanju infrastrukture. Upravo je nedostatak protupožarnog krčenja gustiša omogućio da se šumski požar iz otvorenih prostora prenese i na prostor neperspektivnog te uvelike napuštenog bivšeg skladišta Pađane”, navodi Tabak.

Vojne aktivnosti po prirodi opasne

S druge strane, tih se godina, kaže, štedjelo i na obuci. A kada se unatoč radikalnim uštedama pokušalo raditi kao da je sve u redu, neiskusni su mladi piloti, kaže Tabak, doživjeli sudar tijekom vježbovne aktivnosti, za čije su ispravno izvođenje očigledno bili previše neiskusni.

“Nekoliko godina kasnije, kada se stabilizirao proračun i krenulo u pokretanje novog ciklusa obuke sa više novaca i pažnje, dogodila se nesreća na Gašincima. Ondje je bilo mnogo ljudi koji su vježbali u isto vrijeme, a disciplina i na vježbalištu kao da je odražavala protekle godine – kada su te poljane bile prazne, i nije bio problem ako tenk ‘vrluda oko ceste'”.

Komentirajući što se na temelju tih i sličnih nesreća može zaključiti o sigurnosnim standardima u Hrvatskoj vojsci, Tabak naglašava da je tek donekle korisno u jedan te isti neposredni kontekst stavljati vojne nesreće raspoređene kroz gotovo deset godina, široko razasute kroz grane i rodove Oružanih snaga te zemljopisno.

“Vojne su aktivnosti po svojoj prirodi opasne, a ozbiljna obuka radi se s oružjem i tehnikom kojoj je glavna svrha nositi smrt neprijatelju. U takvim su aktivnostima povremene nesreće teške za izbjeći i treba nastojati da se one javljaju što rijeđe. Tako dugo dok ne postanu zaista učestale, dok ne odnose mnogo ljudi i radikalnu količinu vojnih sredstava, one lako mogu i stvarno mogu biti baš što im ime kaže – nesreće, bez neposredne krivnje. No, to treba utvrditi ozbiljnom istragom nadležnih tijela.”

Pirotehnika posebno opasna

U nesrećama su stradavali i mladi pripadnici vojnih snaga, uključujući i kadete i ročnike. No, Tabak napominje da se do iskustva i dovršetka vojne obuke, pa onda i kvalifikacija koje te obuke nose, dolazi samo vježbanjem i certificiranim ispitima.

“Normalno je da mladi ljudi prolaze obuku, ne bi li postali stručnjaci u onome za što se školuju i obučavaju. Nažalost, u pojedinim je strukama i specijalnostima taj postupak opasniji nego u nekim drugima. Posebno je pirotehnika opasna, čemu svjedoče ne samo tragedije koje ponekad pogađaju profesionalce pri razminiranju, nego i jučer – inženjeriju na takvoj obuci. Nažalost, to je samo još jedan dokaz da služba u svakoj vojsci u svojoj cjelini nije ni laka ni bezopasna”, zaključuje Tabak.

Svaka nesreća je teška i udarac na image vojske kao institucije, kaže Mario Duspara, urednik na Tportalu, koji niz godina prati zbivanja u hrvatskom vojno-sigurnosnom sustavu.

Istraga tri povjerenstva

Na temelju posljednje nesreće, za koju su ustrojena tri povjerenstva koja istražuju okolnosti nesreće te provođenje vojno-civilnog očevida na mjestu događaja, ističe Tabak, ne može se još ništa zaključiti o eventualnim strukturalnim problemima unutar sustava. 

“Za sada još ima premalo neposrednih podataka o jučerašnjem ranjavanju dva pripadnika OS RH da bi se išlo u takve dubinske zaključke. No, ako ovo bude početak lanca nekih novih nezgoda, tada bi bilo uputno istražiti i povezanost takvih događanja s novim velikim rezovima u sektoru obrane što su predviđeni već u ovogodišnjem državnom proračunu RH”.

I Duspara naglašava da, kako istraga nije završena, nije moguće donositi konkretne zaključke, ali da se za sada čini kako se radi o izoliranom incidentu.

Duspara kaže da bi se dramatično rezanje proračuna MORH-a u zadnjih nekoliko godina moglo lako protumačiti kao jasan preduvjet za nesreće, no tvrdi da ipak nije tako.

Posao vojnika i časnika, kaže, nosi rizik i u mirnodopsko vrijeme, a nesreća kod Karlovca dogodila se visoko obučenim ljudima.

Prednosti ‘stare’ vojske

“Nisu svi dijelovi HV-a u istom stanju, postoje i oni koji su zbog manjka novca gotovo zapušteni, ali inženjerija nikako ne spada u tu skupinu. Zbog kombinacije faktora, inženjerija je među najbolje obučenim i najkvalitetnijim kadrom. Hrvatska je zbog brojnih minsko-eksplozivnih sredstava naprosto morala držati vrhunski obučen kadar u inženjeriji, a oni su uz iskustvo iz rata i poraća dobivali i vrhunsku obuku zbog djelovanja HV u mirovnim misijama”, ističe Duspara.

Za posljednju nesreću kaže da se prema prvim neslužbenim izvorima čini kako se radi o incidentu, a ne o grešci sustava. Časnik koji je provodio obuku bio je licenciran i iskusan.

No, eksplozivna sredstva su uvijek opasna i do nesreća dolazi čak i uz najvišu razinu ljudske pažnje.

Prema njegovim riječima, sigurnosna razina u Hrvatskoj vojsci je na zadovoljavajućoj visini. A za to je, kaže, zaslužna i činjenica da je Hrvatska vojska relativno ‘stara’ u odnosu na zapadne trendove.

“To ima svojih mana, ali i prednosti. Radi se o iskusnim ljudima, kako profesionalno tako i životno. Upravo takvo iskustvo i ‘vojnički staž’ časnika, dočasnika i vojnika zaslužni su za razmjerno dobru razinu sigurnosti u HV-u”, zaključuje Duspara.

Izvor: Al Jazeera