Vojni rok – novi ‘ratnici’ za nove napetosti

Vojska, Vojnici, Hrvatska vojska, Ročnici, Ročna vojska, Vojni rok
Ponovno uvođenje ročne vojske aktualno je i u dijelu zemalja zapadne Europe (Duško Mirkovi? / Pixsell)

U Hrvatskoj svako malo oživi ideja o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka, koji je suspendiran 2007. godine te postoji samo sustav dragovoljnog služenja vojske, a obrana zemlje povjerena je profesionalnoj vojsci.

O tome je još ranije govorila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a hrvatski državni vrh, čini se, sada ozbiljnije nego ikad u zadnjih devet godina razmišlja o ponovnom uvođenju vojne obveze, i to 2019. godine.

Model ‘ljetnih kampova’

Ministarstvo obrane još nije objavilo da je ikakva odluka donesena jer se provode analize i razmatraju razni modeli.

Visoka cijena ročne vojske

Sustav dragovoljnog služenja vojnog roka u Hrvatskoj, smatra Ćustić, dobar je i odlična prilika svima koji razmišljaju o profesionalnoj vojnoj karijeri da iskuse vojnički život. Stoga smatra da njega treba razvijati i promovirati jer je mladima slabo poznat. Najveći problem uvođenja obveznog roka je novac – svaki ročnik košta određeni iznos koji treba množiti s tisućama u svakoj generaciji. Tu je i pitanje opreme i naoružanja koja nisu kao nekada, objekata koji su prenamijenjeni, srušeni ili trebaju obnovu. Velik problem su i potrebna nova tehnološka znanja i odlično poznavanje engleskog jezika na kojem se unutar NATO-a velikim dijelom komunicira.

Među njima se spominje i model ‘ljetnih kampova’ u kojima bi se u tri ili četiri tjedna svladavala neka vrsta osnovnih vojničkih vještina i prve pomoći, ali i provodile ‘civilnije’ aktivnosti poput ekoloških projekata i društveno korisnog rada.

Ministar obrane Damir Krstičević ističe da se u slučaju uvođenja obveze u svakom slučaju ne bi radilo o vojnom roku u obliku koji je bio ranije, nego o temeljnom vojnom osposobljavanju u trajanju od tri do četiri tjedna, koje bi omogućilo širenje baze Hrvatske vojske.

Premijer Andrej Plenković smatra da je takvo osposobljavanje ovoj članici NATO-a potrebno te da se tom idejom žele popularizirati Oružane snage RH i učiniti ih atraktivnijima mladima, a Krstičević ističe kako cilj nije militarizirati društvo, već se još od ranije ističe povećanje sigurnosnog rizika u regiji i Europi.

U regiji je Crna Gora već najavila ponovno uvođenje 2019. godine. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić, ističući ponajprije financijske razloge, kaže kako se trenutačno o tome, unatoč raspoloženju velikog dijela javnosti, ne razmišlja ozbiljno.

Promašen koncept ‘naroda pod oružjem’

Vojni analitičar i glavni urednik hrvatskog portala Defender.hr Marko Ćustić, slaže se da je u regiji situacija sigurnosno bitno nestabilnija nego prije samo dvije-tri godine, no smatra da vojni rok kakav se predlaže neće donijeti značajnije sigurnosne koristi niti podignuti spremnost zemlje za eventualnu daljnju destabilizaciju. Ročnici koji bi prošli takav sustav, kaže, nisu potrebni.

“U uvjetima kako današnje suvremeno ratovanje izgleda, cijeli ovaj koncept ‘naroda pod oružjem’ i razmišljanja u smislu da je dovoljno nekoga obučiti kako rastaviti i sastaviti kalašnjikov i da je to dovoljno da bi se od nekoga napravilo vojnikom i osobom koja može na suvremenom bojištu djelovati, su jednostavno promašena”, kaže Ćustić.

Umjesto toga, smatra, potrebna je modernizacija, opremanje i jačanje postojećeg profesionalnog sastava vojske.

Ročna vojska kakve se mnogi sjećaju, kaže, više nije moguća. Za zemlje koje još uvijek imaju takve sustave, poput Rusije, navodi da se oni smatraju inferiornim u odnosu na one koji su zastupljeni u velikoj većini zapadnih zemalja, gdje je vojska stvar odabira karijere i životnog poziva.

“Moram dodati da čak i kad zemlje poput Rusije imaju nekakve međunarodne intervencije i stvari poput ovoga sada u Siriji, da na njih ne idu ročnici, nego idu profesionalni vojnici koji su pripadnici nekakvih specijalnih postrojbi, zrakoplovni piloti, tehničari itd. To su sve ljudi koji su od karijere u vojsci, to nisu ročnici”.

Politički umjesto vojno-sigurnosnih razloga

Ćustić smatra da su razlozi eventualnog uvođenja vojnog roka političke, a ne vojno-sigurnosne prirode, što njemu samo po sebi nije sporno. Ipak, ne vjeruje da bi to pridonijelo popularnosti ili atraktivnosti vojske, već se bolji efekt može dobiti dobro osmišljenom PR i marketinškom kampanjom. S obzirom na tehnološke promjene i novitete u vojnoj sferi, smatra da bi bilo pametnije novac uložiti u modernizaciju i opremanje profesionalnog sastava i njegovo eventualno povećanje.

“Na način da se ljude privuče ili nekim boljim materijalnim uvjetima ili na neki drugi način da pristupe profesionalno kao vojnici. Naravno, u okvirima mogućnosti našeg budžeta. Iako se vojni budžet povećavao, još uvijek smo ispod one granice koju je NATO propisao – na koju su se sve članice 2014. obvezale – od dva posto BDP-a. Mi smo još uvijek ispod toga i ono što bi trebali je ‘gurati’ da idemo prema toj granici od dva posto i da u okviru toga profesionaliziramo dodatno i opremimo vojsku ovakvu kakvu sada imamo”.

Cijena jedno od odlučujućih pitanja

No, i neke zemlje zapadne Europe razmatraju ponovno uvođenje obveznog vojnog roka, a Švedska je, primjerice, najavila njegov povratak 2018.

Modeli nude odabir između klasične temeljne obuke i civilne službe, koju su masovno odabirali hrvatski ročnici prije negoli je obvezni vojni rok suspendiran, a koja je i sada na Zapadu, kaže Ćustić, većini najzanimljivija.

Bivši pomoćnik ministra obrane u Vladi Srbije i vojni analitičar Bojan Dimitrijević, kaže kako u srpskoj javnosti vlada velika podrška ponovnom uvođenju vojnog roka i to na razinu obveze kakva je bila u JNA.

No, osim što to pitanje uoči predsjedničkih izbora državnom vrhu nije zahvalno za raspravu te će se, smatra, srbijanski premijer držati neutralno po tom pitanju, tu je svakako jedno od odlučujućih pitanje cijene.

“Da bi obnovili vojni rok u onom punom smislu i da bi ti mladići dolazili u kasarne, potrebno je da se odvoje određena sredstva za preuređenje tih objekata koji su već dugi niz godina van upotrebe, treba obezbediti obroke, uniforme, adekvatno naoružanje i sve drugo šta treba za obuku. Naravno, taj vojnik više nije vojnik iz vremena JNA, to je sad jedan savremeni mladić kome morate da pristupite na jedan drugačiji način, kroz nekakve savremenije ponude i to sve košta”, objašnjava Dimitrijević.

Promjena realnosti

S druge strane također ističe nove i povećane sigurnosne izazove za čitavu regiju koji razmišljanja o uvođenju vojnog roka čine posve legitimnim i zbog kojih će to pitanje i dalje biti tema.

U političkom smislu, kaže, nakon ‘hladnog rata’ u Europi je zaživjelo stajalište da ročni kadar treba zamijeniti profesionalnom vojskom kao dominantnom jer je procijenjeno da rata u Europi više neće biti. Tako je kasnije, kaže, procijenjeno i u Srbiji.

Međutim, stvari su se, ističe, promijenile – stabilan poredak u regiji izmijenjen je krizom na srednjem istoku, pojavom vala izbjeglica, radikalnih ideja i prijetnje terorizma, utjecaja drugih zemalja…

“Sve to na neki način govori da je bezbedonosna situacija ipak znatno teža od onih procena prije desetak godina i to utiče na osećaj da je potrebno uvesti aktivnu vojsku, dakle redovno odsluženje, i na taj način popuniti jedinice”.

Osim toga, ističe, vojnik profesionalac je najskuplji, pogotovo ako se koristi za ‘skupljanje lišća’ u vojarni što je, smatra, promaknulo pri promišljanju reforme vojske u Srbiji, ali i u Hrvatskoj, pa i BiH – stopostotni profesionalni kadar, kaže, ne može ‘pokriti’ mnoge mirnodopske zadatke.

Ročnici kao ‘srž vojske’

Ističući da je obrana države zadatak svih njezinih građana te su i posljednji ratovi na ovim prostorima pokazali da samo profesionalna vojska nije adekvatna obrana, Dimitrijević objašnjava da bi se profesionalni vojnici trebali baviti uglavnom izvođenjem obuke, odlaskom u mirovne misije i izvršavanjem zahtjevnih zadataka. Ročni sastav može biti angažiran na ‘normalnim’ mirnodopskim zadacima.

“Profesionalne vojnike možete da iskoristite kao vrhunski obučene vojnike u osnovnim rodovima vojske kao što su pešadija, artiljerija ili oklopne jedinice. Profesionalci imaju takođe svoje značajno mesto u tehničkim rodovima kao što su zračno osmatranje, zrakoplovstvo, mornarica…Tu su potrebni profesionalci, ali za srž vojske se mogu upotrebiti ročni vojnici, bez obzira na postojanje profesionalaca. Naravno, te odnose treba urediti s obzirom da su profesionalci aktivni, da primaju platu, da imaju druge beneficije, ne treba ih staviti u isti rang sa ljudima koji dođu na odsluženje vojnog roka od nekoliko meseci”.

‘Relaksacija’ profesionalne vojske

“Takvu stvar su uočili već svi oni koji su prešli sa ročne na profesionalnu vojsku da vi profesionalca baš ‘cimate’ za svaku situaciju koja je mirnodopska. Profesionalac bi trebao da bude taj čovek koji je na prvoj liniji ili u mirovnoj misiji ili na nekom drugom zadatku, dok jedan deo mirnodopskih zadataka može da vrši mladić koji je na odsluženju vojnog roka i na taj način da opusti, relaksira vojsku od tih uobičajenih zadataka”.

Neven Kazazović, vojni analitičar iz BiH kaže kako ne zna za ozbiljnija razmišljanja o uvođenju obveznog vojnog roka u toj zemlji.

No, smatra da to nije loša opcija te da ona ne vodi ratu ili sukobu. Kao primjer modela navodi onaj koji je upoznao u Švicarskoj gdje, kako kaže, svaki Švicarac do 55. godine provede nekoliko godina u tom modelu vojske.

“To je jedan poseban tip vojske, tzv. milicijska vojska, ali oni se mogu u roku 48 sati mobilisati, što je vrlo važno. To nije loš sistem, recimo svakih godinu, godinu i pol dana jedan dio mladog naraštaja pozivati na logorovanja koja traju dva-tri mjeseca, ali koja se moraju platiti. Tako da oni nauče osnovne stvari koje se tiču naoružanja, taktike itd.”.

Očito je, kaže, da neke napetosti postoje te da ih uvođenje vojnog roka može donekle anulirati, ali ističe kako sukobi nisu vjerojatni.

‘Balkan pod kapom velikih sila’

A bh. vojska je, navodi, vrlo specifična sa svoja dva dijela od kojih jedan, iako u jedinstvenom sastavu, čine ‘nacionalne’ pukovnije. To čini specifičnim i promjene.

“Tako da ne mislim da može, recimo, Federacija da uvede vojnu obavezu, a da Republika Srpska ne uvede ili da Republika Srpska uvede, a da Federacija ne uvede. Mislim da su svi oni, kao i cijeli Balkan, pod kapom velikih sila”.

Osim toga, iako su odnosi Hrvatske i Srbije najvažniji na Balkanu, a “Bosna uvijek plaća ceh”, zaključuje da je BiH izravno u zoni NATO-a te smatra da je njezina situacija po tom pitanju, ovakva kakva jest – u redu.

Izvor: Al Jazeera