Vole li se Slovenija i Rusija iza leđa EU?

Analitičari ne sumnjaju da bi se Pahor protivio fotografiranju s Putinom – jednim od najmoćnijih političara na svijetu (EPA)

Piše: Mladen Obrenović

Jedan od ključnih svjetskih lidera, ruski predsjednik Vladimir Putin, trebao bi ovog ljeta doći u Sloveniju. Konkretan povod je obilježavanje stote godišnjice pogibije ruskih zarobljenika, koji su stradali gradeći planinsku cestu prema Vršiču, no razlozi mogu biti brojni – politički, diplomatski, gospodarski…

Uz sve to, ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Slovenija članica Europske unije, asocijacije koja je zbog Ukrajine nametnula sankcije Rusiji i dobila istovjetan odgovor iz Moskve. No, službena Ljubljana očito uspješno pleše na tankoj niti između Zapada i Istoka, poslujući i dalje jednako dobro i s Rusima, ali i s Europljanima.

Uostalom, i prvi dolazak ruskog premijera Dmitrija Medvedeva u neku od članica EU, nakon što je Bruxelles Moskvi uveo sankcije, bio je njegov prošlogodišnji posjet Sloveniji.

Slovenska vanjska politika bez sumnje balansira između Zapada i Rusije, potvrđuje Andrej Stopar, odgovorni urednik na Prvom programu Radija Slovenija. Podsjeća kako je Slovenija podržala sankcije Rusiji, nakon ruske aneksije Krima, što je zabrinulo krugove biznismena koji posluju u toj zemlji.

Ruska kapelica

Nedaleko prijelaza Vršič, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1.611 metara, nalazi se Ruska kapelica, podignuta nedugo nakon stradanja ruskih zarobljenika u slovenskim planinama. Pored kapelice se nalazi grob ruskih vojnika poginulih u snježnoj lavini i ponad njega spomenik, u obliku piramide, na kojem je natpis na ruskom ‘Sinovima Rusije’.

Austrougarska vojska je primorala zarobljene Ruse, navodno ih je radilo blizu 12.000, da grade cestu od Kranjske Gore, preko Vršiča do Trenta u Italiji. U kasnu zimu lavina je zatrpala 200-ak ruskih zarobljenika. Na mjestu pogibije ubrzo je izgrađena drvena kapelica.

„Svaka članica Europske unije može sebi priuštiti da sama kreira, u određenoj mjeri, svoju vanjsku politiku. Slovenska vanjska politika jeste naklonjena Moskvi, ali ne smijem tvrditi da je izrazito proruska. Mislim da je dobar primjer toga prošlogodišnja posjeta Dmitrija Medvedeva Sloveniji, a prije toga odlazak Boruta Pahora u Rusiju na paradu [u povodu 70. godišnjice okončanja Drugog svjetskog rata]. Također, puno govori i činjenica da Vladimir Putin češće dolazi ovdje, nego u Rusiji naklonjenu Bugarsku“, podsjeća Stopar.

No, Stopar ukazuje i kako je „praksa pokazala da se uvođenjem sankcija ne eliminiraju komponente gospodarskih interesa“, jer i druge članice Europske unije surađuju s Rusijom u određenim okvirima.

„Za Sloveniju je ruska trgovina važna, posebno zbog farmaceutske industrije (Krka), elektronske (nasljednice Iskre) i građevinske. S druge strane, Rusija Sloveniju opskrbljuje energentima i sirovinama. Također, ne treba zaboraviti investicije u turističkom i zdravstvenom sektoru. Moram napomenuti da Slovenska industrija čelika ima ruskog vlasnika“, objašnjava Stopar.

‘Slovenija ne odlučuje ni o čemu’

Neovisna stručnjakinja za Rusiju i Zajednicu nezavisnih država Polona Frelih ne slaže se s tvrdnjom da Slovenija uspješno balansira između Rusije i Zapada. Naprotiv, kao članica Europske unije i NATO-a smatra da je „Slovenija neprijateljski raspoložena prema Rusiji“.

„Ako poslušate retoriku lokalnih medija, možete primijetiti da Slovenija ne igra na rusku kartu. Ne igra, doduše, ni bilo koju drugu kartu jer je njezin status u atlantskim integracijama status potčinjenog. Kakogod, istina je da je Slovenija jedna mala europska država upravljana iz Bruxellesa i Washingtona koja, u vanjskoj politici, zapravo ne odlučuje ni o čemu“, konkretna je Frelih.


Medvedev je prošle godine bio na komemoraciji kod Vršiča [Reuters]

Ukazuje i kako „iz ruske perspektive, Slovenija nije strateški značajna zato što je premalena“. U tom smislu podsjeća kako je „plinovod Južni tok davno zaboravljena ideja, pa Rusi ne vide ništa zanimljivo u Sloveniji bez obzira koliko puta ponovili da Slovenci imaju posebno mjesto u njihovim srcima“. Kao razlog navodi činjenicu da je „ruska diplomacija jako pragmatična“.

Krka i Gorenje glavni izvoznici

Glavni aduti slovenskog izvoza u Rusiju su farmaceutski proizvodi, koji čine najmanje 40 posto ukupnog izvoza, napominje Sašo Stanovnik, glavni ekonomist ALTA grupacije. S druge strane, Moskva Ljubljani isporučuje naftu i plin, koji čine 70 posto ruskog izvoza u Sloveniju, te aluminij i nikl kao dvije također važne izvozne sirovine.

„Dvije kompanije, Krka i Gorenje snažno su okrenute ruskom tržištu i Rusija im je ključna. Slab tečaj rublja predstavlja problem za obje kompanije te bi za slovensku ekonomiju bilo bolje kad bi se Rusija i njena valuta oporavile. Iz tog razloga, kad bi sankcije bile ukinute, Rusija bi se oporavila, a s njom i rublja, i slovenski izvoz u Rusiju. I obrnuto“, ukazuje Stanovnik.

„Stoga je samo mit da ekonomske veze Slovenije i Rusije jačaju. Najveći trgovinski partneri Slovenije su unutar EU, prvenstveno Njemačka, dok je Rusija vrlo skromno rangirana. Skoro pola ruskog uvoza u Sloveniju su nafta i sirovine, što i nije baš neka satisfakcija. Impresivan je i dramatičan pad u trgovinskoj razmjeni za čak 40 posto u odnosu na 2015. Zapravo, tako je i s EU. Ekonomski gledano, Rusija i EU se sve više razilaze i Slovenija tu nije iznimka“, napominje.

Pahorova pozivnica

Frelih sumnja da će Putin doći u Sloveniju ovoga ljeta. Ako i dođe, nastavlja, „to bi značilo da postoje neke skrivene veze između Rusije i Slovenije za koje nitko ne zna ili je Putin toliko očajan i izoliran, što je teško moguće“. U tom smislu podsjeća na odlične odnose Rusije s državama iz BRICS saveza [Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika], te središnjom Azijom i Bliskim istokom.

„Vladimir Putin je jako zauzet čovjek. Bi li dolazio u Sloveniju bez nekog određenog cilja? Čisto sumnjam. S druge strane, Slovenija je prvenstveno europska država, a Rusija je uvijek gledala prema Europi“, dodaje.

Navodi i kako su priča o komemoraciji ruskim zarobljenicima, kojima će ove godine biti podignut i spomenik, i poziv Putinu da dođe zapravo ispolitizirani i preuveličani zbog trenutačne geopolitičke krize. Više je čudi način na koji je slovenski predsjednik Borut Pahor pozvao Putina i ono što je pritom napisao u pozivnici.

„Čekao je posljednji tren da poziv službeno pošalje u Kremlj. Iako nema ničeg pogrešnog, ako se pročita pažljivo dobijete dojam da Pahor zapravo poziva Putina kako bi mu očitao lekciju o njegovim pogrešnim postupcima. Mogu očekivati da američki predsjednik Barack Obama pošalje Putinu takvo pismo, ali kada slovenski predsjednik to uradi to zvuči prilično arogantno“, smatra Frelih.

Pretpostavlja da su „Amerikanci savjetovali Pahoru da napiše takvu pozivnicu“. „Formalno, održao je riječ kao pokrovitelj obljetnice i pozvao ga, ali i s druge strane otvoreno signalizirao da kao gost nije dobrodošao. Diplomatski, pokušao je zadovoljiti sve strane. Uostalom, ne sumnjam da bi se Pahor protivio fotografiranju s Putinom – jednim od najmoćnijih političara na svijetu“, zaključuje Polona Frelih.

Ni drugi europski i svjetski lideri nisu se protivili fotografiranju, jer se s mnogima susreo otkako su zahladnjeli odnosi Rusije i Europske unije. No, svakako će biti zanimljivo vidjeti hoće li se odazvati pozivu slovenskog kolege i doći. Ako i njih dvojica možda i nemaju zajedničkih tema, poslovni ljudi svakako imaju.

Izvor: Al Jazeera