Volonterke srcem vezane za Srebrenicu

Za Mejru, Ajšu, Maje i Bahru volontiranje je mnogo više od humanosti i pomaganja drugim (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Mladen Kojić

Volonterski rad u Bosni i Hercegovini i inostranstvu učinio je jačim prijateljstvo četiri djevojke koje su svoju želju i volju da pomažu drugima pretočile i u ljubav prema jednom mjestu sa tragičnom prošlošću koje je za njih postalo mjesto inspiracije, najboljih i najljepših iskustava u životu. To mjesto je Srebrenica.

Za većinu mladih volonterski rad za koji  ne dobijate nikakvu nadoknadu, nikakav radni staž, beneficiju, a sve češće ni “hvala”, postao je zaboravljena humana aktivnost.

Za Mejru, Ajšu, Maje i Bahru volontiranje je mnogo više od humanosti i pomaganja drugim. Već šest godina ova prijateljska grupa volontira širom BiH, ali i Evrope.

Najviše su aktivne u Međunarodnom forumu solidarnosti “Emmaus” u Prihvatnom centru “Duje” Klokotnica, Doboj Istok i predstavništvu ove organizacije u Potočarima, Srebrenica.

‘Za volonterski posao jednostavno moraš da se rodiš’

Jedan od najvećih prihvatnih centara u Bosni i Hercegovini je Prihvatni centar „Duje“ u Klokotnici koji trenutno ima 408 štićenika.

O volontiranju u MFS „Emmausu“ razgovarali smo sa mladim volonterkama koje su nam ispričale sve prednosti volontiranja, društvenog angažovanja, ali i o osjećaju kada uradite nešto dobro za nekoga.

„Ko god je došao u posjetu na ‘Duje’ ostao je jako potresen sudbinom i stanjem ljudi koji su štićenici ovog centra. Ni nama nije bilo lako, ali smo s vremenom i kroz kreativne radionice upoznavali sve te ljude, otkrivali njihove talente, zadobili njihovo povjerenje i shvatili da su oni mnogo više od dijagnoze mentalne retardacije. Veza koja je se stvorila je posebna, ljubav čista i nesebična, koju ti ljudi znaju da daju, vrijedna je svakog truda da se ona zasluži, jer rad sa takvim licima je osjetljiv i naporan, a put do povjerenja dug.

Sa našim vršnjacima, maloljetnim delikventima, pored kreativnih radionica, družili smo se sa njima i vrijeme provodili zajedno. Tu su se rodila velika prijateljstva, tako da sa njima i danas imam kontakte i često se viđamo, jer oni koji su odslužili kazne nisu više u centru“, rekla je Maje Hadžić.


Reprezentativac BiH Muhamed Bešić je ambasador Emmausa [Ustupljeno Al Jazeeri]

Međunarodni omladinski radni kamp – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi“ u Srebrenicu već deset godina dovodi više od stotinu volontera svake godine iz BiH i Evrope koji pomažu povratak i obnavljaju ratom porušenu srebreničku opštinu.

„Ono što se volonterima najviše sviđa jeste prilika da upoznaju mnogo novih ljudi iz cijele BiH, iz susjednih zemalja, kao i Evrope. Iz godine u godinu, svi mi se vraćamo u Srebrenicu u želji da pružimo pomoć Srebrenici i Potočarima u ponovnoj izgradnji.

Tokom dvadeset dana, koliko traje kamp, susrećemo se sa raznim radnim aktivnostima gdje direktno pomažemo izgradnju Potočara i Srebrenice. Neke od aktivnosti su čišćenje Memorijalnog centra u Potočarima, izgradnja farme ovaca na Palama, pomoć u proizvodnji u Zadruzi ‘Hana’, distribucija humanitarne pomoći stanovništvu u Srebrenici i okolnim selima.

Neke od najdražih aktivnosti koje su ostavile najljepši utisak na mene jesu distribucija humanitarne pomoći, kao i izgradnja kuće jednoj porodici. To su divni trenuci našeg volontiranja kada naš trud usreći ljude i kada ti ljudi svoju sreću podijele sa nama, to je posebno zadovoljstvo“, kaže Bahra Suljkanović.

Pomaganje bez predrasuda

Tokom poplava, mladi iz Doboja Istok, dijela grada koji nije bio potopljen, pomagali su u čišćenju Doboja, bez predrasuda.

„Nekoliko dana nakon katastrofalnih poplava koje su zadesile Doboj, išli smo, mi volonteri ‘Emmausa’, da pomognemo u čišćenju smeća i blata koje je voda ostavila iza sebe. Prvi dan smo bili u školi i vrtiću, a zatim kućama i stanovima. Njihova zahvalnost i sreća što smo došli ne može se prepričati, čini mi se da im je bilo bitnije da nam se požale ili popričaju sa nama nego da im pomognemo u čišćenju. Ljudi koji su u jednom danu izgubili domove dočekivali su nas sa osmijehom, prepoznajući našu volju i želju da pomognemo.

Sjećam se da se jedna starica cijelo vrijeme žalila kako ne može da pronađe prsten koji je dobila od majke. A jedna od volonterki joj je pronašla taj prsten, njenoj sreći nije bilo kraja. Nekoliko mjeseci od toga, ta starica ju je tražila da joj pokloni novi prsten u znak zahvalnosti“, rekla je Mejra Mustafić.

Ove mlade volonterke bile su u Italiji i Francuskoj, gdje se najčešće prikuplja namještaj i odjeća koji se distribuiraju ljudima u BiH. „Emmaus“ je velika porodica koja ima predstavništva širom svijeta i prikuplja stvari, odjeću i obuću za beskućnike i ljude kojim treba pomoć.

„Tokom volontiranja u Francuskoj bila sam u ‘Emmausovoj’ komuni u Bayonnu i tu pamtim lijepa iskustva. Pored raznih radnih aktivnosti najčešće se sjetim rada u ‘Emmausovoj’ trgovini gdje sam prodavala knjige i suvenire. Moj boravak tamo uljepšao je i jedan prijatelj kojeg sam upoznala 2010. godine u Srebrenici. Nakon mog boravka tamo, slobodno mogu reći da ja u Bayonnu imam starijeg brata“, ispričala nam je Ajša Suljkanović.

Rad MFS „Emmausa“ prepoznale su brojne svjetske humanitarne organizacije kao i pojedinci, a od nedavno „Emmaus“ je dobio svog ambasadora, fudbalera reprezentacije BiH Muhameda Bešića.

Korisnici pomoći „Emmausa“ su brojni i jako često se obraćaju za pomoć u hrani, namještaju, odjeći.

„Prvi put imao sam posjetu volontera „Emmausu“ koji su došli do mog stana sa paketom hrane. Baš tada skoro ništa nismo imali u kući. Drugi put otišao sam u Potočare i tražio pomoć koju su mi dali. Očekujem da će mi pomoći i sa namještajem, jer je sve staro, a ja nemam od čega da kupim ni frižider, ni šporet“, priča Boško Tojčić koji živi u socijalnom stanu u Srebrenici.

Neraskidiva prijateljstva

Volonterski rad za ovu grupu djevojaka i sve češći dolazak u Srebrenicu stvorilo je velika neraskidiva prijateljstva između ljudi i mjesta.

“Za mene je Srebrenica mjesto gdje istovremeno osjetim i radost i tugu, gdje živim od starih, a rađaju se nove uspomene, gdje sam istovremeno sretna što sam tu i tužna zato što znam da ću jednog dana otići. Srebrenicu zaboravim samo zato što moram, ne zato što želim. Srebrenica nije grad gdje sam se rodila, ali je grad gdje su se rodili svi moji počeci, mjesto gdje sam osjetila ponos, mjesto gdje sam učila da postanem samostalna, mjesto gdje se rodio san da postanem uspješna. Ne znam gdje će me život voditi, možda starost neću dočekati u Srebrenici, ali ću je dočekati sa sjećanjem na Srebrenicu”, rekla je Ajša Suljkanović, koja trenutno odrađuje pripravnički staž u Doboju kao fizioterapeutski tehničar, čime želi da se bavi u životu.

Za Maje Hadžić, studentkinju Arapskog jezika i književnosti u Zenici, Srebrenica predstavlja mjesto odrastanja i prijateljstva, mjesto gdje je postala zrela osoba.

“Pored mnogih aktivnosti, čak i volontiranja u stranim zemljama, za nas je Srebrenica naročito bitna, budući da joj se već godinama vraćamo. Povezanost sa Srebrenicom, Potočarima je neopisiva. Ali nije to samo ljubav prema Srebrenici kao prema gradu, to je ljubav prema njima. Mislim na moje prijateljice, sve ove godine bi izgledale daleko drugačije da nije bilo njih. Odrasle smo, sazrele u Srebrenici, jer vrijeme provedeno ovdje pružilo nam je priliku za smijeh, prve ljubavi, plakanje, raskide, poneko pijanstvo, ali prolazeći kroz sve te faze sa pravim prijateljima ona je istinska čar i ljepota odrastanja”, priča Maje.

Mejra Mustafić je studentkinja Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu koja i dalje pronađe slobodno vrijeme da volontira i stigne do Srebrenice.

“Mi smo volonterke i veliki prijatelji. Volimo volonterstvo, jer nas je baš ono učinilo prijateljima i svakim druženjem naše prijateljstvo čini jačim. Naravno, to nije jedini razlog, ali je jedan od važnijih. Volonterke smo već šest godina, znači da imamo poprilično mnogo iskustva. Prošle smo mnogo kampova, druženja i radova zajedno. Bile smo u mnogim gradovima, ali jedan grad je za nas poseban, taj grad je Srebrenica. Posjećujemo Srebrenicu kad god nam se ukaže prilika. Dolasci u Srebrenicu iz godine u godinu čine naše prijateljstvo jačim i jačim. U Srebrenici vidimo mnogo uspomena i događaja koje nas, kao prijatelje drže zajedno. Većinu tih događaja ćemo pamtiti do kraja života. Naravno, nismo cijele godine u Srebrenici, ali duhom smo uvijek tamo. Pa tako, kad smo zajedno uvijek pričamo o Srebrenici, prepričavamo jedni drugima događaje u kojima smo svi učestvovali i koje svi već znaju, ali i dalje svi pomno slušamo, kao da želimo da zapamtimo svaki detalj. Srebrenica je za nas kao drugi dom, kao simbol našeg prijateljstva”, rekla je  Mejra.

Volonterski rad prilika je da se gradite kao ličnost i upoznate nove prijatelje, steknete radne navike i pored svega, pomognete ljudima koji trebaju našu pomoć.

“Kao dugogodišnji volonteri iza sebe brojimo mnoge ljude, mnoge događaje i sjećanja. Naravno, najveći pečat na naše volontiranje i na nas ostavio je kamp u Srebrenici. Sama Srebrenica kao mjesto u čovjeku budi želju za stalnim vraćanjem i vezivanjem za svaki djelić tog mjesta. Osim što sam se vezala za Srebrenicu, nisam ni slutila koliko ću se vezati za neke ljude kao i da ću pronaći prijatelje za cijeli život. Na ovo prijateljstvo gledam kao na način da se na trenutak pobjegne od svih poteškoća koje donosi život sa stotinu ljudi na jednom mjestu, a kasnije i poteškoća koje donosi i sam život”, ispričala je Bahra Suljkanović, također fizioterapeutska pripravnica.

MFS ‘Emmaus’ i volonterski centar

“Emmaus” je velika svjetska organizacija koja je osnovana 1949. godine u Parizu kao međunarodni paket solidarnosti. Osnivač je katolički sveštenik Abbe Pierre koji se zalagao za borbu protiv siromaštva i beskućništva. Danas “Emmaus International” čini 310 grupa u 38 zemalja koje se bave humanitarnim radom.

U BiH dolazi 1992. godine, početkom  ratnih sukoba, gdje gradi Prihvatni centra “Duje” u Klokotnici, opština Doboj Istok, za smještaj izbjeglica i raseljenih osoba, a već 1999. godine do danas, ovaj centar postaje dom za socijalno isključene kategorije, osobe koje su se našle na marginama društva, bilo kao beskućnici ili kroz razne vrste eksploatacija.

Aktivno djeluje i u srebreničkoj opštini kroz internatski smještaj za djecu iz udaljenih sela kao i Međunarodni-omladinski radni kamp – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi“ koji se održava od 2006. godine.

“MFS ‘Emmaus’ u svojoj evidenciji ima oko 100 volontera od kojih je oko 50 aktivno, ovisno o aktivnostima koje sprovodimo. Dosta aktivnosti se sprovodi u Prihvatnom centru ‘Duje’ gdje volonteri rade sa starim i iznemoglim osobama, osobama sa blagim mentalnim retardacijama, mladima sa problemima i mladima iz ugroženih, rizičnih grupa. Pored toga, volonteri su uključeni u rad našeg Udruženja i trudimo se da u svakom projektu koji mi realizujemo oni imaju neku važnu ulogu. To su mladi pretežno od 15 do 25 godina”.

“Prije nekoliko dana ‘Emmaus’ je postao član Europskog volonterskog servisa tako da su sada otvorene mogućnosti za još raznovrsnije aktivnosti”, rekla je Sabina Mujkić, koordinatorica za volontere u MFS “Emmaus” u BiH. Sabina je istakla da je najdraža aktivnost za mlade radni kamp u Srebrenici koji je ove godine proslavio deset godina postojanja.

U Bosni i Hercegovini volonterski staž nema nikakvu težinu u smisliu olakšice prilikom daljeg zaposlenja i smatra se radom koji se vrši bez ikakve nadoknade. U susjednoj Hrvatskoj, posebno kroz Crveni krst, mladi stiču brojne prednosti koje im olakšavaju zaposlenje, a dosta često za svoj rad budu simbolično plaćeni.

“Ove djevojke su dokaz da se volontiranje zaista isplati i da pored dobre zabave sa sobom nosi i nova iskustva koja nas čine zrelijim i boljim osobama”, poručila je Sabina.

Izvor: Al Jazeera