Vozimo ‘krntije’ jer nemamo novca za nove automobile

Bez mnogo mudrosti, stvar je jasna: bh. građani nemaju novca za novi automobil (EPA)

Najbolji automobil je nov automobil, glasi narodna izreka, koju mnogi pripisuju Henryju Fordu. Ko god da je autor te mudre rečenice, geslo o novom automobilu ne nalazi dobar odjek u Bosni i Hercegovini, a tako je i u čitavoj regiji zapadnog Balkana.

“Vozio bih ja nov automobil… kada bi ga moja plata mogla isfinansirati. Ovako kažem da vozim polovno jer znam šta je provjereni kvalitet. A kad su u pitanju godine i kilometri, zažmirim na jedno oko”, kaže Adnan Spahić, automobilski entuzijasta iz Sarajeva.

Prema zvaničnim podacima, u 2017. godini u Bosni i Hercegovini je prodato blizu 9.500 novih putničkih automobila, dok je tržišni udio novoregistriranih polovnih vozila višestruko veći – preko 40.000, dok ih je uvezeno više od 55.000.

Pijace koje se nazivaju ‘autosalonima’

“Gledajući sve ekonomske i političke pokazatelje, možemo bez puno mudrosti donijeti zaključak – ljudi nemaju para za nov auto. Oni koji imaju para da sebi priušte nov auto, svjesni opet iste situacije u zemlji, štede novac kako bi imali u starosti. Kada oduzmemo one što nemaju i druge što neće, ostaje onaj dio građana koji čine procenat kupaca novih vozila”, navodi ekspert za automobilsku industriju Almir Grebović.

On objašnjava kako su, uslijed aktuelnog načina života, koji uključuje napore za “golu egzistenciju”, ljudi izgubili kulturu kupovine novog automobila.

“Kada želite nov televizor, malo istražite i prikupite informacije o aktuelnim tehnološkim trendovima, kako biste znali šta želite kupiti. Kada je u pitanju kupovina automobila, to nije slučaj, potpuno smo kao društvo izgubili kulturu odlaska u ‘prodavnicu’ automobila. Ekvivalent toga su placevi polovnih automobila, koji sada sebe nazivaju ‘autosalonima'”, kaže Grebović.

Zbog odsustva subkulture “novog automobila”, svjetski trend finansiranja i kreditiranja u Bosni i Hercegovini je znatno nepovoljniji nego u mnogim zapadnoevropskim državama, najčešća praksa su nenamjenski krediti kojima građani finansiraju polovna vozila.

Osim uvezenih vozila, polovni automobili svakodnevno recirkuliraju između novih vlasnika, praveći zaseban poslovni ambijent s jedinstvenim zakonitostima, ali automobil iz uvoza i dalje ima reputaciju skoro kao i novo vozilo. Simbolično niska kilometraža i očuvan enterijer važe za neizostavne stavke tek carinjenog vozila s cijenom “do registracije”, a svemu u prilog idu tvrdnje koje su dosegle stepen kulturnog naslijeđa “baba ga vozila”, “stari doktor se penzionirao, pa odlučio prodati” i inovativna “rođak ga htio ostaviti sebi”.

Kako se ‘nakucava’ kilometraža

Da bi se osigurala bolja likvidnost na tržištu polovnih vozila, preprodavci se često upuštaju u zahvate “podmlađivanja” vozila. Sanacija sitnih oštećenja na karoseriji i enterijeru, servisiranje motora i mehaničkih komponenti radi boljeg plasmana sastavni su dio obrade automobila prije stavljanja u prodaju, ali detalj o kojem niko ne želi otvoreno govoriti je korekcija stanja pređenih kilometara. O ovoj pojavi je govorio prodavac polovnih vozila iz Srednjebosanskog kantona, koji se, zbog konkurencije i anonimnosti, za Al Jazeeru predstavio pod pseudonimom “Bruno”.

“Ovo što govorim i sam uradim, a praksa je mnogih – mora se živjeti od nečega, ljudi se ne žale. Auta nalazimo preko internet oglasnika i nakupaca u inozemstvu, u opticaju su Njemačka, Austrija, Francuska, rjeđe Nizozemska i Belgija. Gledamo vozila s manjim oštećenjima na motoru i limariji, koja ne moraju biti u voznom stanju, i takva tovarimo na šlepu. Kada stignu u Bosnu, radi se dubinsko čišćenje, poliranje… E sad… tu se šverceri auta razlikuju – ima nekih koji vade dobre akumulatore, katalizatore, demontiraju gume, patosnice i ostale tvorničke dijelove koji se mogu brzo prodati. Ja volim da sve ostane uredno kako sam dobio, ali dešava se da to neko poskida prije nego što auto dođe do mene”, navodi “Bruno”.

Prodavac polovnih vozila kaže da je korekcija kilometraže “ustaljena i sasvim normalna stvar”, nije zakonom kažnjiva, ali niko o tome ne voli otvoreno govoriti.

“Koliko je moguće da su svi auti prešli 200.000 [kilometara]? Mislim da je to jasno, al’ nekako je ljepše vidjeti neku manju cifru nego da vas na satu dočeka duplo veća brojka. Manje-više, većina auta koja se voze po našim cestama imaju veću kilometražu nego onu koja je evidentirana”, poručuje “Bruno”.

Viši stepen tržišta polovnih vozila predstavljaju placevi za prodaju. Za razliku od samostalnih prodavača, ovaj vid trgovine nudi garanciju na vozilo, kao i prateću dokumentaciju koja govori o porijeklu vozila i historiji servisiranja. Kao produkt borbe za tržište, placevi s polovnim vozilima često se spominju u kontekstu manipulatora i veoma je teško ući u trag tvrdnjama o falsifikaciji servisne dokumentacije, jer za to ne postoji zakonski okvir, niti potpuno pouzdana dijagnostička alatka.

Nije automobil kapitalna investicija

Proteklih sedmica se na društvenim mrežama pojavila informacija da je renomirani prodavac polovnih vozila, koji je prisutan u cijeloj regiji zapadnog Balkana, na svojoj internet stranici objavio oglas za prodaju automobila kojem je korigirana kilometraža. Informacija je izazvala burne reakcije i okončana je argumentacijom autokuće kako je riječ o fotomontaži i ponudila je opsežan demantujući odgovor.

Ova pojava upravo ide u prilog tezi Almira Grebovića da se kultura tržišta automobila, zapravo, zadržala u segmentu polovnih vozila, gdje je plac s luksuznim i provjerenim “polovnjacima” vrhunac prosječnih građana Bosne i Hercegovine i gdje je jednostavan događaj u tom segmentu na nivou društvenog događaja propraćenog reakcijama javnosti.

U 2018. godini auto nije luksuz, auto je potreba, ali se i dalje ne može smatrati kapitalnom investicijom. Sa objektivnog gledišta i uvida u ekonomsku situaciju u državi, tržište polovnih vozila još dugo će ostati dominatni činilac automobilske scene u Bosni i Hercegovini.

Izvor: Al Jazeera