Vratija se Rudi, di je bija?

Razgovarao: Zoran Čutura

Damjan Rudež definitivno nije imao tipičan put do NBA. “Rookie” je postao s 28 godina i to nakon što je prošao dosta klubova (od Zrinjevca, preko Oostendea, Splita, Olimpije, Cedevite, Cibone, pa do Zaragoze), a da nigdje nije bio u prvom planu. No, igrač Indiana Pacersa i sam je svjestan toga.

– Zapravo sve stane u jednu rečenicu: nikad nisam odustao od NBA. Nikad nisam prestao vjerovati da ću doći do NBA, nikad nisam prestao raditi na sebi i nikad me nisu napustile ambicije. Imao sam dosta prepreka u klubovima u kojima sam igrao, možda bi netko drugi na mom mjestu i odustao… I našao sam neki svoj put, pa makar taj put i ne bio tipičan.

• Damjan uvijek naglašava da mu je odlazak u NBA “realizacija dječačkog sna”.

– Taj sam san imao još otkako sam sa sedam godina otišao na prvi košarkaški trening slijedeći starijeg brata.

• Usput, taj stariji brat – Ivan – je trener, i netom je ušao u finale švicarskog doigravanja.

– San o NBA nekad je bio bliži realizaciji, nekad dalji, ali nikad nije nestao.

• Pacersi su u posljednjoj utakmici regularnog dijela izgubili šanse za doigravanje.

– Svojom sam sezonom jako zadovoljan, ali klupskim rezultatima nitko nije zadovoljan – u Indiani su navikli na više. No, NBA je takva liga da treba u pravoj fazi sezone biti “vruć”, a nama to nije uspjelo. Nikad, ali stvarno nikad, od A-2 lige nadalje, nisam igrao u ekipi koja je imala toliko ozljeda i te su nas ozljede jako poremetile. Nikako nismo uspijevali pronaći kemiju unutar momčadi… A s druge strane – upravo su te ozljede meni otvorile minutažu. I dokazao sam i sebi i drugima da tamo i pripadam.

• Što točno misliš kad kažeš da “pripadaš u NBA”?

– Paaaaaa, osjećao sam se ugodno na terenu, pridonio sam rezultatu, šuterskim dijelom sam sigurno opravdao očekivanja. Bio sam “rookie” s najboljim postotkom trica, i ukupno 12. u postotku trica do samog kraja sezone, kad se vratio teško ozlijeđeni Paul George.

• A to nezadovoljstvo unutar kluba zbog rezultata – kako se ono može manifestirati?

– To ćemo vidjeti tijekom ljeta, ali sumnjam da će biti nekih dramatičnih promjena. Ipak je teško na pravi način izvući sezonu uz toliko ozljeda, pogotovo uz odsustvo prvog igrača – to je ono što u NBA zovu “franchise player” – kakav je u Indiani Paul George.

• Tvoj se status tijekom sezone mijenjao, da bi na kraju sakupio 15 minuta igre uz 4,8 poena na 68 utakmica, koliko si igrao.

– Negdje oko Božića trener Frank Vogel mi je rekao da ulazim u rotaciju – on uvijek rotira 10 igrača, i to se nikad ne mijenja – i tako je ostalo do kraja sezone. Uz trotjednu pauzu zbog bronhitisa koji sam dobio.

• Jesi li u Indianapolisu bio sam?

– Djevojka je bila sa mnom tri mjeseca, dok joj viza nije istekla. Ipak, nije mi bilo dosadno ni kad sam ostao sam – stalna putovanja, svaka dva dana utakmica, vrijeme leti.

• Postoji li kakvo druženje sa suigračima u NBA, jer sam tu čuo različitih priča?

– Mi smo, recimo, na putovanjima odlazili na zajedničke večere. U Indiani se njeguje ta vrsta odnosa, u drugim klubovima uglavnom ne. Međuljudski odnosi su kod nas bili na zavidnoj razini, sustavno se gradi taj timski duh, dosta smo homogena ekipa.

• Hrvatska košarka nakon dužeg je razdoblja imala dva igrača u NBA.

– S [Bojanom] Bogdanovićem sam se vidio dva puta, kad smo igrali protiv Netsa. Imao je dobru sezonu, sve više samopouzdanja kako je sezona odmicala, i na kraju su Netsi dobijali kad je on dobro igrao.

• San Antonio je ispao u prvom krugu doigravanja, a prvake su detronizirali Clippersi. Treba li to tretirati iznenađenjem?

– S obzirom na to da su ispali u posljednjoj sekundi sedme utakmice – ne. Iznenađenje bi bilo da su ispali s 0-4… A Clippersi su odlična ekipa, u naletu su, glavni igrači su im u najboljim godinama, dostigli su zrelost nakon stradanja u prethodnim sezonama i željni su uspjeha. Žao mi je Spursa zbog te povijesne težine, možda je ovo bila njihova posljednja sezona u ovom sastavu, Duncan je blizu odlaska. A i igraju najljepšu košarku…

• I ti tako misliš?

– Apsolutno, igrajući protiv njih osjetiš da je to jedna dodatna dimenzija. Trener Popovich pokupio je neke elemente i iz europskog načina igre.

• Tko će biti prvak?

– Golden State. Da se Love nije ozlijedio – vjerojatno bih rekao Cleveland. To bi moglo biti finale, nekako ne vidim Atlantu kao pobjednika Istoka, iako su dominirali kroz sezonu. Možda bi se i Chicago mogao prošuljati do finala…

• Imaš još jednu sezonu ugovor s Indianom, je li tako?

– Još sam iduću sezonu pod ugovorom, a onda klub ima opciju izlaska iz ugovora. Priključujem se nakon Eurobasketa, kraj natjecanja otprilike se poklapa s početkom priprema Pacersa. S tim da se reprezentaciji, zbog pravila, ne smijem priključiti prije prvog kolovoza. No, na pripreme reprezentacije doći ću potpuno spreman, dobio sam program rada u Indiani.

• Reprezentacija je dobila novog izbornika – Velimira Perasovića. Ima li tu manevarskog prostora i mogućnosti napretka? Prošlo ljeto i SP baš nije bilo ludo uspješno za reprezentaciju.

– S Perasom nisam radio, ali dobro znam reputaciju koja ga prati i veselim se toj suradnji. Nesumnjivo će implementirati novi sustav, ali stvarno nema smisla diskutirati o mogućim detaljima. Za neke će igrače to možda biti bolje, ali za neke će biti lošije. U svakom se slučaju jako veselim što će se prva faza Eurobasketa igrati u mom rodnom Zagrebu, i što će na tribinama biti moja obitelj i moji prijatelji.

• Vidio sam te na finalu doigravanja regionalne lige.

– Došao sam iz SAD dan prije treće utakmice, otišao u dvoranu, ali četvrtu sam gledao na televiziji. Krivo mi je što Cedevita nije uzela naslov, ipak je to klub u kojem sam igrao, ali Zvezda je bolja.

Je li ti bilo čudno gledati tu, “našu”, košarku nakon sezone provedene u NBA?

– Ma nije, to je košarka koju sam igrao čitav život. Ali, činjenica je da se igra puno sporije i drugačije nego u NBA.

Izvor: Al Jazeera