Vrhovni sud FBiH: Obrazovanje na bosanskom i hrvatskom jeziku nije segregacija

'Sudovi su dokaze ocjenjivali paušalno i krajnje tendenciozno', tvrdi Prcanović (Al Jazeera)

Izvršni direktor udruženja Vaša prava BiH Emir Prcanović potvrdio je za Al Jazeeru da će vjerovatno uložiti apelaciju na odluku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine koji je presudio da školska nastava po zasebnim programima na hrvatskom, odnosno bosanskom jeziku u tom entitetu ne diskriminiše djecu i u skladu je s konvencijom koja štiti pravo djece na posebnosti zbog vjerskih Ili jezičkih razloga.

“Vjerovatno ćemo u narednom periodu podnijeti tužbu protiv svih ovih škola u Srednjobosanskom kantonu koje rade po odvojenom nastavnom planu i programu. Pa neka onda škole dokažu da nisu te koje vrše segregaciju”, jasan je Prcanović.

Presuda Vrhovnog suda FBiH dostavljena je Ministarstvu obrazovanja Srednjobosanskog kantona, protiv kojeg je tužbu podnijelo udruženje Vaša prava BiH.

Udruženje je tražilo ukidanje zasebnih nastavnih planova i programa i prakse postojanja dvije škole pod jednim krovom koje pohađaju hrvatska i bošnjačka djeca.

Odbačen zahtjev za reviziju presude

Vrhovni sud Federacije BiH time je odbacio zahtjev za reviziju presude Kantonalnog suda u Travniku, koji je također ocijenio da rad po posebnim nacionalnim planovima i programima nije oblik diskriminacije i segregacije djece.

“Mogućnost i postojanje dva nastavna plana i programa na bosanskom i hrvatskom jeziku sa zajedničkom jezgrom 70 posto saglasno je i s Konvencijom protiv diskriminacije u odgoju i obrazovanju, koju je BiH ratificirala”, navodi se u presudi Vrhovnog suda FBiH, koju je potpisala predsjedavajuća vijeća Fatima Imamović.

“Osnivanje ili održavanje posebnih odgojno-obrazovnih ustanova sistema zbog vjerskih ili jezičkih razloga ne predstavlja diskriminaciju”, dodaje se u presudi.

Udruženje je zatražilo reviziju pravosnažne presude Kantonalnog suda u Travniku protiv Ministarstva obrazovanja Srednjobosanskog kantona, ali i osam školskih ustanova u Vitezu, Bugojnu, Busovači, Uskoplju, Jajcu i Gromiljaku kod Kiseljaka.

Pri izricanju odluke u Vrhovnom sudu pozvali su se na Izvještaj Odbora za ljudska prava, usvojen na sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine iz kojeg “proizlazi da je u obrazovanju došlo do poboljšanja, te da 70 posto sadržaja u nastavnim planovima čini zajednička jezgra”.

“Time su uklonjeni elementi segregacije”, navodi se.

U Mostaru utvđena segregacija

Prcanović kaže da se postupak pred Vrhovnim sudom vodio po reviziji:

“Mi smo uložili reviziju na prvostepenu i drugostepenu odluku Opštinskog suda u Travniku i Kantonalnog suda u Novom Travniku. Po reviziji, evo, nakon godinu i nešto, Vrhovni sud Federacije donio je presudu kojom je odbio reviziju i sve navode. Sud je krajnje paušalno ocijenio revizione razloge i kompletan postupak koji se odvijao pred nadležnim prvostepenim i drugostepenim sudom. Te presude nisu uzele u obzir sve činjenice, odnosno navode iz tužbe. Kuriozitet ovog postupka je da je on vođen na identičnim osnovama kao što je to rađeno u predmetu “Dvije škole pod jednim krovom u Mostaru”, za koji je Sud donio presudu i potvrdio prvostepenu presudu. Sud je u tom slučaju utvrdio da se radi o diskriminaciji, odnosno segregaciji, kojom se djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti razdvajaju u srednjim školama.”

Kuriozitet je to, nastavlja, što je Sud na istom činjeničnom i pravnom stanju odlučio da se apsolutno ne bavi utvrđivanjem same segregacije, odnosno elemenata, koji su, po njegovom mišljenju, bili itekako vidljivi.

“Vrhovni sud se vodio time da li je Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju na području Srednjobosanskog kantona ustavan, pa, kako je već ranije vođeno to pitanje pred Ustavnim sudom, onda su zauzeli stav da, ako su zakoni ustavni, nemoguće je da se radi o diskriminaciji. To je pogrešan i paušalan stav, jer u ovom konkretnom sporu nije bilo utvrđivanja ustavnosti ili neustavnosti nekog zakona i mi to nismo ni tvrdili. Ono što smo mi tvrdili, a što se u postupku izgubilo iz vida, jest da je na sceni faktička segregacija. Sudovi kažu da mi to nismo učinili vjerovatnim, što je apsurd. Zašto činiti vjerovatnim notornu činjenicu? U ovom postupku sudovi su se samo rukovodili pojedinim iskazima svjedoka i drugim provedenim dokazima, a te su dokaze paušalno i krajnje tendenciozno ocjenjivali”, navodi on.

Dvije vrste poziva za upis

Činjenica je, kaže on, “da smo mi u postupku saslušali direktore, odnosno zaposlenike pojedinih škola, koji su potvrdili ono što je naše stanje”.

“Takvi iskazi se nigdje ne pominju u obrazloženjima presuda. Čak su sudovi stava da smo mi trebali, kao što smo to uradili u Mostaru, tužili Osnovnu školu Čapljina i Stolac, na identičan način formirati tužbeni zahtjev i tužiti i neke od škola. Kako u Srednjobosanskom kantonu nismo tužili škole nego samo Ministarstvo, nismo, kao, učinili vjerovatnim da je počinjena diskiriminacija. Postavlja se pitanje zašto tužiti škole kada kanton donese Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju, a onda nadležno ministarstvo provodi politiku obrazovanja. Sudovi su izgubili iz vida i činjenicu koja se ogledala u našem dokazu u vrijeme kada smo vodili ovaj prvostepeni postupak. Desio se period zvaničnih poziva od strane nadležnog kantonalnog Ministarstva obrazovanja u Srednjobosanskom kantonu za upis učenika u osnovne i srednje škole. Objavljene su dvije vrste poziva. Djeca se pozivaju da se upišu u škole koje provode nastavni plan i program na hrvatskom jeziku i isti na bosanskom jeziku. Pa postoji li veće uporište za dokazivanje činjenice da je na sceni segregacija?”, pita Prcanović.

Fenomen dvije škole pod jednim krovom nastao je nakon rata u Bosni i Hercegovini na poticaj Ureda visokog predstavnika, koji je time nastojao pomoći povratku prognanika i uključivanju njihove djece u obrazovni sistem.

Izvor: Al Jazeera