Vrtoglave zarade trgovaca virtualnim oružjem

Sve više ljudi voli gledati prijenos uživo drugih kako igraju igre (SteelSeries / Flickr)

Da su mašta i snalažljivost dvije vještine zbog kojih smo preživjeli hiljade godina nemilosrdne prirode i još nemilosrdnijeg društva i nije velika novost, ali svako malo ispliva novi dokaz neuništive balkanske snalažljivosti.

Kompjuterske igre su odavno prestale biti samo platforma za zabavu i gubljenje vremena. Neke su odavno prerasle u prave elektronske sportove, sa ligama, kupovima i velikim finalima. U ovim takmičenjima se rađaju svjetske zvijezde, sponzori upumpavaju milione, a finala pune dvorane kakvih se ne bi postidio ni Roland Garros. 

Pored toga, oni malo bolji često prodaju usluge treniranja i učenja, zarađujući solidan novac od ljudi koji žele usavršiti svoje vještine. Povrh svega, broj ljudi koji voli gledati uživo prenos drugih ljudi dok igraju igre svakog dana raste, a i to košta.

Međutim ono o čemu govori ovaj tekst najbliže se može opisati kao trgovina virtuelnim dresovima – tržište u kojem se spominju vrtoglave cifre, a čiji proizvod nema nikakvu ulogu osim kozmetičke. I koji, na kraju krajeva, ne možete ni držati u ruci.

O čemu se radi?

‘Policajaca i lopova’ – igra koju su starije generacije igrale na ulicama sa zamišljenim pištoljima i puškama, u zadnjih desetak godina je prenesena u virtuelni svijet u obliku igre koja se zove Counter-Strike: Global Offensive (CSGO). Već godinama je to jedna od najpopularnijih igara na svijetu, koju u svakom trenu igra više od 300.000 igrača širom svijeta, a njena ukupna publika se mjeri u milionima.

Zamišljena je kao igra sa deset igrača, podijeljenih u dvije ekipe. Pred početak svake runde, ekipe imaju unaprijed određen budžet i arsenal oružja na raspolaganju. To oružje uključuje četrdesetak pištolja i pušaka, noževa, različite bombe i štitove. Kupovina oružja zavisi od strategije i taktičkih zamisli koju ekipa ima, a budžet je isključivo virtuelan. Novac koji se koristi za kupovinu tog oružja u igri je potpuno fiktivan i dobija se na početku svake runde – besplatno. 

Sada kreće onaj zabavni dio. Svom tom naoružanju se može promijeniti izgled kroz tzv. ‘skinove’ – futrole, omotače, oplate, košuljice, dresove – nazovite ih kako hoćete (igrači jednostavno koriste englesku riječ Skin). Ti skinovi uopšte ne utječu na ishod igre, na kvalitet oružja, preciznost ili ubojitost. Oni su tu isključivo kao kozmetički dodatak. Ima ih na stotine, a pravi ih razvojni tim koji je napravio i igru – Valve. 

Praktično se nasumce pojavljuju u igri, a neki se pojavljuju izuzetno rijetko. Igrači između sebe imaju mogućnost razmjene tih skinova, što je mnoge od njih navelo na ideju da, kroz trgovinu, zarade. A zarađuju, itekako!

Čemu sve to?

Sigurno se pitate, kada već skinovi nemaju nikakav utjecaj na ishod meča, rezultat ili individualni kvalitet, čemu sve to. 

Iako ne trguje skinovima, Mirza Husejnović, nekadašnji bh. e-reprezentativac (tako je, postoje i reprezentacije) i poluprofesionalni e-sportaš, kaže da se radi o prestižu.

A prestiž u CSGO je nešto za šta su mnogi ljudi spremni izdvojiti abnormalne sume novca.

„CSGO ima svoje zvijezde. Najbolje igrače na svijetu, koji osvajaju turnire, ostvaruju odlične rezultate i milina su za gledati. Skinove koje ti igrači koriste svi žele imati. To vam je kao da kupite Messijev dres. Sigurno nećete bolje igrati fudbal u njemu, ali ćete ga ipak kupiti, i platiti za njega prilično veliku cijenu,“ kaže Husejnović.

„Jedan od najboljih igrača na svijetu je i naš Nikola Kovač. Njegov autogram se može kupiti kao naljepnica za puške, trenutno košta oko dolar, i prodaje se ‘k'o lud’,“ dodaje. 

Osim skinova popularnih igrača, postoje i oni skinovi koji su jednostavno rijetki. Ne pojavljuju se u igri toliko često, što im automatski diže cijenu. Tako se može desiti da za skin noža platite i do 5.900 dolara.

Kako se prodaje?

U svojim začecima, trgovina skinovima se odvijala na forumima i direktno u igri, gdje su igrači stupali u kontakt jedni sa drugima i pokušavali dogovoriti razmjenu. Međutim, taj sistem se pokazao kao potpuni promašaj, jer nije bilo nikakvog mehanizma zaštite. Mnogi su igrači znali ostati ‘kratkih rukava’ – platiti skin koji nikad ne bi dobili. Onda su počele nicati internetske stranice, trgovine koje su nudile velik izbor skinova. Jedna od najpopularnijih stranica je OPSkins. Na svaku obavljenu transakciju, stranica uzme proviziju od 10 posto.

U jednom intervjuu vlasnici, kojima još ni brada nije počela rasti, su rekli da im biznis dnevno donese 12.000 dolara. Uskoro se i sâm Valve uključio u igru, te napravio Steam Market. Igrači su sada zaštićeni, a trgovina skinovima se ne razlikuje od bilo koje druge trgovine koju možete obaviti putem interneta, npr. na eBayu ili Amazonu. Pa čak i na eBayu možete naći neke od tih skinova na prodaju, mada to nije najpopularnija platforma među igračima.

Cijene skinova formiraju sami igrači, ali i Valve, koji diktira koji će se skinovi pojavljivati rjeđe, a koji češće u samoj igri.

Balkanski gen

Iako se skinovi mogu pronaći u igri, to nije najbolji način da se do njih dođe, smatra Husejnović. Način na koji se skinovi pojavljuju je previše nasumičan i neprecizan da bi se oko njega moglo raditi. Zbog toga igrači, među kojima i mnogi iz regije, se bave klasičnom trgovinom da bi zaradili – kupe jeftinije, a prodaju skuplje. Na pitanje zašto bi neko kupio skin skuplje, ako ga je moguće pronaći jeftinije, Husejnović kaže da je to stvar vještine svakog pojedinca.

„Kao i u svakoj trgovini, i ovdje se možete cjenkati. Ukoliko ste dovoljno vješti da nekoga nagovorite da vam proda skin ispod cijene, ali i da ga nakon toga prodate po većoj, možete zaraditi mnogo novca. Hvala Bogu, naš balkanski gen nam nekako ‘po defaultu’ daje tu mogućnost, pa se naša raja relativno dobro snalazi,“ kaže Husejnović.

Insistirao je da se imena najpopularnijih balkanskih trgovaca ne objavljuju javno, ali je bio spreman reći koliko su u mogućnosti zaraditi.

„Desetine, stotine hiljada dolara. Ljudi sebi kupuju automobile, plaćaju ljetovanja. Naravno, takve rezultate ostvaruju samo najbolji, ali ukoliko se tome dovoljno posvetite, tržište je dovoljno veliko za ozbiljnu zaradu.“

Unosan biznis

Sport je odavno postao biznis. Prodaju se ulaznice, igrači, sportska oprema, rekviziti. Okreću se vrtoglave sume novca. Kompjuterske igre već odavno spadaju u domen elektronskog sporta, do te mjere da se već odavno koketira sa idejom proširivanja Olimpijskih igara, da uključuju i kompjuterske igre.

Ako ih već smatramo nekom vrstom sporta, onda nije začuđujuće što se kroz njih može i zaraditi. Razlika je samo u tome što su mlađe generacije odrasle uz miš, tastaturu i brz internet, pa im ovaj oblik trgovine nije stran. Budućnost trgovine sportskim rekvizitima možda i jeste virtuelna.

Za kraj, važno je reći da je internet poravnao bojno polje. Svi imaju jednake šanse za uspjeh. A u takvom ambijentu, naši ljudi uglavnom dobro prolaze. Ipak, navikli smo da polazimo od ‘hendikepa’.

Izvor: Al Jazeera