Washington i Teheran u borbi protiv ISIL-a

Al Jazeera je objavila snimke iranskih aviona F-4 Phantom nad Irakom (Al Jazeera)

Piše: Emir Hadžikadunić

Da li se na Bliskom istoku potvrđuje jedno novo pravilo da neprijatelj mog neprijatelja nije uvijek moj prijatelj? Zaista, malo je onih koji su mogli pretpostaviti da će dvije države (Iran i SAD) sa historijom tenzija i sukoba sada dijeliti zračni prostor treće države (Irak) u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.

Iranski vojni avioni bombardirali su snage ISIL-a u istočnom Iraku u utorak ove sedmice. Ova vijest izazvala je manje medijske, ali više geopolitičke pažnje.

Posebno je bila zanimljiva razmjena stavova između Pentagona s jedne i iranskog generalštaba s druge strane od srijede na četvrtak.

Ono što je privuklo pažnju analitičara jeste činjenica da su obje države negirale zajedničku vojnu koordinaciju u vazdušnom prostoru treće zemlje u misiji spašavanja Iraka od radikalnog selefijskog islama.

Prvo je Pentagon skoro pa euforično saopštio svoja saznanja da je Iran izveo zračne napade protiv tzv. Islamske države (ISIL-a).

Nepostojanje zabrinutosti među američkim vojnim zvaničnicima odražava najnoviji kurs američke politike koja od sredine prošle godine Iran doživljava sve manje kao svog neprijatelja. 

Objava je stigla nakon što je Al Jazeera objavila snimke iranskih aviona F-4 Phantom u trenutku izvođenja vazdušnih napada u pokrajini Dijali koja se nalazi u blizini granice s Iranom.

“Svjesni smo iranskog prisustva i nismo zabrinuti. Ipak, za svaki slučaj posmatramo situaciju”, rekao je zvaničnik Pentagona.

Portpartol Pentagona i kontraadmiral John Kirby izjavio je da Sjedinjene Države nastavljaju sa svojom misijom iz zraka u Iraku i da je do iračke Vlade da koordinira aktivnosti sa drugim državama u svom zračnom prostoru.

Novi kurs politike Washingtona

Nepostojanje zabrinutosti među američkim vojnim zvaničnicima odražava najnoviji kurs američke politike koja od sredine prošle godine Iran doživljava sve manje kao svog neprijatelja. To također odražava američki interes da osim zaljevskih saveznika involvira i druge regionalne države koje izbjegavaju direktne vojne sukobe sa ISIL-om.

Mada je iranski vojni angažman u Iraku neupitan, službeni ga Teheran tretira kao konsultansku uslugu. Komandir iranske elitne Al-Quds brigade, general major Qassem Suleimani, našao se u Bagdadu samo nekoliko sati od pada Mosula u ruke ISIL-a kako bi koordinirao strategiju odbrane Bagdada i njegovog okruženja.

Iran je ustupio Iraku Sukhoi Su-25 borbene avione za koje zapadne vlade sumnjaju da ih opslužuju iranski piloti.

Iran tretira iračke gradove u blizini svoje granice kao bafer zonu unutar koje tolerira prisustvo isključivo iračkih regularnih snaga ili proiranskih milicija. Mediji su ranije izvještavali o iranskoj zračnoj kampanji u gradovima Saadiya i Jalawla koje su ugrožavale formacije ISIL-a. 

Ako je SAD-u stalo da javno obznani iransko borbeno učešće, iranskim vlastima sigurno nije. Službeni Teheran negirao je cijelu priču od utorka ove sedmice. I ništa neočekivano sa te  strane.

Prvo je reagiralo iransko Ministarstvo vanjskih poslova. U izjavi Marzieh Afkham, glasnogovornice iranskog MVP-a, stoji da nema promjene iranske politike u borbi sa terorističkim grupama. Iran pruža samo konsultantske usluge iračkoj vladi. Afkham je također saopštila da Iran nije direktno involviran u borbena dejstva. Brigadni general Masoud Jazayeri, zamjenik glavnokomadujućeg iranskih oružanih snaga, odbacio je tvrdnje Pentagona da su iranske zračne snage izvele te napade. Također je naglasio da bilo kakva suradnja sa SAD-om ne dolazi u obzir, optuživši službeni Washington za raspad Iraka i Sirije.

Vlada u Bagdadu također je prešutjela iransku vojnu umiješanost. Za nju je američka vojna pomoć primarnog karaktera. Do sada su američki i saveznički avioni obavili 630 zračnih napada u Iraku od 8. avgusta, odnosno 501 napad u Siriji od 23. septembra ove godine. I dok je američka vojna kampanja transparentna, iranske borbene akcije ostaju pod velom tajni. 

Svaki put, nakon ozbiljnih tenzija između Irana i SAD-a nastupila bi faza otopljavanja konfliktnih odnosa, dijaloga ili čak međusobne saradnje.

Zbog čega Iran negira svoju involviranost? Da li zbog toga što je u tim akcijama IRIAF (Zrakoplovstvo Islamske Republike Iran) navodno koristio zastarjele vojne avione? Iran je kupio F-4 Phantom od Sjedinjenih Država još 70-ih godina za vrijeme vladavine šaha Reze Pehlavija.

Drugi razlog može biti to što iračke vlasti u Bagdadu očekuju da iranska Vlada negira koristenje iračkog zračnog prostora. Treći razlog ima veze sa iranskom sigurnosnom kulturom. Ona je takva da službeni Teheran uglavnom prikriva osjetljive kontakte sa SAD-om. Tako je bilo tokom iračko-iranskog rata (Iran kontra), prvog ili početka drugog Zaljevskog rata. Tako je bilo u vrijeme zajedničke antitalibanske kampanje 2001. godine.   

Američko-iransko preklapanje

Ispod površine javno deklariranog neprijateljstva ili povremenih tenzija, Iran i Sjedinjene Države imaju historiju uspješne saradnje u sukobu sa pobornicima radikalnog islama.

Stvaranje nove afganistanske vlasti s Karzaijem na čelu ne bi bilo moguće bez doprinosa iranskih vlasti. Nijedna delegacija nije bila od tolike pomoći kao iranska, istakao je James Dobbins, američki izvjestilac za Afganistan u Bonnu u decembru 2001.

Samo je iranska strana osigurala kompromis umjerenih opozicijskih frakcija i omogućila ceremoniju ustoličenja nove afganistanske Vlade. Bez toga, prema kongresnom svjedočenju Dobbinsa, Karzaijeva Vlada nikada ne bi bila formirana.

Iran je indirektno utjecao na brzi poraz iračke vojske 2003, sugerišući iračkim šijskim milicijama (Bedr brigada i Mehdi armija Muktada al Sadra) pasivnost u otporu ili saradnju sa američkim okupatorom u prvim godinama okupacije.

Već tada se ispostavilo da je “osovina zla”, kao retorička fraza Davida Fruma i njegovog poslodavca, američkog predsjednika Busha, od januara 2002. godine više služila u prikrivanju stvarnih namjera i smirivanja sve nervoznijih arapskih saveznika.

Američka okupacija Iraka omogućila je odlazak s vlasti sunijske manjine prvi put od stvaranja te države 20-ih godina prošlog stoljeća. Nakon pobjede na prvim slobodnim izborima, iranski ambasador u Bagdadu saopštio je sljedeće: “Ovo je veliki dan, u cijelom Iraku na vlasti su ljudi koje smo mi podržali.” Iranski regionalni utjecaj pomjeren je tako 300 kilometara na istok od iračko-iranske granice gdje je utvrđena nova nevidljiva linija.

Stanje tenzija, kontroliranog haosa izgleda je prirodno stanje iranskog okruženja. Svaki put, nakon ozbiljnih tenzija između Irana i SAD-a (1980, 1987-88, 1995-96, 2001, 2011-2012.) nastupila bi faza otopljavanja konfliktnih odnosa, dijaloga ili čak međusobne saradnje (1990-91, 1997-2000, 2003, 2013-2014).

Samo je iskrica nedostajala da 3. januara 2012. godine dođe do vojnog incidenta s nesagledivim posljedicama. Tada je američki nosač aviona USS John C. Stennis, okružen s pola iranske mornarice napustio Perzijski zaljev.

Susret državnog sekretara Johna Kerryja i iranskog ministra vanjskih poslova Zarifa na marginama Generalne skupštine UN-a, odnosno telefonski razgovor predsjednika Hassana Rouhanija i američkog predsjednika Baracka Obame, ukazuje na otklon od konfliktne faze ka fazi dijaloga.

Zapravo se isti konci mrse i raspliću, samo se glavni akteri, političari ili državnici mijenjaju. Zato se ovo poglavlje sa ISIL-om podudara sa talibanskim poglavljem kada su Iran i SAD, dvije države bez diplomatskih odnosa, sarađivale na teritoriji trećeg u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Tako su potvrdili da neprijatelj mog neprijatelja nije uvijek moj prijatelj.    

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera