Wette za AJB: Linija do Wehrmachta u Njemačkoj nije prekinuta

Historičar Wolfram Wette jedan je od začetnika historijskog mirovnog istraživanja u svijetu, a nosilac je njemačkog Saveznog križa za zasluge, koji mu je dodijeljen zbog njegovih radova o vremenu nacizama, u kojima je istražio uloge zločinaca, žrtava i ljudi koji su se pridružili otporu.

Vojni historičar, za kojeg mediji u Njemačkoj kažu da je spona između javnosti i nauke kada je u pitanju istraživanje nacionalsocijalističke prošlosti te zemlje, za Al Jazeeru govori o novom Dekretu o tradiciji, kojeg je prošle sedmice predstavila ministrica odbrane Ursula von der Leyen. Dekretom Von der Leyen (Kršćansko-demokratska unija) želi njemačku vojsku udaljiti od nacističke prošlosti i tradicije.

Jedan od povoda za Von der Leyen da predstavi novi Dekret o tradiciji bio je slučaj oficira Franca A., koji je navodno 2017. godine planirao napad za koji je želio okriviti sirijske izbjeglice, lažno se predstavljajući kao tražitelj azila, nakon čega su, tokom istrage provedene u kasarni u kojoj je on bio na službi, otkrivene nacrtane “svastike” i pronađeni suveniri Wehrmachta (njemačka vojska u doba nacizma).

Odnos Bundeswehra prema Wehrmachtu

“Po mom mišljenju, postoje razlozi za novi Dekret o tradiciji – Franco A. i puno drugih ‘incidenata’ u Bundeswehru – ali nema objašnjenja za potrebu novog u 2018. godini. Ministrica je, zbog vidljivih desničarskih tendencija u vojsci, jednostavno imala osjećaj da se nešto mora uraditi. Također, svijet se promijenio, pa tako i okvir iskustva”, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Wette.

Stari Dekret o tradiciji, navodi on, donesen je 1982. godine i njega je potpisao tadašnji ministar odbrane Hans Apel (Socijaldemokratska partija Njemačke).

“Problem s kojim se suočavamo u Debati o tradiciji je odnos Bundeswehra prema Wehrmachtu nacionalsocijalističke države: Wehrmacht je bio instrument zločinačke države, a i on je sudjelovao u tim zločinima; zato Wehrmacht ne može graditi tradiciju vojske demokratske države. Apelov Dekret o tradiciji reflektirao je aktuelno stanje naučnih istraživanja i poziciju reformskih snaga u Bundeswehru. To ne znači da je taj Dekret o tradiciji kod svih u Bundeswehru naišao na odobravanje. Veliki broj vojnika nije vidio potrebu za prekidom tradicije. Od početka su desničarski tradicionalisti u uniformama bili protiv Dekreta o tradici i Apelov nasljednik na mjestu ministra odbrane Manfred Woerner (CDU) saopćio je da će njegov prvi čin na tom mjestu biti uklanjanje Dekreta o tradici, što, na kraju, nije mogao realizirati, zbog jasnog stanja u području nauke”, ističe Wette.

Ali, dodaje, protest tradicionalista u njemačkoj vojsci, koji su se vidjeli kao branioci “starog duha”, ipak nije bio bez posljedica.

“Nisu se osjećali povezanim s Dekretom o tradiciji, iako je on imao karakter vojne naredbe. Ovo odbijanje, da se Dekret o tradici provede u praksi, može se, između ostalog, vidjeti i na činjenici da u desetljećima nakon 1982. godine linija kontinuiteta koja vodi do Wehrmachta nacionalsocijalističke države nije prekinuta. Kasarne i drugi vojni posjedi su i dalje nosili imena generala Wehrmachta. Pokušali smo se konačno riješiti tih problematičnih imena, bilo je inicijativa, ali one nisu dolazile iz redova vojske, tamo je to bila tabu tema, nego iz redova civilnog društva. Pod tim pritiskom se u 1990-im desila serija preimenovanja.”

Idoli ne mogu biti nacionalsocijalisti

Kao što pokazuje slučaj kasarne Lent u Rotenburgu na Wuemmi, pojašnjava Wette, ti problemi nisu riješeni ni s novim Dekretom o tradiciji.

“Lent je, kao pilot, bio odličan ratni zanatlija, ali i pristalica zločinačke nacionalsocijalističke države. Po razumijevanju starog i novog Dekreta o tradiciji, taj pilot ne može imati funkciju idola za oružane snage u demokratiji. Ali, izgleda da je politički nezivedivo napraviti potreban rez.”

Izgleda, kaže Wette, da su vojnicima idoli, prema kojima će se orijentirati, više potrebni nego što je to slučaj s drugim profesijama.

“U demokratiji koja se obavezala na mir kao idoli trebaju služiti vojnici koji su se u novijoj njemačkoj historiji dokazali i angažirali u otporima koji su služili miru i demokratiji. Takvi vojnici se mogu naći u revoluciji 1848. godine, njemačkom Carstvu, Vajmarskoj Republici, pa čak i u vremenima nacionasocijalističke države.”

Ti vojnici, zaključuje njemački historičar, nisu bili mejnstrim, nego opozicionari, i zbog toga im je bilo teško dati mjesto u tradiciji koje im je trebalo pripasti.

Izvor: Al Jazeera