Za Francuze, drugi krug je najbolji drug

Francuska će radije prihvatiti Macrona, nego rizikovati da pobijedi krajnja desnica, piše autorica (Reuters)

Srbe i Francuze zatekla je različita sudbina u istom istorijskom trenutku. Mi nismo imali priliku da na predsedničkim izborima 2. aprila dočekamo drugi krug već je u prvom krugu pobedio Aleksandar Vučić. Francuzi će, kao i uvek do sada, izabrati svog predsednika ili predsednicu tek 7. maja. Za njih je drugi krug nezamenljiva poluga izbornog sistema.

Srpski “Drugi krug” je pre mesec dana u kampanji za predsedničke izbore u Srbiji bila “ružna reč”, a organizacija mladih koja se putem društvenih mreža grupisala u “Drugi krug” pobrala je sve “negativne etikete”. Zajedno sa “žutom patkom” (simbol pokreta “Ne davimo Beograd”) nalepnica “Drugi krug” postala je “soroševska”, a aktivisti su, kao i nekad u vreme Miloševića, tako i sad, u vreme Vučića, zaradili već poznati epitet “stranih plaćenika”.

Srbe pozivaju da glasaju za Le Pen

Ko je platio za to da se sudbina Srbije zavrti samo u jednom jedinom začaranom krugu? Režim tvrdi da je takva narodna volja i da ona nema cenu. Ali ako čitate tabloide ili slušate Radio Sputnjik na srpskom jeziku, zapanjićete se koliko je “analitičarima” stalo do francuskog drugog kruga i do pobede Marin Le Pen, uprkos tome što je pobednik prvog kruga proevropski Emanuel Makron, odneo dva tri procenta više od drugoplasirane kandidatkinje.

Već jutro posle prvog kruga Sputnjik je emitovao mišljenja analitičara. Među njima je Dušan Proroković iz Centra za strateške alternative koji je “bez ikakve dileme” da je za Srbiju bolja Marin le Pen od Emanuela Makrona. Potonji se do sada, kako dodaje,”nije izjašnjavao, ne samo o Srbiji, nego o mnogim spoljnopolitičkim i geopolitičkim problemima, već je uglavnom govorio o stvarima koje se tiču francuske unutrašnje politike”.

“Za razliku od Makrona, Marin le Pen, kao i njen otac, ima dugu istoriju bavljenja balkanskim problemima, i u tom pogledu je bila vrlo izričita”, zaključuje Proroković.

I Slobodan Janković sa beogradskog Instituta za međunarodnu politiku i privredu koga takođe citira Sputnjik, rekao je da bi “u svakom pogledu Marin le Pen bila bolja za srpske interese”.

Televizija sa nacionalnom frekvencijom “Happy” pridružuje se ruskoj radio stanici, obaveštava nas da je “kandidatkinja desnice (u Francuskoj) odavno pobrala simpatije srpske dijaspore” i da se ona “oštro protivi nezavisnosti Kosova”. O Kosovu, međutim, nije bilo ni reči kada je, dva dana pred srpske predsedničke izbore u Srbiji “Srećna Marićeva televizija” uz Aleksandra Vučića ugostila i njegove roditelje. Tada se govorilo o marljivosti i nestašlucima malog Aleka i njegovog brata. 

Srpski patrioti ubeđeni su, izgleda, da se kosovski boj bije u Parizu, pa se Miroslav Parović, inače jedan od kandidata za predsedničke izbore u Srbiji, najaktivnije uključio u drugi krug francuskih izbora. Njegova stranka, Narodni slobodarski pokret, pozvala je Srbe sa pravom glasa u Francuskoj, da sedmog maja, glasaju za Marine le Pen, kako je javio Tanjug, a preneli svi srpski mediji. 

Parović je inače na predsedničkim izborima u Srbiji bio poslednji, osvojio je samo 0,3 odsto glasova. Ali na Wikipediji se ističe da je on prvi političar iz Srbije koji je na „najvišem nivou“ primljen u vladi Krima, još u decembru 2014. Od Pariza očekuje da vrati Kosovo Srbiji, a na Krimu podržava njegovo otcepljenje od Ukrajine i prisajedinjenje Rusiji. Od Srba u Francuskoj traži da prihvate njegov apel i glasaju za Marin le Pen, a od svojih sunarodnika u Srbiji nije uspeo da dobije ni jedan posto glasova.

Nije prvi put da se u Srbiji putem medija bliskih “proevropskoj Vučićevoj vladi” promovišu antievropski stavovi i priziva krah EU. Dok se ubedljivi pobednik, budući predsednik i sadašnji premijer, na rečima odlučno opredeljuje za evropski put Srbije, Hepi, informer, Sputnjik…, pozivaju na rušenje Evropske unije. Istovremeno na sva zvona podržavaju Vučića. Paradoks je teško objasniti, ali je lako ismejati. Na ulicama Beograda demonstranti već više od tri nedelje nose transparente u kojima pozivaju Soroša da bude izdašniji. “Soroše cicijo” i “Hoću sendvič”, su neki od plakata koji aludiraju na optužbe vlasti da su strani plaćenici.

Glasaj protiv onog ko te najviše plaši

Još jedna sličnost krasi Le Penovu i Vučića: oboje su pred prvi krug pozvani u Moskvu i oboje su bili primljeni na razgovor kod Putina.

Posle stiska Le Penine desnice, predsednik Rusije je izjavio da se neće mešati u francuske predsedničke izbore, iako je jedna ruska banka pozajmila Nacionalnom frontu pozamašnih jedanaest miliona evra. Putin je, međutim, pred izbore u Srbiji na sastanku sa Vučićem u Moskvi “poželeo Vučiću da postane predsednik Srbije” i podržao ga je još srdačnije nego Le Penovu.

Francuzi se, većinom, opredeljuju za sasvim drugačiju logiku od one koju propovedaju glasovi iz Beograda. Emanuel Makron je apsolutni favorit, kako govore ankete. Daleko od toga da je javnost u Francuskoj oduševljena bilo kojim od dva kandidata, ali nema dileme o njihovim razlikama. Makron je za mostove, Le Pen je za zidove; prvi je liberal, druga se zalaže za jaku državu i intervencionizam; prvi je evrofil, druga je za povratak suvereniteta Francuske; Makron je kosmopolita, Le Pen je šovinista; Makron je za republiku, Le Pen za autokratiju…

I zbog svega toga, javnost se podstiče da u ovom dvoboju, glasa za Makrona. Njega je istog trenutka kada se saznalo za rezultate prvog kruga podržao i kandidat partije Republikanaca Fransoa Fijon (desni centar) i kandidat socijalista Benoa Amon. Podjednako munjevito podržali su ga sadašnji premijer i predsednik Francuske.

Drugi krug nije prekršen

Republikanska disciplina drugog kruga nikad do sada nije prekršena. Još od kada je 1820. uveden drugi krug, nijedan kandidat nije odneo pobedu u prvom odmeravanju izborne popularnosti. Veruje se da takav sistem pruža veće šanse za promišljanje i da daje bolje demokratske rezultate. U prvom krugu Francuzi po pravilu glasaju za onog kandidata koga bi želeli da vide kao predsednika, u drugom protiv onog kojeg se više plaše. Sedmog maja će, kako se veruje, jedan deo Francuza reagovati protiv izbora drugog dela svojih sunarodnika. Svi lojalni republikanci, od najcrvenijih komunista do tvrde kapitalističke desnice, će slično kao što su to uradili 2002. (protiv Žan Mari le Pena, oca sadašnje kandidatkinje za predsednika) glasati za očuvanje republikanskih vrednosti, i protiv neprijatelja republike.

Bez obzira što mnogi u njemu vide fotorobota koga je dizajnirala etablirana politička elita, Francuska će radije, prognozira se, prihvatiti Makrona, nego rizikovati da krajnja desnica koja ima podršku i Trampa i Putina, ugrozi suštinu francuske republike.

“Pre pedeset dve godine imali smo prve direktne predsedničke izbore u Petoj republici. Dovoljno sam star da ih se sećam. Nikad nijedni do sada nisu mogli dovesti do tolikih posledica, kao ovi sadašnji. Ne samo za Francusku nego i za sve druge naše partnere i prijatelje”, kaže mi u telefonskom razgovoru Fransoa Ezbur, predsednik Međunarodnog instituta za strateške studije.

On ističe da na ovim francuskim izborima, može biti ugrožen suverenitet drugih zemalja. Ukoliko Marin Le Pen bude predsednica, Italija, Španija ili Nemačka, neće moći da ostanu u evrozoni, čak iako to žele. Suvišno je pominjati da bi sav trud zemalja Zapadnog Balkana da postanu članice EU pao u vodu.

Zato su sve oči uprte u drugi krug.

Već treći put, Srbija je ostala bez drugog kruga. Prva dva puta 1990. i 1992. u prvom krugu pobedio je ubedljivo Slobodan Milošević. Zaslepljenost Miloševićem, narod je debelo platio i još uvek plaća. Ali to nije bilo dovoljno da shvati koliko je i za Srbiju važan drugi krug. Možda će se nešto naučiti iz francuskog iskustva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera