Za lakše ruksake i veće kazne u školstvu

Skupština Kantona će pokrenuti da se pooštri kaznena politika i da na taj način izađemo iz dubioze

Piše: Ibrahim Sofić

Masovno trovanje u vrtićima, teške školske torbe i obimno devetogodišnje školovanje, manjak kvalificiranih kadrova – samo su neki od problema koji muče odgojno-obrazovni sistem u Kantonu Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

Elvir Kazazović, kantonalni ministar za obrazovanje, nauku i mlade, u razgovoru za Al Jazeeru ističe kako se na rješavanju ovih nagomilanih problema radi u posljednjim mjesecima od kako je na čelu Kantona nova Vlada, ali da sa svih strana nailaze otpori i pritisci raznih interesnih sfera.

  • Jedna od vijesti koja je obilježila dosadašnji tok 2015. godine je masovno trovanje djece u vrtićima Javne ustanove Djeca Sarajeva. Iako se očekivalo drugačije, nije ustanovljeno gdje se tačno pogriješilo u postupku rada, a direktorica Mirjana Jovanović-Halilović nije podnijela okolnosti ovog slučaja. Ipak, nju je Upravni odbor razriješio i imenovao vršitelja dužnosti direktora JU Djeca Sarajeva. Zbog čega je došlo do takvog slijeda situacije?

– Imali smo veliki pritisak javnosti, no Vlada i Ministarstvo nisu poduzimali ništa, jer nismo imali direktnog krivca. Znači, sistem nije prepoznao direktnog krivca u lancu odgovornosti. Postojalo je mišljenje da direktorica odmah podnese moralnu ostavku, međutim, ona se nije odlučila na to. Ona se odlučila na taj potez kad smo mi naložili Upravnom odboru da poduzmu nešto.

Mi imamo krivičnu prijavu inspekcijske službe protiv direktorice i sud tek treba da utvrdi ko je odgovoran u lancu odgovornosti. Mi imamo određene primjedbe na direktoricu, koje se odnose, prije svega, na način angažmana sporne firme koju je komisija za javne nabavke angažovala, a koja u tom periodu nije imala taj jedan certifikat. Drugo šta je sporno je taj HACCP certifikat – to je, ustvari, jedan kompletan sistem – na koji način se ta hrana trebala distribuirati, skladištiti i ostalo. Zavod za zdravstvo i inspekcijske službe nisu ustanovili tačno ko je direktni krivac u lancu odgovornosti i mi nismo mogli nikog optužiti.

  • Tokom perioda kada se događala drama s trovanjem u sarajevskim vrtićima, niko od roditelja se nije žalio na uposlenike i njihov odnos prema djeci, ali jeste na prebukiranost vrtića i na uvjete boravka u određenim prostorijama. Šta se može uraditi na poboljšanju stanja, da li će se povećati kapaciteti?

– Vrtić nije obavezan, kao osnovno obrazovanje, pa se malo drugačije tretira, zbog cijene kojom roditelji participiraju, odnosno samo pola – koliko košta boravak, ostalo plaća vlada. Jako je teška situacija i deficit u kantonu nama onemogućava da unaprijedimo stanje, ali postoji dobra volja. Čak i roditelji su iskazali dobru volju kada su rekli da treba povećati cijenu. Za djecu koja su socijalno ugrožena, koja nemaju mogućnosti, treba tražiti rješenja, ali za situacije gdje oba roditelja rade nema potrebe da država participira u troškovima. Nama je najveći problem status djece sa posebnim potrebama, to je prioritet.

Kritike izdavača zbog razmjene udžbenika

– Našli ste se na udaru kritika i zbog organizacije takozvanog Bazara gdje bi se razmjenjivali udžbenici?

U svim općinama sam bio dogovorio da pred školsku godinu napravimo razmjenu udžbenika jer je sramota da ih uništavamo. Izdavači mi već govore kako je Bazar nezakonito djelo i da mi nemamo pravo da to radimo, no razgovarajući sa pravnicima niko mi nije rekao da je to tako. Interes djece i roditelja je u ovom slučaju iznad svih drugih interesa.

Udžbeničku politiku ćemo mijenjati na federalnom nivou, nama nikako ne odgovara udžbenička politika „Jedan nastavni predmet – više udžbenika“. Nama odgovara isključivo politika „jedan predmet – jedan udžbenik“ jer tako udžbenik može da prođe četiri generacije, a ne kao sada kada imamo situaciju da brat od brata u slijedećoj generaciji ne može naslijediti. To ćemo sigurno mijenjati jer postoji dobra volja i nema otpora, osim izdavača i sa njima ćemo obaviti razgovore. 

  • Da li će promjene donijeti novi sistem javnih nabavki, jer se dobija utisak da je to jedan od većih problema u mnogim javnim ustanovama?

– Mi smo stalno dobivali pritužbe direktora škola i drugih javnih ustanova da im je teško kontrolirati javne nabavke, zbog toga jer nisu educirani o ovom postupku. Ova Vlada predlaže da se centralizuju javne nabavke, da napravimo jednu zvaničnu komisiju na nivou ministarstva, koju će sprovoditi javne nabavke u javnim ustanovama. Komisije koje se formiraju čine uglavnom ljudi koji nisu upućeni u sistem javnih nabavki i naravno da se mogu desiti propusti. Zbog toga se desi neki propust, koji ima dugoročne posljedice. Kao trajno rješenje, tražit ćemo profesionalce u centralnoj komisiji koja će sprovoditi javne nabavke. Da smo dobili informaciju od menadžmenta JU Djeca Sarajeva: “Nemamo kapaciteta, ne možemo da sprovodimo ishranu djece” u vrtićima koja se hrani iz centralne kuhinje, onda bi mi tražili neko alternativno rješenje. Desilo se to što se desilo i zakazale su inspekcijske službe čim nisu mogli utvrditi odgovornost.

  • Naredna stepenica je osnovno školovanje. Javnost u proteklim danima potresaju informacije o hapšenju direktora zbog iznude i seksualnog zlostavljanja. Ono što je zanimljivo je da su se u kratkom periodu desila dva hapšenja za teške slučajeve, dok je ranije to bio rijedak slučaj. Kakve je promjene donijela nova Vlada?

– Ovo što se desilo u osnovnim školama, hapšenja dva direktora i jednog nastavnika, nema veze sa Vladom. Došao je novi glavni tužilac i mi smo od tužilaštva tražili i rekli da ćemo im dati podršku, da odlučnije krenu sa rješavanjem predmeta. Vlada je dopustila upošljavanje novih tužilaca sve da se tih 130.000 predmeta riješi, da ne zastarijevaju i oštećuju budžet.

Glavni tužilac kaže da je kaznena politika jako loša, čak najlošija od svih kantona, i da se to mora mijenjati. Optužbe su jako teške, izazvale su dosta reakcija u sistemu obrazovanja, ljudi ne mogu da vjeruju.

Skupština Kantona će pokrenuti da se pooštri kaznena politika i da na taj način izađemo iz dubioze koja je prisutna. Često se povezuje sa politikom, no dovoljno je da imate nekoliko pojedinaca koji nesavjesno rade svoj posao i naprave štetu cijelom sistemu. To vidim kroz obrazovanje, nema neke kritike kad neko loše radi, svako se sobom bavi i uopšte ne optužuje tog koji je negativac. On napravi ogromnu štetu i svi se kasnije bavimo posljedicama, misleći da nije naša obaveza bila da upozorimo.

  • Roditelji i struka se žale na devetogodišnji sistem osnovnog školovanja, a pojavile su se informacije o povratku na osmogodišnji sistem. Koje su šanse da se to desi?

– U Kantonu Sarajevo školske godine 2004/05. uvedeno je devetogodišnje obrazovanje “preko noći”, bez pravih argumenata, a i oni koje sam čuo ništa po tome nije urađeno, već se desilo samo novo zapošljavanje ljudi i stvoreno je novo opterećenje za učenike. Cilj je bio da se rasterete nastavni predmeti i gradivo na još jedan razred, da se u prvom razredu radi sa odgajateljima, da bude kroz igru i da bude kao priprema, a desilo se sve suprotno. Uveli smo nove predmete, proširili gradivo, uveli nove uposlenike i to nikada nismo evaluirali. Imam ozbiljne namjere da sa Ministarstvom i strukom sprovedem ozbiljnu evaluaciju devetogodišnjeg obrazovanja, prije svega nastavnih planova i programa.

  • Roditelji imaju pritužbe na teške školske torbe i da djeca nose previše opreme za svaki predmet. Koliko je to utemeljeno?

– Školska torba sa priborom ne bi smjela da pređe, po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, 10 posto težine učenika, a kod nas se dešava suprotno. Nemamo mogućnost da djeca ostavljaju stvari u školi, neke škole imaju ormariće, većina nema. Uputio sam zahtjev na osnovu primjedbi roditelja i struke da se djeca ne uslovljavaju da moraju imati sve te dodatne radne sveske i materijale. Odmah sam izazvao reakciju izdavača, koji kažu da se na taj način njima ugrožava egzistencija. Pedagoški normativi se nisu poštovali i stvarno imamo milion problema. Svi partneri su uključeni i svi žele promjene, i to je veliko, ali kad mijenjate nešto, onda dirate interese određenih ljudi i onda imate otpor, a kada imate otpor, ovi ljudi koji bi vas trebali podržavati obično šute i sami se borite sa problemima.

  • Ni najave da ćete pokrenuti racionalizaciju u obrazovnom sektoru nije prošla bez problema? Gdje se mogu napraviti uštede, gdje se previše troši?

– Postoje normativi o broju učenika po odjeljenjima, ali su mnogi direktori izašli iz okvira zakona i dijelili odjeljenja na odjeljenja van standarda i normativa da bi uposlili nove ljude. Normativ je najmanje 18 učenika u razredu, a mi imamo veliki broj razreda ispod tog broja. Ove godine smo fuzionisali već 30-ak takvih odjeljenja i napravili određenu uštedu.

Problem koji je napravio najveću buru u javnosti napravio je onaj o fuzionisanju školske administracije, gdje je riječ o milionskim uštedama. Odmah smo naišli na otpor, direktori su informisali roditelje, naravno – krivo, pa su roditelji počeli govoriti “Hoće da nam zatvore škole, da nam prodaju objekte”, a u stvarnosti se trebaju samo administrativno fuzionisati. Mi ćemo napraviti komisiju, izvijestit će se Vlada i Skupština kakve imamo škole i da Skupština, kao zakonodavac, kaže te škole više neće egzistirati. To nije nešto što će se desiti preko noći, to je sasvim drugi smjer od onoga kada su se uvodili ljudi u prava i srušili sistem.

Mi imamo dosta anomalija u sistemu obrazovanja, koje detaljno analiziramo, koje su izazvale da 91 posto budžeta se odnosi na plate i naknade. Po ovakvom sistemu nemamo mogućnost da unaprijedimo obrazovanje. Želimo rasteretiti sistem i sa 91 posto, nadam se, spustiti na 70 posto i da preostalih 30 posto možemo da ulažemo.

  • U više navrata ste istakli kako je prioritet Vašeg ministarstva zakon o obrazovanju odraslih. U kojoj je ona fazi i kakva je trenutna situacija sa ponudom i potražnjom na tržištu rada?

– Taj zakon bi trebao biti na Skupštini u drugoj polovini jula. Mi smo, zajedno sa partnerima, nevladinim organizacijama, direktorima, dekanima… pripremili taj zakon. On bi trebao biti već usvojen i da riješi ovaj problem, da omogući ne samo obrazovnim institucijama, već i poduzetnicima, da školuju, rade prekvalifikaciju i dokvalifikaciju.

Pokušavamo i upisnu politiku da prilagodimo tržištu. Prvi put smo ove godine, zajedno sa Zavodom za zapošljavanje, Privrednom komorom i Unijom poslodavaca, zagovarali tu upisnu politiku, na koji način ona treba da profunkcioniše, i već smo napravili neke promjene. Imali smo jednu situaciju da je 900 učenika manje u srednjim školama, pa smo se morali prilagođavati, da svima recipročno smanjimo broj odjeljenja.

Izvor: Al Jazeera