Zaglušujuća tišina o kršenju ljudskih prava u Kini

U kom smjeru se Kina kreće u 2018? Predsjednik Xi Jinping je obećao „mir u svijetu“ – ali njegovi postupci u 2017. sugerišu drugačije. Sjećate li se mrlje iz jula, smrti dobitnika Nobelove nagrade za 2010. godinu Liua Xiaoboa, okruženog pripadnicima državne sigurnosti? Mnogi su osudili način na koji se Kina ponijela, ali sve je manje i sve su rjeđe takve intervencije ovih dana. Kineske vlasti dobijaju sve veću međunarodnu podršku za svoje principe i politike.

U toku jedne sedmice u decembru, kineska Komunistička partija bila je domaćin međunarodnog političkog foruma u Pekingu kojem su prisustvovali predstavnici političkih stranaka iz demokratija uključujući Novi Zeland i SAD, kojima naizgled nije smetalo što njihovi domaćini vode autoritarnu, jednopartijsku državu.

‘Zajednička budućnost u virtuelnom prostoru’

Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova i Ured za informacije državnog vijeća održali su međunarodni simpozij u Pekingu o ljudskim pravima, kojem su prisustvovali članovi UN-ovog Ureda visokog predstavnika za ljudska prava, tijelu UN-a, kojem se, za razliku od dvadesetak drugih agencija, sistematski ne dozvoljava da radi u Kini.

U Kini je održan još jedan samit globalne informacijske tehnologije o povezanosti, kojem je prisustvovao Tim Cook, direktor Applea, koji se u SAD-u zalaže za prava na privatnost ali u Kini hvali planove Pekinga za „zajedničku budućnost u vrituelnom prostoru“ uprkos raširenoj cenzuri i elektronskom nadzoru.

Termin „normalizacija“ se mnogo koristi ovih dana, uglavnom označavajući implicitno ili eksplicitno prihvatanje problematičnog ponašanja. U diplomatiji, to znači da dvije države uspostavljaju formalne diplomatske odnose.

Ali sada je to i perverzni hibrid u savremenoj međunarodnoj politici: pojedinci i institucije iz dijelova svijeta gdje su ljudska prava generalno zaštićena ne samo da ovo odobravaju, već sve više javno hvale svoje kineske kolege – dok ne uspijevaju odbraniti principe i institucije koje podupiru njihovo postojanje. Na taj način oni omugućavaju skidanje odgovornosti sa jednog režima koji krši ljudska prava i teži da na globalnom nivou promijeni i postavi pravila modernog političkog života.

Iako je istina da su mnogi ljudi iz svijeta akademije, biznisa, politike, proteklih godina, vršili pritisak na kinesku vladu da usvoji međunarodne standarde poštivanja ljudskih prava i da prestane krivično goniti svoje miroljubive kritičare,  malo ko od njih se sada protivi beskompromisnim stavovima Pekinga. Mnogi se sada odlučuju za angažman po uslovima Pekinga, sve i ako je takav nastup pokvaren, pa čak i štetan po njihove interese. Hoće li Apple i dalje dobro poslovati ako kineska vizija državne kontrole svih izvora informacija i upotrebe vještačke inteligencije da se prati ponašanje svih građana postane stvarnost?

Učesnici ovakvih okupljanja stalno insistiraju da je bolje uključiti se: jer ipak, logika je sljedeća, ko će drugi u suprotnom postaviti različite ili čak više standarde na sve od demokratske uprave do korporativne društvene odgovornosti?

Ali sve je raširenija pojava da se učesnici takvih skupova jednostavno ne trude da postave ili brane takve standarde.  Je li se ijedan od prisutnih na konferenciji Komunističke partije javno distancirao od završne riječi domaćina u kojoj se hvali liderstvo predsjednika Xija, ili javno dao komentar u kojem se ogleda zabrinutost zbog neodržavanja izbora ili većeg broja političkih stranaka u Kini? Nije. Je li iko od prisutnih na konferenciji o ljudskim pravima javno govorio, dok je boravio u Kini, o smrtnoj kazni ili mučenju kao policijskoj metodi? Nije.

Pritisak kineske policije

Dok kineske vlasti organizuju ove čudnovate skupove i proklamuju međunarodnu podršku za svoju viziju, one sve više eksploatišu otvorenost na drugim mjestima da rade isto, često kroz državne organizacije kao što je agencija UFWD pod kontrolom Centralnog komiteta Komunističke partije. Otkriveno je da australski političari dobijaju političke donacije od kineskih biznisa.

Kineske vlasti ograničavaju pristup grupa za ljudska prava u državi. Policija od Kambodže do Francuske popustila je pod pritiskom kineske policije ili partijskih oficira „za disciplinu“ i izručila je navodno korumpirane bjegunce bez ikakvog procesa. Univerziteti se bore sa oštrim žalbama kineskih diplomata o tome smiju li instituti opisati Tajvan kao nezavisnu državu, ili pozvati Dalai Lamu kao uvodničara.

Pitanje koje bi demokratije i biznisi trebali postavljati nije da li da učestvuju već kako da učestvuju na principijelan način. To znači tretiranje Kine na način na koji mnoge vlade tretiraju američkog predsjednika Donalda Trumpa kada daje uvredljive izjave ili usvaja nazadne politike. Demokratski lideri osuđuju Trumpove izjave o „lažnim vijestima“ – ali ne osuđuju Kinu zbog cenzure ili propagande. Kritikuju Trumpa zbog njegovog neprijateljstva prema UN-u, ali nemaju ništa za reći na nastojanja Kine da oslabi ovu instituciju.

Vrijeme je da novi standardi obrnu ove iznimno nenormalne odnose s Kinom. Prošlo je 40 godina otkako je Kina ušla u „eru reforme“, Peking je jasno dao do znanja da ne pravi pomak po pitanju demokratije, slobode medija ili nezavisnog pravnog sistema, iako hrabri ljudi i dalje lobiraju za ove vrijednosti uz veliki lični rizik. Ako se moćni vanjski glasovi uključuju u projekte bez razmišljanja, oni ne samo da zabijaju nož u leđa ovim hrabrim ljudima, mogli bi otkriti i da igraju po taktu iznimno represivne vlade.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera