Oglasi

Zahtjev SDA za promjenu imena Republike Srpske: Dogovorena utakmica s Dodikom?

Sukob je odličan ambijent za skrivanje loših rezultata vladavine, korupcije i kriminala.
Dodik jeste arogantan, prgav i neodmjeren, ali nije naivan i ima kvalitetan savjetnički tim, piše ButkovićEPA

Stranka demokratske akcije, najveća bošnjačka politička partija u Bosni i Hercegovini i stranka koja skoro 30 godina kreira politiku u ovoj zemlji, povukla je možda jedan od najznačajnijih i najriskantnijih poteza u povijesti dejtonske BiH.

Najavila je pokretanje inicijative za promjenu imena entiteta Republika Srpska. Osnov za ovu inicijativu čini diskriminatorska praksa entitetskih institucija prema druga dva konstitutivna naroda, osporavanje prava na korištenje bosanskog jezika, neproporcionalno zapošljavanje u javnom sektoru, nepoštivanje odluke Ustavnog suda BiH o neustavnosti datuma 9. januara kao Dana entiteta.

Zašto sada? Mnogo je prilika bilo da se po ovom osnovu ime sa nacionalnom odrednicom samo jednog naroda osporava.

Od Ženeve do Haga

Prvo u Ženevi krajem 1995. kada je američki posrednik Richard Holbruck stavio na sto prijedlog tog imena kao uvjet svih uvjeta za početak ciklusa mirovnih pregovora. Potom, nekih mjesec dana kasnije, u Ankari kada je do zore trajala rasprava o tom imenu.

Pregovaralo se i u bazi u Daytonu i legalne vlasti Republike Bosne i Hercegovine prihvatile su to ime. Recimo da se tada nije znalo za razmjere zločina počinjenih u i oko Srebrenice, ali kada se za to saznalo, bilo je dovoljno vremena i razloga da se na međunarodnoj političkoj sceni otvori to pitanje.

Slijedeća prilika bila je nakon odluke Ustavnog suda BiH U5/98 o konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, po apelaciji tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Ni tada u pravnoj proceduri nije dovedeno u pitanje ime Republike Srpske.

Presudom Međunarodnog suda pravde u Hagu iz 2007. godine vojska i policija Republike Srpske oglašeni su krivim za genocid nad Bošnjacima u tadašnjoj Sigurnoj zoni UN-a Srebrenica, a Srbija odgovornom za kršenje Konvencije o kažnjavanju i sprečavanju genocida zbog toga što nije poduzela ništa da spriječi genocid.

Tada su bojažljivo, više pojedinačno nego institucionalno, postavljana pitanja šta je sa obavezom da se na prostorima gdje je počinjen genocid sve mora vratiti na stanje prije njegovog počinjenja. Pravnih i institucionalnih prijedloga ovlaštenih predlagača za promjenu imena entiteta nije bilo.

Posljednja prilika bila je nakon odluke Ustavnog suda BiH da 9. januar kao datum obilježavanja Dana entiteta nije u skladu s Ustavom BiH. Uočena diskriminacija prema dva od tri konstitutivna naroda navedena je kao jedan od osnova za donošenje odluke u obrazloženju dispozitiva. Ako je postojala namjera da se ime entiteta ospori, moglo se to uraditi nakon ove odluke. A nije.

Provociranje Dodika

Inicijativa se može promatrati i kao provokacija koja bi Milorada Dodika, vladara života i smrti u ovom entitetu, trebala isprovocirati da učini nepromišljeni korak i izazove međunarodnu reakciju preko visokog predstavnika u BiH. Dodik jeste arogantan, prgav i neodmjeren, ali nije naivan. I za razliku od drugih u političkom životu Bosne i Hercegovine ima kvalitetan savjetnički tim.

Ne može se zanemariti da je najava incijative uslijedila samo dan nakon sastanka delegacija SDA i SNSD, vladajuće stranke u entitetu Republika Srpska, o formiranju vlasti na nivou države nakon Općih izbora. Jedan od zaključaka, saopćen javnosti nakon sastanka, jeste suglasje o tome da „treba spustiti loptu“. Ovakva inicijativa i spuštanje tenzija jednostavno ne mogu u istu priču.

Druga je mogućnost, koja je teško dokaziva, da je suštinski zaključak, o kome se u javnosti ne govori, da se nastavi sa podizanjem tenzija, jer SDA-u prijeti gubitak vlasti u dijelovima Federacije BiH u kojima većinu pokušava okupiti blok politički lijevo orijentiranih stranaka, a SNSD se još suočava sa osudama domaće i međunarodne javnosti zbog „slučaja Dragičević“, teške ekonomske situacije u entitetu i političke represije prema pojedincima iz opozicionih stranaka.

Populizam je još vrijedna roba u političkom životu BiH, a patriote neutaženih vojničkih ambicija žude za sukobom. Odličan ambijent za skrivanje loših rezultata vladavine, korupcije i kriminala u proteklim godinama. Homogeniziranje Bošnjaka i Srba u frontu za i protiv Republike Srpske pomoći će da SDA i SNSD na općim pitanjima neutraliziraju jačanje uticaja svojih protivnika.

U komentarima građana vratiti ćemo se onima – dobro je, ne puca i rat je bio bolji. Sličan ambijent vladao je i kod podnošenja apelacije Bakira Izetbegovića za ocjenu ustavnosti 9. januara kao Dana Republike Srpske i odluke koja je 2015. godine donesena.

Duboke posljedice

Malo je teško vjerovati u tezu koju je u prvoj reakciji na najavu inicijative postavio lider SNSD-a. Dodik tvrdi da je inicijativa najavljena na nagovor nekoga iz međunarodnih krugova. Situacija u evropskim i okvirima interesa velikih sila ne ide na ruku ovakvoj tezi, stanje u Vijeću za provedbu mira već godinama govori da suglasnosti u pogledu jedinstvenog rješenja problema u BiH nema.

Drugi scenarij je ukoliko je SDA ozbiljna i ustrajna u svojoj namjeri. Reakcije i najava izglasavanja osamostaljenja entiteta ukazuju na to da će posljedice ovog akta biti duboke i dugotrajne. Ako Ustavni sud BiH prihvati apelaciju uslijedit će niz nekontrolisanih aktivnosti čiji je konačni efekat iz ove perspektive teško procijeniti.

Pitanje je samo šta su u tom slučaju provedbeni mehanizmi? Takvu odluku Suda moguće je provesti dobrom voljom onih na koje se odnosi, što je nemoguće očekivati. Drugi način je međunarodni pritisak za kog smo već ustanovili da nije realan. Treći je oružana sila, a svi znamo šta bi to značilo.

Ako Sud odbaci apelaciju, uprkos činjenici da je diskriminacija dugotrajna i golom oku vidljiva, SDA će potrošiti jedan ozbiljan politički kapacitet, otvoriti prostor Dodiku da nastavi sa jačanjem „državnosti“ entiteta, a posebno dati za pravo onima koji tvrde da su i ova, kao i prethodne inicijative, samo instrument međusobnog pomaganja u održavanju na vlasti. Da je suština diskriminacije razlog za akciju, onda bi podnosioci iz SDA morali postaviti pitanje i statusa Srba u Federaciji i njihove jednakopravnosti.

Sa stanovišta pravnih činjenica, entitet Republika Srpska je dejtonska i ustavna kategorija. Pravni sam laik, pa mi je teško prosuđivati kako bi Ustavni sud BiH, u slučaju da prihvati apelaciju, obrazložio neusklađenost sa Ustavom. Ali, to je posao za pravnike.

Politički, Dodiku i onima koji ga podržavaju, sada bi se nepoštivanje države BiH i ignoriranje odluka Ustavnog suda BiH moglo obiti o glavu. Osporavanje države, njenih institucija, bosanskog jezika kao dejtonske kategorije, zakona o praznicima koji po Aneksu II Ustava i dalje imaju pravnu snagu i slične verbalne akrobacije izgleda da su u SDA izazvale odgovor.

Da li je pravi? Ili je možda bolji onaj koji su u Dodikovom insistiranju za formiranjem Vijeća ministara BiH kao kriterij postavili Željko Komšić i Šefik Džaferović- poštivanje odluka institucija Bosne i Hercegovine, pa i one o pristupanju NATO-u, moraju biti temelj za imenovanja čelnika izvršne vlasti.

Bez Čovića

Nije nevažno da u ovoj priči SDA neće imati saveznika u HDZ-u BiH i njegovom lideru Draganu Čoviću. Prema njegovom ponašanju nakon izbora, prisustvom manifestaciji 9. januara u Banjaluci, odlaskom u Beograd istog dana, povezivanjem njegove ličnosti sa jačanjem političkog i ekonomskog uticaja Rusije u BiH i konačno njegovog nezadovoljstva ponašanjem SDA u pripremi izbora i izostankom podrške izmjenama Izbornog zakona, očekivati je da u najmanju ruku bude uzdržan, a mnogo je veća vjerovatnoća da će podržati svog političkog saveznika Milorada Dodika.

Slikovito, sve izgleda kao završna scena nekog westerna. Dvoboj je počeo, pištolji su isukani i traje iščekivanje. Moguće je da „politički“ pogine jedan, uglavnom onaj koji je manje nervozan. Publika može ostati iznenađena da epilog može biti i sa oba „politički“ poginula.

Dok se film ne odvrti do kraja, još mnogo stanovnika Bosne i Hercegovine ostat će bez posla, bit će im aktivirane hipoteke, mnogi će napustiti školovanje, mnogo njih će spakovati kofere. Valjda je jasno ko su stvarni gubitnici ovakvog nadmetanja.

Rasplet ovog sukoba pokazat će nedvosmisleno je li utakmica dogovorena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.