Zaimović: Nesreće u rudnicima se zataškavaju

Zaimović smatra da rudarstvo u BiH na ovaj način ne može opstati (Al Jazeera)

Razgovarao: Mladen Obrenović

Nakon vijesti o nesreći koja se dogodila u jami Raspotočje, među prvima koji su se našli pred ulazom u Rudnik mrkog uglja Zenica bio je i Ćamil Zaimović, bivši federalni rudarski inspektor, danas angažiran u službi za razvoj i projektovanje u Rudniku Breza.

Iako nije želio govoriti o situaciji u zeničkom rudniku, jer traje uviđaj i „nije trenutak“, govorio je o stanju sigurnosti rudara.

  • Novinarima koji su se okupili pred ulazom u rudnik mnogi su se požalili kako su nesreće u bh. rudnicima česte i da se isto tako često zataškavaju. Ima li istine u takvim glasinama?

Ovakve stvari su postale česte, iako nisu svakodnevnica. Posebno su postale česte u rudnicima koji su pod okriljem Elektoprivrede. Ne kupuju se osnovni zaštitni uređaji koji ljudima trebaju na terenu, pa se u većini slučajeva nesreće zataškaju.

Nedavno se upalio i metan u Kaknju, no srećom nije niko stradao, jer je plamen prešao preko ljudi. Kod otvaranja nove jame, također u Kaknju, povrijeđeno je sedam ljudi.

  • Zašto se zataškavaju nesreće u rudnicima?

Zataškavaju se takve stvari vrlo često. Umjesto da pitaju stručnjake, kupili su uglavnom opremu koja ne odgovara. Jednostavno je zapostavljena struka, kvalitetni inžinjeri su zapostavljeni, iako ih imao jako puno u rudnicima. Oni su distancirani, a postavljeni su poslušni politički kadrovi koji nisu sposobni ni kvalificirani za taj posao.

Direktori rudnika nemaju veze sa rudarstvom, skoro nijedan od njih. Postavljaju se podobni ljudi, daje im se dobra plaća, a oni samo slušaju i drže radnike na cjedilu.

  • Sve stvari, ipak, izađu na vidjelo kad se dogodi nesreća, nadamo se ne i tragedija, poput ove u jami Raspotočje.

Ni to ne pomaže u našem društvu kad se dogodi nešto kao ovo u Raspotočju. Bio sam sinoć na mjestu događaja, ljudi su potreseni i ogorčeni, ali ni to ne pomaže.

Samo u rudniku Breza u posljednje dvije godine imali smo sedam smrtnih slučajeva, od čega četiri u jami i to se skoro zataškalo. Porodice ostaju na cjedilu, a za neke, koji su ovdje radili i više od 40 godina, uprava nije znala ni kad je džennaza bila.

  • Kakva je u takvim okolnostima, uopće, budućnost rudarstva u BiH?

Rudarstvo na ovaj način ne može opstati. Rudnici gomilaju gubitke, proizvodnja je slaba, ne otvaraju se novi reviri, a oni koji postoje su zapostavljeni i u njih se ide. Ostavljeni su samo zbog sigurnosti, ali tamo se „čačka mečka“ i đavo dolazi po svoje.

Sigurnost je kompletno zapostavljena u bh. rudnicima, posebno u rudnicima sa metanom i ugljenom prašinom.

  • Ipak je rudarstvo jedna od ključnih industrijskih grana u Bosni i Hercegovini, pa se postavlja opravdano pitanje – ima li ono perspektivu?

Jednim preporodom i uvezivanjem sa energetikom moglo bi se napraviti da rudarstvo bude pravi zamajac za prevazilaženje krizne situacije i šansa za zapošljavanje, jer se u rudnicima može zaposliti ogroman broj proizvodnih kadrova. Što je više ljudi u proizvodnji veća je i sigurnost.

Proizvodnju se može uvijek negdje plasirati, iako su zapostavili kapacitete i uglja nema. Slabo pitaju bilo koju službu, pa i moju za razvoj i projektovanje. Marginalizovani su oni koji nešto znaju, a niko ne pita šta ćemo u budućnosti.

Izvor: Al Jazeera