Zašto hrvatski gradovi ‘bježe’ od stotina miliona eura

Hrvatska, EU
Hrvatska bi, ističe Šelo Šabić, mogla biti jači motor promjena svojom unutrašnjom politikom kao primjer da se isplati biti u EU (EPA)

Broj hrvatskih gradova koji su prijavili projekte za financiranje iz fondova Europske unije je u porastu, no četvrtina gradova u Hrvatskoj – a pet je godina od ulaska u Uniju – nije povukao niti euro. Od 129 gradova, njih 32 očito ne treba ili nemaju dovoljno kvalitetnih projekata kojima bi mogli do europskog novca.

Takve podatke, uz zaključak da u Hrvatskoj ne mogu biti zadovoljni iskorištavanjem sredstava iz europskih fondova, donijelo je nedavno objavljeno istraživanje portala gradonacelnik.hr, kojim su obuhvaćeni svi hrvatski gradovi. Iznosi se podatak da je prošle godine najviše novca po glavi stanovnika iz EU-a povukao Lipik, a za njim slijedi Županja. Kad je ukupna količina novca u pitanju, gotovo 10,5 posto ukupno povučenih sredstava u prošloj godini otišlo je u Veliku Goricu.

Riječ je, u ovom slučaju, o izravnoj (tekuće i kapitalne pomoći od institucija i tijela Unije) te indirektnoj pomoći (koju gradovi dobivaju preko ministarstava, agencija…). Iznosilo je to prošle godine 89,2 milijuna kuna (12 milijuna eura), što je značaj pad u odnosu na rekordnu 2016. godinu, kad je stiglo tri puta više novca, odnosno 269,1 milijuna kuna (36 milijuna eura) europske pomoći proračunima i projektima.

Važna agilnost države

Na pitanje o sredinama koje nisu povukle ni eurocenta iz europskih fondova, konkretno jesu li to gradovi koji imaju osiguran priliv proračunskih sredstava ili se jednostavno radi o tromosti i nesposobnosti u pokušaju dolaska do europskog novca, s portala gradonacelnik.hr ukazuju kako je ipak iznimno složeno uspoređivati uspješnost povlačenja sredstava iz EU fondova između pojedinih gradova. U svojem istraživanju to su napravili uspoređivanjem podataka o izvršenim proračunima gradova, općina i županija, koje objavljuje Ministarstvo financija.

“No, proračun grada ili općine ne uključuje komunalno poduzeće u vlasništvu grada ili, pak, muzej kojim grad upravlja, a koji je možda za pojedini projekt povukao respektabilni iznos. Stoga je broj gradova u kojem nije povučen nijedan euro vjerojatno ipak nešto manji”, ukazuje Zdravko Ivić, analitičar portala gradonacelnik.hr.

Po njegovim riječima, ne treba biti toliko često niti kritičan prema gradonačelnicima, jer puno toga ovisi o agilnosti državne razine. I stoga su, nastavlja, gradovi prošle godine povukli nešto manje sredstava, ali prvenstveno zbog dinamike nacionalnih operativnih programa.

“Iznimno je puno ugovorenih projekata koji su sad u fazi realizacije i vjerujem da će se to vidjeti na izvršenim ovogodišnjim proračunima”, konstatira Ivić.

Veliki projekti za male sredine

U obranu (grado)načelnika, odnosno jedinica lokalne samouprave, staje i Mirjana Samardžić Novoselec iz konzultantske tvrtke Sense Consulting, navodeći kako su gradovi i općine među boljim korisnicima EU fondova u Hrvatskoj. Pravda to činjenicom da dobro prepoznaju svoje lokalne potrebe te koriste svaku priliku da investicije financiraju EU fondovima. Naravno, dodaje, razlike među njima postoje.

“Mogućnosti korištenja EU fondova imaju više faktora, ali svakako su najvažniji postojanje adekvatnih natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava i spremnost i kapacitiranost gradskih službi za pripremu i provedbu projekata. Od 2013. godine do danas gradovi su imali priliku natjecati se za EU financiranje u velikom broju područja, tako da je zabrinjavajuće što 32 grada nisu iskoristili niti jednu od tih prilika”, navodi Samardžić Novoselec.

Analizom rezultata istraživanja moglo bi se, na prvi pogled, konstatirati i kako su mali gradovi agilniji, no Al Jazeerina sugovornica ukazuje kako takva teza nije u potpunosti točna. Objašnjava kako mali gradovi pokazuju bolje rezultate ako se mjeri samo ukupni iznos povučenih eura/kuna po stanovniku. Dovoljan je, kaže, jedan infrastrukturni projekt od nekoliko milijuna u malom gradu da to ima veliki učinak na iznos uloženih eura po stanovniku.

“Međutim, ako pogledate druge pokazatelje istraživanja, i veliki su gradovi uspješni (Osijek, Rijeka, Zadar), jer realiziraju vrlo velike i kompleksne projekte. Dodatno, istraživanje je obuhvatilo samo gradske proračune, a ne i proračune gradskih komunalnih poduzeća, javnih ustanova i drugih gradskih institucija koje u velikim gradovima pripremaju i provode projekte. To su, također, ‘gradski’ projekti. I posljednje, velikim je gradovima u Hrvatskoj (njih sedam) namijenjen mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja preko kojih će gradovi realizirati investicije u vrijednosti 345 milijuna eura. Provedba tog mehanizma kasni, ali ne zbog samih gradova”, napominje Samardžić Novoselec.

Ludbreg, Križevci, Senj kao primjeri

Na portalu gradonacelnik.hr ipak ukazuju kako su vremenom i neki veliki gradovi povukli prilična sredstva te proveli velike infrastrukturne projekte, pa nabrajaju Osijek, Zadar, Velika Gorica, Slavonski Brod ili Karlovac. No, Ivić smatra da se “veliki gradovi moraju odmaknuti od kvantitete prema kvaliteti europskih projekata”.

“Oni su svojevrsna razvojna regionalna središta, projekti koje oni realiziraju bi trebali građanima donositi veću kvalitetu života ili mijenjati gospodarsko stanje. Šibenik je dobar primjer većeg hrvatskog grada koji se uz pomoću EU fondova pozitivno mijenja”, objašnjava.

Ono na što Ivić ukazuje, kad je izostanak aktivnosti na povlačenju sredstava iz EU fondova, jeste “danak sporom uhodavanju u specifičan mentalni sklop koji sa sobom nose europski fondovi”.

“Bez sustavnog pristupa, jasno definiranih ciljeva te educiranih i motiviranih ljudi sposobnih pripremiti i provesti EU projekte jednostavno ne ide. Neki od manjih gradova su se tu brže prilagodili, ali isto tako, na njihovim malim proračunima već jedan projekt može napraviti značajnu financijsku razliku”, kaže Ivić.

Uz spomenute velike gradove, dodaje i kako je u pisanju, prijavi i realizaciji projekata još puno dobrih primjera u Hrvatskoj, poput Ludbrega, Križevaca, Senja, Umaga, Lipika ili Belišća.

Alokacija bespovratnih sredstava

Iako je manjim sredinama teže zadržati najkvalitetniji kadar za rad na projektima, u Sense Consultingu ukazuju kako im je lakše stvoriti dobru “pobjedničku” atmosferu i građanima pokazati uspješne pomake za lokalnu zajednicu u relativno kratkom roku.

“U velikim tromim gradskim upravama to je puno teže. Često zaposlenici odjela za EU fondove u gradskim upravama na neki način remete ustaljeni način rada i zbog toga nisu omiljeni među kolegama. Stoga je politička podrška ključna za njihov uspjeh. S druge strane, male općine imaju problema sa sufinanciranjem EU projekata iz svojih proračuna. Naime, najveći broj EU natječaja zahtijeva sufinanciranje od grada/općine. Tako da, i uz najbolju volju i trud, male općine nisu u mogućnosti provoditi više velikih investicija paralelno”, objašnjava Samardžić Novoselec.

Kao dodatni problem, na koji ukazuju poznavatelji prilika, pojavljuje se alokacija bespovratnih sredstava iz EU fondova. Hrvatska je sklopila nekoliko ugovora o alokaciji, koju je vlada Zorana Milanovića predložila, podsjeća ekonomski analitičar Damir Novotny, a ukupna omotnica koju je Hrvatska dobila iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova do 2020. godine je oko osam milijardi eura za regionalni razvoj i oko 2,8 milijardi eura za ruralni razvoj.

“Europska komisija je, pojednostavljeno, rekla otprilike ovako: predložite nekoliko velikih projekata, koje ćemo zajedno evaluirati, a ostalo samo aplicirajte prema operativnim programima, koje ćemo usuglasiti”, navodi Novotny.

Pesimističke prognoze

Usuglašena su tri operativna programa: Kohezija i konkurentnost, Ruralni razvoj i Socijalni program. Novotny ukazuje kako program “Kohezija i konkurentnost” nije dovoljno alocirao sredstava za urbanu regeneraciju velikih gradova, kako su to učinile druge članice EU iz srednje i istočne Europe.

Također je nedovoljno novca alocirano za obnovu kulturne baštine i razvoj poduzetništva, dodaje, a s druge strane je previše novca usmjereno prema javnim korisnicima i različitim komunalnim infrastrukturnim projektima takozvanim aglomeracijama.

Novotny objašnjava kako veliki gradovi praktično ne mogu pristupiti EU fondovima sa svojim većim projektima, pa je u cijeloj toj priči, a sve zbog loše alokacije, iskorištenost sredstava na nekih 15 posto. Pesimistično prognozira kako je mala vjerojatnost da će se do 2020. godine iskoristi između 40-50 posto tih sredstava.

Izvor: Al Jazeera