Zašto Izrael odjednom priznaje terorizam

Piše: Daoud Kuttab

Nakon više od godinu dana potpune šutnje, izraelski premijer Benjamin Netanyahu je uputio dva telefonska poziva palestinskom predsjedniku Mahmoudu Abassu u razmaku od nekoliko sedmica.

Prvi poziv bio je protokolarnog karaktera i ticao se proslave ramazanskog Bajrama, ali drugi, važniji poziv, dogodio se nakon što su jevrejski doseljenici žive zapalili palestinsku bebu, njene roditelje i brata.

Napad se desio u selu Duma na okupiranoj Zapadnoj obali. Ali Dawabasheh, 18-mjesečna beba, smrtno je stradao u ovom incidentu, a njegov brat i roditelji pretrpjeli su ozbiljne povrede i sada oplakuju smrt svog najmlađeg sina.

Palestinci nisu isprovocirali ovaj napad koji je šokirao i izraelsku i palestinsku zajednicu.

Umjesto da bude napad odmazde, ovaj slučaj je podstaknut unutrašnjim izraelskim sukobom čiji kontekst mnogi ne poznaju.

Izraelska vojska se, nakon dužeg oklijevanja, povinovala naredbama izraelskog Visokog suda i uništila dvije (prema izraelskom zakonu) ilegalno izgrađene kuće na privatnom palestinskom posjedu blizu Ramallaha.

Cilj napada

Cilj napada doseljenika na Palestince u selu Duma bio je da napakoste izraelskoj Vladi koja podržava gradnju naselja, iako je ova Vlada istovremeno odobrila „trenutnu“ gradnju 804 nova jevrejska stana u Beit Eliju i Jerusalemu.

Gnusni napad doseljenika, koji je vjerovatno potekao iz obližnjeg naselja Maleh Efraim, je, kako kažu, dio neprekidnog talasa napada doseljenika (koji nosi naziv „cijena“ – što se odnosi na cijenu za pokušaje izraelske Vlade da ograniči aktivnosti među jevrejskim doseljenicima) na Palestince.

Počinitelji, koji su iza sebe ostavili grafite na hebrejskom sa značenjem „osveta“ i Davidovu zvijezdu, protestovali su protiv događaja do kojeg je došlo u drugom naselju – gdje je Vlada srušila kuću koju su jevrejski doseljenici sagradili na privatnom palestinskom posjedu u blizini naselja Beit Eli.

Izgleda da su užasna smrt bebe i stradanje porodice, uznemirili Netanyahua koji je reagovao, nazvavši ubistvo „terorističkim“ činom, što ga navodno izdvaja od događaja koje je UN zabilježio kao 2.100 slučajeva nasilja nad Palestincima, njihovim vjerskim institucijama, njihovim domovima i drugom imovinom u palestinskom vlasništvu, koje su počinili jevrejski doseljenici u periodu od 2006. godine naovamo.

Ovaj napad je definisan kao „terorizam“ iz prostog razloga što Izrael strahuje da bi ovaj incident mogao otvoriti „Pandorinu kutiju“ pitanja u vezi legitimnosti projekta izgradnje naselja i te politike u cijelosti.

Oslobađanje međunarodnog pritiska

Izrael se odlučio za ovaj izbor da bi se oslobodio međunarodnog pritiska u određenoj mjeri.

Nedavno je Abbas odlučio da iskoristi novostečeno članstvo Palestine u Međunarodnom krivičnom sudu da pozove na formalnu istragu ratnih zločina koje su počinile izraelske okupacione snage.

Na početku hitnog sastanka u Ramallahu, koje je palestinsko vodstvo održalo 31. jula, Abbas je rekao kako je on dao upute svom ministru vanjskih poslova, da pripremi slučaj protiv Izraela za ovaj ratni zločin kao dio većeg dosjea o cjelokupnom projektu gradnje naselja.

Jedan Netanyahuov telefonski poziv Abbasu i opis da je ovaj i samo ovaj napad „teroristički“ čin, neće ukloniti duboko ukorijenjene mrlje ovog sukoba.

Rekao je da su, od 2004. godine, doseljenici izveli 11.000 napada na Palestince i da je Izrael sve te slučajeve zabilježio kao napade nepoznatih počinitelja nakon površnih istraga u trajanju od nekoliko sati nakon čega su slučajevi zatvarani.

Pitanje da li je okupatorska sila provela prave istrage tih krivičnih djela i pozvala počinitelje na odgovornost od ključnog je značaja za slučaj protiv izraelskih vojnih zvaničnika.

Međunarodno pravo, konkretno Četvrta ženevska konvencija – koja se tiče zaštite civila u ratu, jasno kaže da okupatoru nije dozvoljeno da premješta svoje stanovnike u okupirana područja.

Okupatorskoj vojsci – dakle njenim vojnicima i komandantima – povjerena je zaštita civila. Stoga svi ratni zločini počinjeni nad civilima u konačnici potpadaju pod odgovornost okupatorskih oficira.

Izraelska ilegalna politika

Jasno je da prakse jevrejskih doseljenika krše ovu konvenciju i međunarodno pravo. To je stanovište dodatno pojačano presudom Međunarodnog suda pravde u slučaju koji je iznio Jordan 2004. godine.

Ovom presudom okončana su pravna sporenja od strane Izraela u vezi Zapadne obale kao okupirane teritorije na koju se odnosi Četvrta ženevska konvencija.

Generalni sekretar UN-a, Ban Ki-moon, formalno je osudio ovaj napad i ono što je nazvao „ponovljenim slučajevima doseljeničkog nasilja“ i „izraelskim ilegalnim naseljima“.

Američki State Department također je osudio napad, složivši se sa Netanyahuom da se radi o „terorističkom“ činu. Izraelci iz svih političkih stranaka također su osudili napad.

Nazvavši ovaj pojedinačni čin „terorističkim“ i zanemarivši veće zločine cjelokupnog projekta izgradnje naselja na okupiranoj teritoriji, Izraelci se nadaju da će izbjeći punu snagu međunarodnog zakona i pad u očima međunarodnog javnog mnijenja do kojeg bi dovelo takvo suđenje.

Besmisleno ubistvo Alija Dawbashija i stradanje njegove porodice ponovo su skrenuli pažnju lokalne, regionalne i svjetske javnosti na palestinsko pitanje.

Jedan Netanyahuov telefonski poziv Abbasu i opis da je ovaj i samo ovaj napad „teroristički“ čin, neće ukloniti duboko ukorijenjene mrlje ovog sukoba.

Jedini način na koji se može pristupiti ovom pitanju je kroz jasne i ozbiljne napore da se okonča vojna okupacija koja traje već decenijama i projekat gradnje ilegalnih kolonijalnih naselja koji štiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera