Zašto je Francuska neprivlačna za izbjeglice

Piše: Harun Cero

Izbjeglice idu u zemlje Evrope da bi sebi osigurale bolji život i ostvarile svoje snove, ali izbjegavaju drugu privrednu silu Evrope, Francusku.

Na Francusku se nekad gledalo kao na obećanu zemlju za izbjeglice i azilante, ali to više nije tako.

Izbjeglice smatraju da interes te države da ih primi nije velik i da ih tamo čeka život na ulicama, borba sa birokratskim preprekama i službenici koji samo govore francuski jezik, kažu eksperti.

Ekonomski ciljevi

“Izbjeglice znaju da Francuska nije prijatna prema izbjeglicama. Francuska sebe naziva državom ljudskih prava, ali realnost je da to već duže vrijeme nije više tako. Izbjeglice znaju da će ih vlasti u Njemačkoj ili Švedskoj bolje dočekati, a krijumčari su doprinijeli tome da se ideja proširi među izbjeglicama“, smatra Francois Gemmene, ekspert za migracije i profesor na francuskom univerzitetu Sciences Po Francois.

Gemmene za Al Jazeeru kaže da Francuska ima jako lošu reputaciju među izbjeglicama jer se one boje da tu neće naći posao i da im neće biti obezbijeđen smještaj.

On tvrdi da su i ekonomski faktori važni jer izbjeglice misle da će imati više šansi da ostvare svoje ekonomske ciljeve u Njemačkoj ili npr. Velikoj Britaniji.

“Sigurno, proces dobivanja azila u Francuskoj nije jednostavan, ali izbjeglice kao prvo žele da čim prije započnu sa normalnim životom. A posao je jako važan element toga. Ali ,definitivno se može reći da i ekonomski i demokratski faktori igraju ulogu u želji izbjeglica da dođu u Francusku. Ipak, mislim da je ekonomski faktor krucijalan“.

Francuski stručnjak smatra da činjenica da mnoge izbjeglice ne žele u njegovu zemlju treba da brine francuski narod.

“Ovo je simptom da je zemlja u velikim ekonomskim problemima i da su upitni temelji demokratske države. Iako Francuska neće prihvatiti veliki broj izbjeglica, što se Vladi i ljudima možda sada čini dobro, to je samo kratkotrajno jer će sigurno ostaviti posljedice na državu“.

Gemmene smatra da izbjeglice ne treba slati tamo gdje ne žele ići, ali one trebaju biti informisane da u Francuskoj ima ljudi koji ih žele prihvatiti i poželiti im toplu dobrodošlicu.

“Francuska ima kapacitete da primi izbjeglice i za njih ima budućnosti ovdje. Ne smiju slušati krijumčare i trebaju same odlučiti gdje žele ići. U svakom slučaju imaju pravo da promijene mišljenje ako se u nekoj zemlji ne snađu kako su očekivale“.

Francois Gemmene je zaključio da jezik ne bi trebao biti problem za izbjeglice jer ni njemački ni švedski nisu lakši jezici za naučiti od francuskog, a većina mladih ljudi u Francuskoj govori engleski jezik.

“Davno je prošlo vrijeme kada ovdje niste mogli naći nikoga ko govori strani jezik“.

Desničari u Francuskoj

Politički analitičar i profesor na Univerzitetu “Ludwig-Maximilians” Martin Brusis smatra da izbjeglice na tlo Evrope dolaze preko balkanske rute i da su zbog toga zemlje kao Njemačka, Austrija i Mađarska bliže nego Francuska.

Razlika u prihvatu izbjeglica između Njemačke i Francuske, tvrdi Brusis, 2013. godine nije bila velika.

“Mislim da su prihvatne kvote u Francuskoj niske, Francuzi se svakako moraju brinuti zbog ovoga, posebno zbog posljedica za unutrašnju politiku. Morate znati da desničari u Francuskoj, Nacionalni front imaju puno snažnije temelje nego PEGIDA i AFD u Njemačkoj“, smatra Brusis.

S druge strane smatra da vlasti Evropske unije u sklopu razgovora o prihvatnim kvotama moraju uzeti u obzir želje izbjeglica ako one imaju opravdane razloge da idu u neku zemlju, poput spajanja porodica.

Što se tiče uvažavanja želja izbjeglica da idu u neku državu, Brusis kaže da Evropska unija mora konačno riješiti pitanje kvota za prihvat izbjeglica i da nakon toga izbjeglice ne bi trebale biti u mogućnosti da prihvatnu zemlju biraju same.

Brusis je zaključio da francuski jezik može biti faktor koji privlači izbjeglice, posebno kada se radi o izbjeglicama koje dolaze iz područja gdje je jedan od zvaničnih jezika francuski.

Lekcije iz historije

Politički ekspert Zekerijah Smajić tvrdi da na samom početku ovogodišnje izbjegličke krize, državničke i lokalne političke klase u Francuskoj su se odlučile za ”glasnu šutnju” povodom najveće izbjegličke krize poslije Drugog svjetskog rata.

“Na praktičnoj ravni, policija, graničari, obavještajne službe i drugi specijalizirani odjeli francuske administracije dobro su odigrali na blagovremenom odvraćanju migranata od puta prema ovoj zemlji. Poznati su slučajevi da je Francuska od početka ove godine efikasno spriječila više imigracionih grupa afroazijskog porijekla da zakorače na francusku teritoriju”, kaže on.

Razlog ovakvom stavu Francuske prema izbjeglicama s Bliskog istoka, tvrdi Smajić,  je prvenstveno u strahu od terorizma, vjerujući u neminovnost da među stotinama hiljada stvarnih žrtava ratnih sukoba u Siriji, Iraku, Afganistanu, Libiji, Egiptu itd., postoje i promili obučenih ili potencijalnih terorista.

“Takav strah je u Francuskoj posebno prisutan zbog činjenice da je ova zemlja kroz protekle decenije već useljena milionima građana bivših francuskih afroazijskih kolonija i drugim imigrantima iz brojnih država svijeta. Poznato je, također, da se dosadašnja imigrantska politika Francuske pokazala diskriminirajućom, zbog čega se sve češće i sve glasnije podižu pobune različitih imigrantskih skupina koje više ne žele da žive kao ‘polugrađani’ u getoima francuskih predgrađa”, ističe Smajić.

On je mišljenja da je migracionim narodima poznato da je Francuska zajedno sa Sjedinjenim Državama i Britanijom bila na čelu koalicije za uništavanje nekih od zemalja Bliskog istoka, a u Libiji je bila predvodnik.

“Građani tih država bi bili suludi kada bi nakon okupacije iseljavali u zemlje svojih ubojica. Poznato je, također ,da aktuelna francuska opozicija ima izuzetno negativna stajališta prema imigrantima, pogotovo prema onima izvan evropskog prostora”.

Smajić je zaključio da sve to i mnogo drugih razloga doprinosi odbijanju većine izbjeglica i migranata da odu u Francusku, a pojačava želju za ulaskom na tlo Njemačke, Švedske, Danske i drugih visokorazvijenih zemalja koje su ekonomski snažne, a nisu bile vojnopolitički predvodnici stranih intervencija u njihovim zemljama.

Izvor: Al Jazeera