Zašto je Kobani toliko bitan

Piše: Tanya Goudsouzian

U proteklih nekoliko sedmica, ruralni gradić na sirijsko-turskoj granici je postao fokus rata koji predvode Sjedinjene Američke Države protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Većinski kurdski grad Ayn al-Arab, poznat pod imenom Kobani, kao i većina sirijskih ruralnih gradova, je bio nepoznat sve dok 16. septembra nije opkoljen.

Ironično je da kada malo ko priča o padu Mosula u Iraku, bitka za Kobani se predstavlja kao odlučujući napor u kampanji koju vodi SAD protiv ISIL-a.

Neodlučni međunarodni odgovor na opsadu Kobanija došao je kasno za gotovo 45.000 stanovnika, od kojih su većina poljoprivrednici. Zapadni mediji su danima optuživali koaliciju koju predvodi SAD da ignoriše eskalirajuću humanitarnu krizu.

Susjednu Tursku su također kritikovali što nije intervenisala i spriječila ubijanje stotina civila, mada su o svemu postojali vjerodostojni dokazi.

Pokrenut je veliki broj hashtag kampanja podrške opkoljenom gradu, uključujući #SaveKobane i #USHearKobane u pokušaju da se ostvari pritisak na američku vojsku kako bi poduzela ozbiljne mjere.

Iako je SAD izveo zračne napade oko grada, američki dužnosnici su jasno dali do znanja da Kobani nije dio američke strategije. „Kobani nije strateško pitanje za koaliciju u borbi protiv ISIL-a“, rekao je 13. oktobra američki državni sekretar John Kerry.

Značajnija pomoć je došla prošle nedjelje, kada je SAD odlučio iz zraka dostaviti oružje i zalihe kurdskim borcima. Pitanje koje se postavlja je „zašto baš sada?“ Takođe, Turska je u ponedjeljak pristala da pusti iračke Kurde da uđu u Kobani preko njihove granice sa Sirijom, iako Ankara smatra pojedince iz Kurdske radničke stranke (PKK), koji su bili uključeni u borbe, teroristima.

Iako se o aktuelnoj strateškoj vrijednosti Kobanija može naširoko raspravljati, ono što nedostaje u ovoj debati je odgovor na pitanje kako je grad, koji je bio potpuno nebitan, postao značajan simbol kurdskih nacionalnih težnji u svim dijelovima takozvanog Velikog Kurdistana, kao i važna karta na turskom pregovaračkom stolu.

Irački Kurdi čeznu za Kirkukom, gradom bogatom naftom, kojeg često nazivaju „kurdskim Jerusalemom“. Za Kurde iz Sirije, koji su većinom došli u ovu zemlju 1920-ih godina, ne postoji osjećaj povezanosti sa Kobanijem. Ono što njih pokreće u borbi za nezavisnost je intenzivno sjećanje na Assadov režim i sadašnje ISIL-ove napade.  

Strateška važnost

„Kobani simbolizira kurdski otpor, ne samo u Siriji nego i u drugim dijelovima Bliskog istoka. Gubitak Kobanija bi se protumačio kao poraz za cijeli kurdski narod“, kaže Sirwan Kajjo, sirijsko-kurdski analitičar sa adresom u SAD-u.

„Grad je sada dobio na strateškoj važnosti, dijelom zato što se već dugo vremena suprotstavlja  ISIL-u“.

Kobani/Ayn al-Arab je osnovan kao malo naselje 1892. godine za vrijeme Osmanskog carstva. Tada poznat pod turskim imenom Arab Punar, Kobani se razvio u grad 1911. godine nakon što je na tom mjestu izgrađena željeznička stanica.

Ubrzo su ga naselile armenske izbjeglice prognane iz Turske 1915. godine, iako su mnogi prisilno iseljeni južnije i razbacani između gradova Qamishla i Deir el-Zora.

Nakon Armenaca, došli su Kurdi iz Anadolije. Kurdski naziv za grad, Kobani, navodno dolazi od verzije riječi „kompanija“, izvedene od imena njemačke firme koja je izgradila željeznicu. Drugi vjeruju da potiče od njemačke riječi „bahn“ ili voz.

Godine 1921, grad je podijeljen proizvoljnim razgraničenjem  na granici sa Turskom – turska strana je sada poznata kao Mursitpinar i tu se nalazi više od 100.000 izbjeglica, koji žive u šatorima, iz Kobanija i drugih obližnjih gradića i sela.

„Područje pokrajine Suruc se također naziva ‘armensko groblje’ zato što je na tom području umrlo hiljade Armenaca za vrijeme deportacije“, kaže Cengiz Aktar, turski politički analitičar i profesor na istanbulskom Institutu za politiku.

„To je bilo strašno mjesto kada su Armenci stigli i to područje ima tragičnu historiju. A ona se sada ponavlja“.

Za druge, simbolika Kobanija nema nikakve veza sa njegovom prošlošću.

Ambicije za budućnost

„Kobani sada leži u srcu kurdskog sna“, kaže Mostafa Minawi, šef odsjeka za Osmanske i turske studije na Univerzitetu Cornell.

„To nema veze sa historijom nego sa budućim ambicijama. Kobane predstavlja prvu fazu u implementaciji modela širih lokalnih pravila za sirijske i turske Kurde“.

Iako je Turska pomogla iračkim kurdskim borcima da pređu njihovu granicu kako bi došli do Kobanija, neki analitičari se zalažu za teoriju da ISIL u stvari obavlja prljavi posao Ankare, tako što suzbija pokušaje sirijskih Kurda za autonomiju.

„Sirijski Kurdi su iskoristili vakuum vlasti u zemlji kako bi uspostavili tri poluautonomna kantona: Afirin, Jazirah i Kobani“, kaže Aktar. „Oni su već eksperimentisali sa onim što turski Kurdi godinama zahtijevaju u Turskoj. Kraj Kobanija, ako se to dogodi, bi bio veliki udarac za turske Kurde. U tom kontekstu, Kobani je veoma značajan“.

Za Aktara, jednako je važno da se ne umanji veza između Kurda u Turskoj i Siriji.

„Turski Kurdi su mnogo bliži sirijskim Kurdima nego iračkim Kurdima. Oni govore isti jezik – Kurmandži. Njihova sela su podijeljena granicom nametnutom 1921. godine. Mustafa Kemal Ataturk je odlučio da će granica biti željeznička pruga zato što nije postojalo drugo razgraničenje. To je značilo da su se i sela trebala podijeliti“.

Aktar kaže da je to jedan od razloga zašto su se sirijski Kurdi uvijek suosjećali sa borbama PKK-a u Turskoj.

„Sirijski Kurdi su bili uključeni od samog početka PKK-a. Od 40 ili više hiljada boraca PKK-a koji su poginuli od 1984. godine, gotovo pet hiljada su sirijski državljani. To je velik broj“, kaže on. „A turski Kurdi su odigrali ključnu ulogu u lobiranju američke podrške njihovom narodu u Siriji“.

Jedan od vođa turske prokurdske Slobodne demokratske partije (HDP), Selahattin Demirtas, otišao je u SAD gdje se sastao sa američkim dužnosnicima kako bi ih uvjerio da pojačaju svoje napore u oslobađanju Kobanija. On je 30. septembra posjetio Kobani.

Pa ipak, pored nacionalnih simbola i prekogranične povezanosti, postoje zabrinutosti turskih i američkih koalicija ako ISIL zauzme Kobani. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je predložio uspostavljanje tampon-zone, iako su kritičari već oštro kritikovali plan i nazvali ga turskim pokušajem kojim oni žele zauzeti sjever Sirije, kao što su zauzeli sjever Kipra.

Kurdski kritičari su sedmicama upozoravali da bi pad Kobanija značio veliku stratešku pobjedu za ISIL; oni kažu da bi to omogućilo grupi da kontroliše glavne ceste koje povezuju njihova uporišta, Raqqa sa Halepom.

Međutim, kako ISIL već kontroliše nekoliko graničnih prijelaza sa Turskom, neki tvrde da su takve tvrdnje pretjerane i da prava vrijednost akvizicije leži u nečemu drugom.

Za Aktara, prijetnja je veća od samog davanja ISIL-u još jednog graničnog prijelaza preko kojeg bi oni uvozili oružje i zalihe.

„Kobani i drugi kantoni, koji su dio eksperimenta kurdske autonomije, su potpuno uništeni. Ako Kobani padne, druga dva kantona će lako pasti zato što ih je nemoguće braniti. I oni su ključni u osiguravanju 1.200 kilometara granice sa turskom. Ako ISIL preuzme kontrolu nad kurdskom enklavom, oni će preuzet punu kontrolu nad turskom granicom“.

Pitanje PKK-a

Pored toga, ISIL-ovo zauzimanje Kobanija bi značilo da je ISIL pobijedio snage kurdske Jedinice narodne zaštite (YPG) – i da su preko posrednika, zadali veliki udarac njegovoj sestrinskoj organizaciji, PKK-u.

Neki kritičari su otišli daleko ističući da se ISIL-ovi napadi na Kobani podudaraju sa oslobađanjem 46 turskih taoca u Mosulu. Pitanje koje se postavlja je kakvi dogovori su se sklopili kako bi se osiguralo oslobađanje taoca.

„Za Tursku, Kobani je u biti problem PKK-a“, kaže Aktar.

U igri su također mirovni pregovori sa PKK-om.

„Ankara je iskoristila događaje u Siriji da učvrsti svoju pregovaračku poziciju“, kaže Minawi. „PKK želi da pošalje borce i oružje svojim rođacima u Siriji, a za to im je potrebno dopuštenje i pomoć turske države. Ankara, u stvari, koristi ISIL kako bi učvrstili svoju pregovaračku poziciju sa PKK-om“.

„Dešavanja u Kobaniju su već imala odjeka u Turskoj“, kaže Kajjo.

„Mirovni pregovori su već ugroženi, zato što turski Kurdi vjeruju da Ankara podržava ISIL, direktno ili indirektno“, kaže on. Te optužbe su turski dužnosnici u više navrata demantirali.

Ili kako to Aktar kaže: „Ankara ne podržava ISIL, ali ona definitivno okreće situaciju u svoju korist. Recimo to ovako, oni nisu nesretni što ISIL zauzima kurdska područja“.

Izvor: Al Jazeera