Zašto je nužna ustavna reforma Federacije
Piše: Muhamed Mujakić
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine uspostavljen je Vašingtonskim sporazumom 1994. godine, s ciljem zaustavljanja sukoba između Bošnjaka i Hrvata i pripremanje reintegracije koja bi došla nakon rata. Otud i naziv Federacija Bosne i Hercegovine, jer je zamišljeno, bar tada, da se cijela Bosna i Hercegovina kantonizira.
Međutim, 1995. godine zaključen je Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznat kao Dejtonski sporazum, koji uključuje Aneks 4, koji trenutno predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. Svjesni činjenice kompliciranog ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini, sa dva veoma asimetrična entiteta, sa tri pretežno nezadovoljna konstitutivna naroda, s diskriminiranim ostalima i građanima, konstatiramo potrebu za detaljnom analizom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustav Federacije postao je sam po sebi preobiman, težak za citiranje i korištenje, nepregledan, ali ponajviše nefunkcionalan.
Ustav Federacije mijenjan je i dopunjavan s preko 100 amandmana i postao je sam po sebi preobiman, težak za citiranje i korištenje, nepregledan, ali ponajviše nefunkcionalan. Sama Federacija sa svojih 11 skupština/parlamenata, 11 vlada i preko 100 ministarstava veoma je skup, neefikasan i nefukcionalan entitet, za razliku od entiteta Republika Srpska, koja nema srednje razine vlasti (kantoni, regije, oblasti…).
Simetrično rješenje bilo bi da zagovaramo entitet Federaciju bez kantona, ali u ovom momentu to ne uživa neophodnu političku podršku. U reformskim procesima u Bosni i Hercegovini treba se rukovoditi principom od idealnog ka realnom. Nisu potrebna radikalna rješenja, već rješenja koja će biti prihvatljiva. Naime, činjenica je da je Federacija sa svojim općinama, gradovima i kantonima krajnje decentraliziran entitet, za razliku od entiteta RS, koji je krajnje centraliziran, s opštinama i gradovima, bez regija, oblasti ili kantona.
Ponuditi nešto konkretno
Moguća opcija teritorijalne reorganizacije Federacije sa postojećih 10 kantona zasnivala bi se na okrupnjivanju kantona zasnovanih na teritorijalnom, ekonomskom i principu očuvanja multietničnosti. U pitanju su vrlo ozbiljne stvari i nije realno očekivati riešenja preko noći, ali je nesporno da se s nekim inicijativama mora početi. Nije dovoljno samo davati generalne i načelne izjave tipa “mi mislimo da bi bilo dobro ovo, ili najbolje je ono”, a nikad ne ponuditi ništa konkretno. Ovakvo funkcionalnije uređenje Federacije ići će u korist svima u Federaciji. Također, ono je prelaznog karaktera, jer naše viđenje u budućnosti je regionalizacija cijele Bosne i Hercegovine po principu multietničkih regija, koje su i prije rata u Bosni Hercegovini bile zasnovane po geografskim, demografskim, privrednim i multietničkim kriterijma. Tako je, naprimjer, Trebinje gravitiralo Mostaru, Bihać Banjoj Luci…
Naš prijedlog ima za cilj smanjenje asimetričnosti, kako u pogledu teritorijalne organizacije u Federaciji, tako i u smislu nadležnosti, a uz jačanje institucionalne i bilo koje druge ravnopravnosti konstitutivnih naroda te nacionalnih manjina i nacionalno neopredijeljenih. Primjera radi, svi građani u Federaciji imaju znatna izdavajanja za zdravstveno osiguranje, ali nemaju isti kvalitet zdravstvene zaštite. Utvrđivanjem zdravstva kao nadležnosti na razini Federacije svi građani bi imali ista prava iz zdravstvenog osiguranja i zaštite.
Nije dovoljno samo davati generalne i načelne izjave tipa ‘mi mislimo da bi bilo dobro ovo, ili najbolje je ono’, a nikad ne ponuditi ništa konkretno.
Tako je i u drugim oblastima. Mnoge nadležnosti su sa kantona de facto ustupljene Federaciji, mnoge su sa Federacije ustupljene državi Bosni i Hercegovini. Po našem mišljenju, kantonima treba dati dosta široke nadležnosti, a sve ostale pretpostaviti u korist Federacije, ali treba jasno razlikovati koje su to nadležnosti važne za zadovoljavanje nacionalnog identiteta (kultura, obrazovanje…), a koje su bitne zbog zadovoljenja svakodnevnih potreba svakog građanina, bez obzira na pripadnost ovom ili onom, jer bez obzira na bilo kakva rješenja u budućnosti, ne smije se dozvoliti da, recimo, osoba iz Širokog Brijega u Sarajevu mora plaćati troškove liječenja kao da je iz druge države, a radi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Dugoročno gledajući, većina svih vitalnih nadležnosti treba biti na razini lokalne samouprave, odnosno općine, jer je to onaj nivo vlasti u kojem građanin ostvaruje oko 80 posto svojih potreba. Neophodno je Federaciju kao entitet u kojem živimo učiniti funkcionalnijim, i to je suština reforme ovog bh. entiteta.
Bolje za sve
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini pokrenula je debatu o potrebi ustavne reforme Federacije, ali inicijativa treba biti podržana i od stanovništva, građana, političkih subjekta, akademske zajednice, medija… Reforma Federacije nema za cilj “utapanje Hrvata u većinske bošnjačke županije”, kako su to neki hercegovački mediji plasirali. Ako dođe do reorganizacije postojećeg Srednjobosanskog i Zeničko-dobojskog kantona u jedan zajednički kanton, pod nazivom Srednjobosanski, smanjit će se administracija u Travniku, a centar kantona bio bi Zenica. Kreševo i Kiseljak su i prije rata bili “naslonjeni” na Sarajevo.
Pripajanje Posavskog kantona Tuzli doista jeste smanjivanje administracije ovog kantona, a korist će upravo imati isključivo građani i općine koje su trenutno u PK-u. Radi se o najmanjem kantonu u Federaciji, koji teško finansira funkcije općina (Orašje, Domaljevac i Odžak). Hrvati bi bili adekvatno zastupljeni u skupštini tog kantona, kao što su i oni Hrvati koji već žive u Tuzli, a nije u pitanju zanemariv broj. Imali bi bolji pristup ostvarivanju prava iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, a svaki građanin većinu svojih potreba ostvaruje upravo u općini. Ista bi stvar bila i s Bosanskopodrinjskim kantonom – Goražde i par manjih općina, koje treba pripojiti Kantonu Sarajevo.
Ustav i institucije Federacije trebaju jamčiti Hrvatim, ali i svima drugima, jedankopravnost u Federaciji.
Cilj reforme je da se napravi bolja Federacija za sve one koji u njoj žive. Treba pitati obične ljude, građane. Ključna pitanja su da li Hrvat iz Kiseljaka mora ići u Travnik u kantonalnu bolnicu, ili bi se radije liječio u Sarajevu? Da li Hrvati iz Livna i Tomislavgrada, koji pripadaju Kantonu 10, i Hrvati iz Posušja i Širokog Brijega, koji pripadaju Zapadno-hercegovačkom kantonu, imaju šta protiv da se ova dva kantona s hrvatski većinskim stanovništvom spoje u cilju smanjenja administracije i finansiranja funkcija jednog, a ne dva kantona.
Ustav i institucije Federacije trebaju jamčiti Hrvatim, ali i svima drugima, jedankopravnost u Federaciji, što naš prijedlog istinski zagovara, a u konačnici mislimo i na cjelu Bosnu i Hercegovinu. Smanjenjem administrativnog aparata u kantonima (ne nužnim otpuštanjem administracije u kantonima, već kvalitetne reorganizacije u ustanovama i općinama) smanjuje se javna potrošnja, koju niti jedan kanton u Federaciji ne može adekvatno pratiti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera