Zašto je važno otkriće novih planeta nalik na Zemlju

Kada tražimo najbolja mjesta za potragu za životom, jedno od osnovnih dijelova slagalice jeste ono kakva je atmosfera na nekoj planeti (AP)

Sa druge strane galaksije, sa udaljenosti nešto manje od 40 svjetlosnih godina, sedam dugih sjena prelazi preko naše planete. Te sjene pripadaju planetima sistema TRAPPIST-1 koji čine sedam svjetova veličine Zemlje, čije otkriće je protekle sedmice pompezno objavljeno.

Međunarodni tim astronoma, predvođen Michaelom Gillonom sa Univerziteta u Liegeu, koristio je teleskope postavljene i u svemiru i na Zemlji kako bi došli do ovih nevjerovatnih otkrića: tri planete iz sistema TRAPPIST-1 su otkrivene prošle godine, dok je na skorašnjoj objavi navedeno da su otkrivene dodatne četiri planete.

Gledajući iz našeg ugla, svaki od tih svjetova prolazi ispred svoje matične zvijezde, čime se stvaraju sjene – što se naziva “tranzitom” – koje prigušuju svjetlost zvijezde tokom prolaska planete.

Do tranzita dolazi kada planeta napravi puni krug oko svog sunca, a mjerenjem koliko vremena prođe između dva tranzita možemo odrediti dužinu godine na toj planeti. Nakon toga, potrebno je samo nekoliko proračuna da se zaključi koliko su te planete udaljene od svoje zvijezde, čija energija ih zagrijava.

Otkrivanje planeta

Možda se čini da se svako malo otkrivaju nove planete: znamo za više od 3.000 planeta koje kruže oko svojih zvijezda, a njihovo postojanje implicira da postoje stotine milijardi planeta samo u našoj galaksiji.

Prije sedam godina, niko, ni nasumična osoba koju zaustavite na cesti niti najučeniji astronom – ne bi mogao reći da li zaista postoje planete nalik na Zemlju.

Danas je to druga priča: zahvaljujući otkrićima misija za lov na planete, poput NASA-inog teleskopa Kepler, TRAPPIST i bezbroj drugih projekata, znamo da tamo negdje mora biti stjenovitih planeta u izobilju.

Ova revolucija u lovu na planete je zaista nevjerovatna, ali također postavlja pitanje: u galaksiji preplavljenoj s više planeta nego zvijezda, zašto je bitan pronalazak sedam novih planeta?

Kako se ispostavilo, planetarni sistem TRAPPIST-1 je izvanredan iz više razloga. Prije svega, zvijezda u središtu sistema je izuzetno hladna – u sekundi emitira samo petstoti dio jednog procenta energije koje u istom vremenskom periodu emitira naše Sunce, a većina tog svjetla je infracrvena energija (koja je nevidljiva ljudskom oku).

Bliske orbite

S obzirom da je svjetlost zvijezde tako slaba, planete tog sistema moraju biti u tako bliskim orbitama da bi se dovoljno zagrijale kako bi postojala ikakva nada o tekućoj vodi, a to je upravo slučaj u ovom primjeru: svih sedam planeta sistema TRAPPIST-1 kruže oko svoje zvijezde bliže nego što planet Merkur kruži oko našeg Sunca.

Ustvari, planete sistema TRAPPIST-1 su tako blizu da najbližoj planeti treba samo dan i po da obiđe puni krug oko svoje zvijezde (odnosno, “godina”), a najudaljenijoj poznatoj planeti sistema treba samo 20-ak dana da napravi puni krug.

Nevjerovatno, ali istinito, tri planete kruže na upravo onoj udaljenosti od svoje zvijezde zbog koje na njima vlada temperatura koja omogućava postojanje tekuće vode na površini.

Ne samo da su planete sistema TRAPPIST-1 blizu svoje zvijezde – one su također i blizu jedna drugoj – toliko blizu da kad biste stajali na površini jedne, mogli biste vidjeti drugu na nebu, koja bi se u nekim slučajevima nazirala toliko velika kao što mi vidimo naš Mjesec.

Tempo ovih orbita nam također nagovještava da ove planete nisu uvijek bile ovako blizu – najvjerovatnije su se formirale na većoj udaljenosti od svoje zvijezde i s vremenom se pomicale prema unutra, da bi u konačnici došle u trenutni kompaktni poredak.

Vremenske varijacije

Danas mala gravitacijska povlačenja koja planete vrše jedne na drugu mogu biti primijećena na osnovu malih razlika koliko kojoj planeti treba da napravi puni krug oko zvijezde – ove “tranzitne vremenske varijacije” se pojave kada sjene planeta pređu preko naših teleskopa nešto ranije ili kasnije od očekivanog.

Ovaj minijaturni planetarni sistem je uzbudljiv sam po sebi – ali znam šta mislite: da li na ovim planetama postoji život? Ne brinite se, to se pitaju i astronomi! Ustvari, vjerovatnoća pronalaženja odgovora na to pitanje je sigurno najuzbudljivija stvar u vezi planeta sistema TRAPPIST-1.

Trenutno su astronomi donekle ograničeni šta mogu saznati o planetama koje kruže oko drugih zvijezda, čak i ako koriste najbolje alate da ih izučavaju – možemo mjeriti njihovu veličinu na osnovu toga koliko blokiraju svjetlosti svoje zvijezde, te proračunati koliko toplotnog svjetla dobijaju od svoje zvijezde, ali konkretni detalji osim toga su i dalje nedostižni.

Kada tražimo najbolja mjesta za potragu za životom, jedno od osnovnih dijelova slagalice jeste ono kakva je atmosfera na nekoj planeti: ne samo da li planeta ima atmosferu, već i koliko dobro zadržava energiju svoje zvijezde kako bi zagrijala planetu, i da li štiti planetu od radijacije visoke energije kojom je zasipa njena zvijezda? I, naravno, veliko pitanje: da li ta atmosfera odaje znake života?

Atmosfera Zemlje

Atmosfera naše Zemlje je proizvod naše žive planete: jednom lišena kisika, širenjem plavo-zelenih algi prije više od tri milijarde godina naše nebo je ispunjeno kisikom koji je ključan za ljudsku vrstu.

Procesi naše same planete – vulkani, vremenski utjecaji – također utječu na naš okoliš, i rade u skladu sa velikim i malim stvorenjima kako bi izmijenili hemiju našeg zraka.

Kada razmišljamo o potrazi za životom na planetama koje kruže oko drugih zvijezda, koje svjetlucaju na udaljenostima još nedostupnim i našim najbržim letjelicama, ono o čemu mi zaista razmišljamo jeste kako da otkrijemo od čega je sastavljena njihova atmosfera, kako bi otkrili “biološke potpise”, odnosno znake života.

Stjecajem okolnosti, planete sistema TRAPPIST-1 su primamljivo otkriće u osvit novog tehnološkog doba. Sistem TRAPPIST-1 je već promatran pomoću Svemirskog teleskopa Hubble, čija sposobnost da uoči ultraljubičasto svjetlo izgleda da ukazuje na nepostojanje prozračne, napuhane atmosfere na svjetovima najbližim zvijezdi, što podržava njihov status stjenovitih planeta koje su vjerovatno nalik na Zemlju.

Prava prilika stiže naredne godine, kada NASA lansira Svemirski teleskop James Webb (JWST). Blistavo novo oko u svemir, JWST će promatrati kosmos u infracrvenom svjetlu, u kojem TRAPPIST-1 svijetli najsjajnije.

Napredna tehnologija

Kada planete sistema TRAPPIST-1 budu prolazile ispred svoje matične zvijezde, mutni dio planete će bacati te duge sjene na našu Zemlju – ali, ako imaju atmosfere, postoji mogućnost da se sunčevi zraci filtriraju kroz te atmosfere na putu ka nama. Korištenjem novih instrumenata na JWST-u, mi bismo trebali biti u mogućnosti da izmjerimo hemijski otisak koji ukazuje od čega bi mogle biti sastavljene atmosfere planeta sistema TRAPPIST-1.

Na osnovu tih otisaka u svjetlu, astronomi bi mogli uočiti trag života na planetama oko drugih sunaca. Ova mjerenja – koja zahtijevaju našu najbolju tehnologiju, najpažljivije analize i najveće umove, mogla bi dati odgovore na jedno od najstarijih pitanja koje sebi postavlja ljudska vrsta: da li postoji život u svemiru osim na Zemlji.

Na neki način, ipak, čak i otkriće života izvan Zemlje je nevažno: na isti način na koji se osjećamo kao građani svijeta kada promatramo neba stranih zemalja, upoznavanje ovih udaljenih planeta će nas učiniti stanovnicima univerzuma.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera