Zašto sada plačeš, Miroslave?

Lajčak i danas u Briselu lamentira nad Bosnom i Hercegovinom i Zapadnim Balkanom. (AP)

Ono što sam pisao posljednjih deset godina danas je potvrdio zvanični Brisel: “Evropska unija izgubila je utjecaj na zapadnom Balkanu i prepustila ovu regiju drugim igračima”, ocjena je 27 ministara vanjskih poslova Evropske unije.

Iz sjedišta Evropske unije najviše je odjeknula izjava potpredsjednika Vlade Slovačke i ministra vanjskih poslova Miroslava Lajčaka, po čijem mišljenju “Evropska unija postaje sve manje ozbiljan sagovornik kad je riječ o proširenju. Mi smo sa Zapadnog Balkana istupili riječju i djelom i sada vidimo posljedice – imamo dvije države koje su pred raspadom i tri koje su u dubokoj političkoj krizi. Mislim da se visoka predstavnica [Evropske unije Federica Mogherini] tokom vikenda vratila frustrirana sa balkanskog puta”, utvrdio je Lajčak.

Slovački ministar nekada je bio najmlađi top-diplomata u svojoj zemlji i sa 30-ak godina bio je ambasador u Japanu, a službovao je od Moskve preko Brisela do nekoliko balkanskih zemalja. Od jula 2007. do januara 2009. dogurao je čak i do pozicije visokog predstavnika međunarodne zajednice i specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini, s mjesečnom plaćom od približno 24.000 eura. Nakon iznenadnog povratka u Bratislavu naslijedio ga je još manje poznati austrijski diplomata – tihi, uglađeni, saburli i polivalentni visoki predstavnik Valentin Inzko.

Lajčakov lični moto, kako sam voli reći, jest profesionalizam i odgovornost, a dijalog i poštovanje glavni su mu “instrumenti” diplomatskog djelovanja.

Otvoren prostor drugim igračima

Imajući u vidu ovakve Lajčakove reference i opredjeljenja, pozivajući se na naše osobno poznanstvo iz Brisela i Sarajeva te imajući u vidu šta nije dobroga uradio dok je suverenski upravljao Bosnom i Hercegovinom, odlučio sam mu 25. i 27. septembra prošle godine uputiti dva lična pisma, u kojima sam mu ukazao na moguće loše scenarije. Imajući u vidu da upravo njega, kao i, također polivalentnog, švedskog političara Carla Bildta, u briselskim diplomatskim krugovima i institucijama Evropske unije vrednuju kao “najbolje poznavaoce situacije u Bosni i Hercegovini i regionu”, zamolio sam ga da na osnovu ranijeg terenskog iskustva preduzme sve što je u njegovoj moći kako bi se preduprijedili mogući loši scenariji. Ni ovog puta nije preduzeo ništa! Među onima koji su “otvorili prostor drugim igračima”, dakle, nalazi se i sam Lajčak, koji i danas u Briselu lamentira nad Bosnom i Hercegovinom i Zapadnim Balkanom.

Karijerizam, dvoličnost, nepotizam i sebičnost današnje evropske “elite” nisu u pat-poziciju u posljednjih 10-15 godina doveli samo zapadnobalkanski region nego su diskreditirali autentičnost i same evropske ideje, a Evropsku ekonomsku zajednicu i Evropsku monetarnu uniju doveli na granicu podsmijeha. Na globalnom ringu “velike braće” Evropska unija bila je i ostala “politički patuljak” u odnosu na SAD, a u posljednjih desetak godina i u odnosu na Kinu i Rusiju, sa dominantnom tendencijom slabljenja i globalnog i regionalnog utjecaja.

Osim spomenutih atribucija, Evropsku uniju spopala je i opaka bolest zaboravnosti, koja je iz standardnog simptomatskog oblika prerasla u demenciju. Evropska unija pozaboravljala je sve što je o Zapadnom Balkanu nekad mislilla, govorila i odlučivala gotovo 20 godina, tačnije, od 1998. godine, kada je u Luksemburgu jednoglasno usvojen “Regionalni pristup Evropske unije Zapadnom Balkanu” (Regional Approach). Stotine zaključaka, odluka, rezolucija, preporuka, mišljenja “pojela je maca”, a svaki novi evropski povjerenik za proširenje Evropske unije i svaki novi direktor Direktorata za Zapadni Balkan (kao da su završili balkanske političke škole) počinjali su od nule, namećući vlastite percepcije, standarde i mjere. Takve prakse godinama su se generirale snagom osobnog egocentrizma i umišljenošću evropskih funkcionera, jer se u Briselu, kao i na Zapadnom Balkanu, odavno već nije pojavio lider sa harizmom, znanjem, autoritetom i stvarnim ugledom. Posljednji je takav bio Jacques Delors, koji je predvodio Evropsku komisiju prije čak 20 godina.

Evropska unija, dakle, balkanizirala se i iz te balkanštine sada mogu slijediti samo nove balkanštine, kao što su još opasnija individualizacija i samodovoljnost, međusobne svađe, prijetnje, ucjene i podjela Evropske unije po regionalnom principu i u “više brzina”.

Pisma miljeniku zvaničnog Brisela

Nisu za vratom Evropskoj uniji samo monetarni problemi, useljenja arapskih naroda, teroristi, ekološke katastrofe, prijeteća energetska kriza (ako se nastavi s kažnjavanjem Rusije) već je riječ i o novim “velikim igračima”, koji su s obje noge već iskočili na globalnu pozornicu. Prema podacima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, među 15 najjačih ekonomija svijeta u prošloj, 2016. godini nalaze se samo četiri članice Evropske unije – Njemačka, Francuska, Italija i Španija, a prema procjenama za 2050. godinu, u tom će se društvu naći samo Njemačka i Francuska. I lani i 2050. godine na prvom je mjestu Kina, a slijede SAD i Indija. Za 33 godine iza prve trojke mogli bi biti Indonezija, Brazil, Rusija, Meksiko i Japan, pa tek onda Njemačka, Velika Britanija i Turska.

U otvorenom pismu koje sam krajem 2013. godine odaslao na 120 adresa u Evropi povodom presude u predmetu “Sejdić – Finci”, zagovarajući da se nadležnost za primjenu te sudske odluke vrati iz Brisela u Strasbourg, te u dva uzastopna pisma Miroslavu Lajčaku u septembru prošle godine nisam samo ukazivao i upozoravao već sam i tražio da se konačno otvore oči zato što su se i lice i naličje zala koja su se maskirano kotrljala regijom jasno razaznavali.

Tada sam, uz ostalo, Lajčaku sugerirao da, kao miljenik zvaničnog Brisela, kao bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, pa i kao suprug ugledne TV-novinarke, porazmisli i o ratnohuškačkom i etnonacionalističkom narativu u ovdašnjim medijima te da se s evropskim i inim kolegama širom svijeta zauzme za vraćanje međunarodne pažnje na ovdašnje zapuštene medije, da se povede računa o etičnosti u javnom diskursu, da profesionalizacija medija postane imperativ te da se još jednom pokuša spasiti Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine. Ministar Lajčak još ništa nije preduzeo. Ali jest zato i danas i jučer bestidno cmizdrio pred evropskim TV-kamerama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera