Zašto su hrvatski autoputevi skuplji od austrijskih

Jeftinije se s vinjetama voziti deset dana kroz Mađarsku, Slovačku i Austriju, nego od Osijeka do Zagreba i nazad (Arhiva)

Početkom svakog ljeta počinju gužve na autocestama u Hrvatskoj. To je ujedno jedino doba godine kada je promet na njima dovoljno gust da se ostvari značajan prihod od cestarina.

Istovremeno, cestarina je u Hrvatskoj poskupjela – po drugi puta ove godine. No, 10-postotno poskupljenje, koje je stupilo na snagu 1. srpnja, tek je sezonskog karaktera i trajat će do 1. rujna, kako bi se turistička sezona i vrijeme dolaska stranih turista, koji se gotovo isključivo koriste samo autocestama, maksimalno financijski iskoristilo.

To konkretno znači da od Zagreba do Splita, u jednom pravcu, umjesto 181 kunu (24 eura), treba platiti 200 kuna (27 eura), a od Zagreba do Rijeke 77 (10 eura), umjesto “izvansezonskih” 70 kuna (devet eura). Na relaciji Zagreb – Osijek “ljetna” cestarina skuplja je za 13 kuna (1,75 eura) i iznosi 135 kuna (18 eura). Sezonske cijene vrijede samo za motocikle i osobne autombile, dok su za autobuse i kamione iste kao i izvan sezone.

Prezaduženi cestovni sektor

Proljetos su Hrvatske autoceste povisile cijenu cestarine za 4,4 posto u prosjeku, ovisno o dionici. To je poskupljenje, objasnit će u Ministarstvu prometa, bilo neizbježno, jer je, nakon razdoblja intenzivne izgradnje autocesta, cestovni sektor ostao prezadužen. Ukupan dug iznosi 5,2 milijarde eura, a samo ove godine na naplatu stiže 1,14 milijardi eura. Taj dug u ukupnom javnom dugu Hrvatske čini čak 13,5 posto.

To je glavni razlog zašto je vožnja autocestama u ljetnoj sezoni i izvan nje tako skupa. Nju si redovito mogu priuštiti samo rijetki, što rezultira time da izvan turističke sezone dnevni promet na autocestama jedva doseže 12.000 vozila u prosjeku, a jedino na autocesti Zagreb – Lipovac (prema granici sa Srbijom) doseže 16.000 vozila, što je donja granica isplativosti.

Kada je početkom 2016. godine preuzeo resor, aktualni ministar prometa Oleg Butković najavio je uvođenje vinjeta. Govorilo se da će godišnja vinjeta koštati oko 130 eura (otprilike 960 kuna), no ministar se ubrzo predomislio i odustao od vinjeta. Najavio je tada uvođenje potpuno automatizirane elektroničke naplate cestarine, koji bi se trebao početi primjenjivati najkasnije do 2021. godine, s tim da se u doglednoj budućnosti planira uvesti GPS sustav naplate.

Vinjete za bolju sigurnost i veći BDP

Ministar je nakon dubinske analize zaključio da je umjesto vinjeta ipak bolji postojeći sustav naplate po načelu “koliko voziš, toliko plaćaš”. No, prometni stručnjaci drže da su vinjete bolje rješenje u prijelaznoj fazi do uvođenja naprednog GPS sustava. Vinjete, kažu oni, osiguravaju veću sigurnost i protočnost.

“Nažalost, za uvođenje vinjeta nije bilo razumijevanja još tijekom izgradnje autocesta, jer se moglo znatno uštedjeti na nepotrebnim naplatnim kućicama, dodatnim mostovima, signalizaciji, opremi… S vinjetama bi nestale gužve na naplatnim kućicama. To bi znatno povećalo protočnost, pogotovo u vremenima prometnih ‘špica’, a turistima, poduzetnicima i gospodarstvenicima svih vrsta, dakle onima koji najviše putuju, troškovi bi se snizili. To bi dalo pozitivne efekte na gospodarstvo i turizam. Intenzivirao bi se promet ljudi, robe i kapitala. Bila bi to ‘win-win’ opcija za sve. Svaku kunu ili euro koji bismo tako ‘izgubili’ vratili bismo peterostruko, kroz povećanje BDP-a i smanjenje stradavanja u cestovnom prometu”, kaže prometni stručnjak Željko Marušić, veliki zagovornik vinjeta.

Na pitanje zašto država ustrajava na postojećem načinu naplate cestarina, Marušić kaže da je to dijelom posljedica diktata međunarodnih financijskih institucija, a dijelom nedostatka volje i znanja da se Vlada izbori za nacionalne interese.

Nepravedan način naplate cestarine

S druge strane, već godinama jedan od najglasnijih protivnika uvođenja vinjeta je predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić.

“Ministar prometa je protiv uvođenja vinjeta jer bi se time smanjili prihodi, a ja sam protiv jer mislim da je to nepravedan način naplate cestarine. Inače je pravilo u EU da se plaća onoliko koliko se troši, pa je tako i s cestarinama. Protiv sam i zato jer bi uvođenje vinjeta utjecalo na broj zaposlenih. Ako otpuštamo ljude, trebamo najprije izračunati hoćemo li od toga imati koristi. A ako ćemo imati manje prihode i usto plaćati otpremnine radnicima, onda radimo harakiri. Vinjete nemaju apsolutno nikakvo ekonomsko opravdanje”, smatra sindikalist Stanić.

Posve drugačije stajalište ima prometni stručnjak Marušić. Tvrdi da je očuvanje radnih mjesta loša izlika za izbjegavanje uvođenja vinjeta.

“Za početak, trebali bismo samo izračunati koliko bismo ukupno zaradili jeftinijim korištenjem autocesta – a vinjete su izvrstan način za to – u gospodarstvu, turizmu, poljoprivredi, demografiji, naročito u povećanju sigurnosti, smanjenju stradavanja te izravnih i neizravnih šteta koje iz toga proizlaze”, kazao je Marušić.

Sindikalist Stanić kazuje, pak, da je prihod iz vinjeta u pravilu vrlo mali u ukupnom prihodu.

“U Austriji se za teretni promet iz vinjeta naplati oko 25 posto, a 75 posto iz ‘ručne’ ili elektronske naplate cestarine. U Sloveniji je taj udio vinjeta oko 40 posto. Ti podaci zapravo govore koliko je mali udio teretnog prometa u Sloveniji u odnosu na Austriju. A u Hrvatskoj je situacija još gora, što govori da nam je gospodarstvo nerazvijeno”, ističe Stanić.

Od Osijeka do Splita triput skuplje nego do Beča

U prilog ovoj raspravi zanimljiva je priča poznatog hrvatskog novinara Drage Hedla, koji je nedavno desetak dana bio na putu kroz tri države koje imaju vinjete – Mađarsku, Slovačku i Austriju. Prešao je najmanje 1.200 kilometara i u sve tri države je ukupno platio vinjete manje nego što bi ga u Hrvatskoj koštala vožnja od Osijeka (gdje živi) do Zagreba i natrag. O tome je napisao i tekst za portal Telegram, istaknuvši kako nakon ljetnjeg poskupljenja vožnja autocestom od Osijeka do Zagreba i natrag košta 268 kuna (36 eura), čak 53 kune (sedam eura) više nego što je platio desetodnevnu vožnju kroz tri spomenute države.

“U Mađarskoj možete za 74 kune, ili 10 eura, koliko košta desetodnevna vinjeta, voziti se neograničeno tamošnjim autocestama. Isto je i u Austriji gdje vinjeta košta 8,90 eura, s tim da se na nekim dionicama posebno naplaćuje prolaz tunelima. A za 10 eura i u Slovačkoj možete 10 dana neograničeno koristiti njihove autoceste. Deset dana vožnje po autocestama u te tri države ukupno me koštalo 29 eura, što je oko 215 kuna”, ispričao je Hedl.

Da je, kaže, umjesto u Beč i Bratislavu odlučio iz Osijeka otputovati do Splita i natrag – što je otprilike tih 1.200 kilometara koje je prevalio vozeći kroz tri države – sa sezonskim cijenama cestarinu bi platio 666 kuna (90 eura). Čak triput više!

Uz to kaže kako je na autocesti od Budimpešte do Beča bio gust promet kakav se Hrvatskoj može vidjeti samo u vrijeme turističke sezone.

“Iako su im cestarine znatno jeftinije nego u Hrvatskoj, očito je da Mađarska i Austrija ostvaruju veće prihode od Hrvatskih autocesta”, kazao je Hedl.

Izvor: Al Jazeera