Zašto svi žele kupiti kontroverzni ruski S-400?

Ruski srednjedometni i dugodometni zemlja-zrak S-400 Trimuph raketni sistemi (Reuters)

Piše: Yarno Ritzen

Ratne igre “Vostok-2018” u istočnom Sibiru prošlog mjeseca obilježile su najveću rusku vojnu vježbu u više od 30 godina, a učestvovalo je gotovo 300.000 ruskih, kineskih i mongolskih vojnika. Više od vježbe, ratne igre su bile prilika da Rusija izloži svoj vojni hardver, ruski drugi najveći izvor prihoda, nakon nafte.

Tokom “Vostoka-2018” Rusija je pokazivala S-400 raketni sistem, jedan od najnaprednijih i najreklamiranijih sistema oružja proteklih godina. Sistem S-400 je unaprijeđena verzija sistema S-300, koji je nedavno poslan za Siriju.

Zbog svojih karakteristika, nekoliko država, uključujući Kinu, Saudijsku Arabiju, Tursku, Indiju i Katar, reklo je da su spremne kupiti S-400. Gotovo svakoj vladi koja je najavila da planira kupiti ovaj sistem prijećeno je nekom vrstom diplomatske odmazde od SAD-a, NATO-a ili neprijatelja.

Razlog za ovakav stav, prema riječima nekoliko stručnjaka koje je Al Jazeera intervjuirala, nije samo zato što je S-400 tehnološki napredan, već i zato što predstavlja za rizik za dugogodišnje saveze.

Napredni sistemi

“S-400 je među najnaprednijim dostupnim zračnim odbrambenim sistemima, u rangu s najboljim što Zapad ima za ponuditi”, rekao je Siemon Wezeman, viši istraživač na štokholmskom Međunarodnom istraživačkom institutu za mir, transfere oružja i programe vojnog širenja – SIPRI.

“Njegovi radari i drugi senzori, kao i rakete, pokrivaju veliki prostor – radar ima domet od najmanje 600 kilometara za nadzor, a rakete imaju domet do 400 kilometara…  Precizan je i može upratiti veliki broj potencijalnih meta, uključujući i tajne mete”, rekao je Wezeman za Al Jazeeru.

Druge prednosti su mudularno postavljanje i velika mobilnost, što znači da može biti postavljen, ispaljen i pomjeren u roku od nekoliko minuta.

“Namijenjen je da bude raketni sistem jedan za sve. Može biti konfiguriran s dugogometnim, srednje dometnim, pa čak i kratkodometnim sistemima oružja, zavisno od toga kako individualni korisnik želi konfigurirati S-400… Oštar je, prilagodljiv i mobilan, što je nešto čemu mnoge države teže”, kazao je Kevin Brand, vojni analitičar koji radi u Vijeću za strane odnose.

Potencijalni kupci

Turska, članica NATO-a, jedna je od najznačajinijih potencijalnih kupaca sistema S-400. Govoreći na završnoj ceremoniji za oficire, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan rekao je u augustu da će Ankara pokušati kupiti ovaj raketni sistem što je prije moguće, što će, prema Rusiji, biti u 2019. godini.

Ali, zanimanje Turske za ruski raketni sistem prestrašilo je njene zapadnjačke NATO saveznike zbog tehničkih i političkih razloga.

“U tehnološkom smislu, S-400 bi sigurno bio korak naprijed [za Tursku], ali nije nužno u najboljem interesu NATO-a da ima taj sistem integriran u svoju širu arhitekturu”, rekao je Brand i dodao kao bi S-400 mogao dovesti do potencijalno opasne situacije.

“Kada pogledate ruski sistem S-400, posebno u strukturi NATO-a, postoji skala težine kada ga integrirate u veći odbrambeni sistem”, Brand je rekao Al Jazeeri.

“Ako to uzmete kao veoma benignu situaciju, najjednostavniji scenarij je da njegovi podaci neće moći biti inkorporirani u defanzivnu arhitekturu koju trenutno koristi NATO. To je vjerovatno najbolji najlošiji scenarij.”

Zajedničko djelovanje

NATO se oslanja umnogome na nekoliko sistema koji djeluju zajedno u većoj mreži.

“[Dodavanje sistema S-400] moglo bi zakomplicirati prizor, moglo bi zagaditi pogled koji vam veći sistem daje.”

Ali, potencijalno je štetniji rizik da Rusija ima loše namjere, rekao je Brand.

“Koji bi ugovori bili na snazi s ruskim tehničarima koji se brinu za S-400, naprimjer, bi li rusko osoblje za održavanje imalo pristup podacima [NATO-a]?”

“Najlošiji scenarij je da bi moglo biti ranjivosti povezanih s tim sistemom koje bi mogao iskoristiti potencijalni neprijatelj…. Uključivanje ovog sistema moglo bi potencijalno aktivno kompromitirati vašu odbrambenu mrežu.”

Za Indiju, Saudijsku Arabiju i Katar, koji nisu dio saveza kakav je NATO, kupovina sistema kakav je S-400 vodila bi do manje tehnoloških problema, ali bi mogli riskirati diplomatske i ekonomske posljedice od SAD-a.

Prijetnje sankcijama

U 2017. godini SAD je proveo Zakon o suprotstavljanju američkim neprijateljima sankcijama – CAATSA, u odgovoru na navodno miješanje Rusije u predsjedničke izbore 2016. godine i vojnu uključenost u Ukrajini i Siriji. CAATSA omogućava SAD-u da djeluje protiv pojedinaca, kompanija ili država koje “uznemiravaju međunarodnu sigurnost”.

Američki State Department je rekao da je kineska kupovina letjelice SU-35 i S-400 raketnog sistema zemlja-zrak prekršila CAATSA, samo nekoliko sedmica nakon što su izjavili da bi Indija mogla biti podvrgnuta sankcijama ako nastavi s kupovinom ovog sistema. Međutim, Indija je odlučila ove sedmice da će kupiti ovaj sistem oružja.

“Indija stavlja veliku važnost na veze s Rusijom. U današnjem svijetu, koji se brzo mijenja, naš odnos ima veliki značaj”, rekao je indijski premijer Narendra Modi ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nakon što su potpisali sporazum vrijedan pet milijardi dolara.

Prema riječima Wezemana iz SIPRI-ja, šanse da će SAD provesti prijetnje su tanke, posebno za države kao što su Indija ili Saudijska Arabija. Sankcije nisu automatske i izuzeci su mogući ako to bude u nacionalnom interesu SAD-a, rekao je on.

“Male su šanse za sankcije, jer su Indija i drugi previše značajni kao vojni i politički partneri za SAD. Čak bi i ograničene sankcije vjerovatno naljutile te države – dovoljno naljutile da povrijede interese SAD-a.”

Diplomatske razmirice

Ali, čak i ako su male šanse za ekonomske sankcije, uznemiravanje SAD-a bi moglo dovesti do diplomatske razmirice.

“Postoji ovdje i diplomatsko pitanje, budući da sporazum da se proda osjetljiva tehnologija jednoj državi implicira šire poravnavanje političkih pitanja, i zato SAD traži način da izolira Rusiju nakon događaja iz Ukrajine i šire”, kaže za Al Jazeeru Charles Forrester, viši analitičar odbrambene industrije u Jane's by IHS Markit.

Za SAD ove kupovine su više od vojne prijetnje – one se tiču suprotstavljanja uključenju Rusije u globalne sukobe, ali i održavanju dugoročnih američkih diplomatskih odnosa i sprečavanju Rusije da dobije čvrstu valutu za svoju opremu, kažu analitičari.

“SAD radi na iznalaženju načina da ojača svoje diplomatske odgovore na svjetskoj pozornici državama koje krše globalni poredak zasnovan na pravilima”, rekao je Forrester.

Pa zašto bi Turska, Indija ili bilo koja druga država riskirale diplomatske odnose sa SAD-om?

“Indiji se ne sviđa da nužno kupuje od samo jednog prodavača i da bude previše zavisna od jedne države, tako iz indijske perspektive geopolitički ima smisla kupovati neke sisteme od Rusije, a neke od SAD-a”, kazao je Brand.

‘Turska je sama svoj šef’

“Indija ima dugi odnos što se tiče kupovine opreme od Rusije, pa imaju mnogo iskustva s ovom opremom.”

Drugi motiv je dijeljenje vojne tehnologije, nešto što SAD ne želi, za razliku od Rusije.

“Rusija je spremna prodati S-400 bilo kome i dijeliti tehnologiju u određenoj mjeri”, objasnio je Wezeman, iako dodaje da nije jasno koliko daleko bi to dijeljenje išlo.

Posebno za Tursku, Wezeman je rekao, S-400 je postao pitanje taštine.

“Ne priklanjajući se SAD-u i NATO-u, Turska pokazuje da je sama svoj šef; da se može suprotstaviti SAD-u i NATO-u”, kazao je Wezeman.

Izvor: Al Jazeera