Zatvara se makedonski političko-kriminalni krug

Prema podacima opozicionih socijaldemokrata, praćeni su razgovori više od 20 hiljada građana (EPA)

Piše: Risto Popovski

Specijalno tužilaštvo (ST) Makedonije napravilo je ovih dana novi, vidljiv, možda i ključni, pomak u istrazi oko megaskandala sa prisluškivanjem. Političko-kriminalna afera sa prisluškivanjem više od 20 hiljada građana, kakva nije zabeležena u svetu, već dve godine je u žiži javnosti i produbljuje krizu u koju je zapala Makedonija.

Istraga o megaskandalu sve više podseća na kriminalni roman u nastavcima ili na dobro režiranu TV krimi-seriju, gde se znaju i delo i njegovi akteri, a čitalac/gledalac treba da pogodi kako će i da li će istraga to dokazati.

Građani su preko takozvanih „bombi“ koje je obelodanila opozicija mogli da čuju snimke prisluškivanja. Lako je pretpostaviti da iza ove ove afere stoje funkcioneri vladajuće VMRO DPMNE koji uporno i grčevito odbacuju sve sumnje, ali i kontinuirano ometaju rad ST-a, koje strpljivo skuplja dokaze.

Javnost sa zanimanjem prati istragu Specijalnog tužilaštva, formiranog pre više od godinu dana, budući da se redovno Tužilaštvo, blago rečeno, inertno odnosilo prema aferi sa prisluškivanjem. Tim specijalnih tužilaca koji predvodi Katica Janeva, pribavio je već dosta činjenica koje dobrano rasvetljavaju pozadinu ovog megaskandala, a naruku im idu i opstrukcije državnih institucija, koje umesto da pomažu, ometaju istragu.

‘Upad’ u tajne

Ekipa Specijalnog tužilaštva, na čelu sa Janevom, 19.10. pred kraj radnog vremena zakucala je na vrata Uprave za državnu bezbednost i kontrašpijunažu (UDBK). Imali su naredbu Suda za oduzimanje pisane dokumentacije i kompjuterskih fajlova povezanih sa prisluškivanjem, ili sa Posebnim istražnim merama (PIM), kako se stručno naziva ova tajna operacija.

“Gotovo sedam meseci, od marta ove godine, od UDBK uzalud tražimo podatke o licima koja su, u periodu od 2008. do kraja 2015. godine bila obuhvaćena Posebnim istražnim merama”, izjavila je Lenče Ristoska. Specijalno tužilaštvo je na kraju moralo da traži pomoć Suda, a naredbu za oduzimanje dokumentacije potpisala je sudija Vesna Dimiškova.

Specijalno tužilaštvo zaplenilo je Knjigu evidencije u koju se upisuju sudski nalozi, bez koje se ne smeju primenjivati posebne mere, kao i deo dokumentacije iz kompjutera preko kojih je vršeno prisluškivanje. Upoređivanjem ove dokumentacije mogu da se izvedu verodostojni dokazi o tome da li je prisluškivanje vršeno legalno, da li su i koji visoki funkcioneri VMRO DPMNE, koja je deset godina na vlasti, odgovorni za ovaj skandal.

Zaplenjena dokumentacija je osnova da se upotpuni, ako ne i sasvim zatvori krug oko ove političko-kriminalne afere. Snimci prisluškivanja koje su obelodanili opozicioni socijaldemokrati svedoče da je bilo zloupotreba. Javnost je čula snimke razgovora bivših ministara finansija, policije i saobraćaja, Zorana Stavrevskog, Gordane Jankulovske i Mileta Janakievskog. Oni su bili najbliži saradnici partijskog lidera Nikole Gruevskog i gotovo je sigurno da nisu prisluškivani i snimani kao neprijatelji države.

Prema podacima opozicionih socijaldemokrata, praćeni su razgovori više od 20 hiljada građana, što je najmasovnije prisluškivanje u svetu. Teško je poverovati da je za deset godina, koliko su Gruevski i njegova partija na vlasti, Makedonija imala toliko neprijatelja. Još teže je ako je zaista bilo toliko državnih neprijatelja. Najteže je, ipak, što nema pravog objašnjenja, a partijsko- državni vrh, ne samo što beži od odgovora, već nastoji na svaki način da spreči istragu o masovnom kršenju osnovnih prava i sloboda.

Panika

Neviđena senzacija bila je vest da će Specijalno tužilaštvo, ne samo ući, već i vršiti pretres u prostorijama UDBK. Ova institucija bila je hermetički zatvorena desetak godina dok je na čelu bio nedodirljivi Sašo Mijalkov, bratanac Nikole Gruevskog. Članovi Komisije Sobranja za nadzor službi bezbednosti nisu čestito imali uvid u rad UDBK, a pokušaji da uđu u prostorije tajne policije bili su uzaludni.

Kako se osećao i kroz šta je sve prošao policijski vrh, blizak vladajućoj partiji, kada im je na vrata zakucala ekipa Specijalnog tužilaštva sa naredbom Suda za oduzimanje dokumentacije, samo oni znaju. Iznenađenje je bilo potpuno, zatečeni su bili i šefovi policije i vrh vladajuće partije koji je, verovatno, odmah obavešten o „drskom upadu“.

Bivši ministar policije, sada šef javne bezbednosti Mitko Čavkov, zamenik ministra Oliver Andonov, koji je jedva 24 sata bio na čelu policije, kao i aktuelni šef UDBK Vladimir Atanasovski, reagovali su panično, kao i njihovi partijski mentori. Tvrdeći da će biti ugrožena bezbednost države i sličnim izgovorima, pa i manipulacijama, nisu dozvoljavali ulaz ekipi Specijalnog tužilaštva.

Sprečavanje izvršenja naredbe Suda je krivično delo i došlo je dotle da policijski vrh, koji i ne krije da je produžena ruka vrha partije na vlasti, verovatno i pod njegovim pritiskom, krši zakon, umesto da ga sprovodi. Posle mnogo ubeđivanja i natezanja, ekipa Specijalnog tužilaštva ipak je ušla u prostorije tajne policije i ostala je tamo gotovo 48 časova.

Oduzeta je evidencija i pisana dokumentacija, ali su „domaćini“ verovatno s razlogom, sprečili preuzimanje dela kompjuterskih fajlova. Brzo se pokazalo da nisu istina objašnjenja policijskog vrha da aparatura nije u njihovom, već u vlasništvu proizvođača i mobilnih operatera. Kompanija Erikson odmah je saopštila da nije vlasnik opreme, a mobilni operatori da nemaju pristup opremi koju koristi isključivo UDBK.

Opstrukcije oko preuzimanja kompjuterskih fajlova pojačavaju sumnje da tajna policija nešto taji. Najsmelije su pretpostavke da nelegalno prisluškivanje nije prekinuto, a većina smatra da se odlaganjem kupuje vreme da se neki podaci obrišu. Informatičari tvrde da svako posezanje ostavlja trag i da ono što je obrisano može da se vrati. Na traženje ST-a, ekspert kompanije Erikson treba da dođe u Skoplje, kako bi utvrdio da li je nešto brisano iz kompjutera.

Sprečavanje ili odlaganje preuzimanja kompjuterskih fajlova, podsetilo je javnost da je vrh UDBK, neposredno posle početka istrage ST-a, uništio staru opremu za prisluškivanje. Kompjuteri su odneti na otpad i čak dva puta uništavana drobilicom, kako ne bi ostao ni najmanji trag. Tužilaštvo o tome vodi istragu pod kodnim imenom „Tvrđava“.

Skretanje pažnje javnosti

Diplomate u Skoplju pozvale su Specijalno tužilaštvo da bude manje vidljivo u periodu do decembarskih izbora, pošto su prethodno izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog pokušaja policijskiog vrha da spreči izvršavanje naredbe Suda. To je bila najnovija u nizu opstrukcija i napada koje ovo Tužilaštvo prate od samog osnivanja. Iza većine od njih se jasno vidi ruka vrha vladajuće VMRO DPMNE, čiji se visoki funkcioneri povezuju sa prisluškivanjem „neprijatelja države“.

Činjenica da vrh partije Gruevskog, umesto da pomogne, uporno opstruira istrage koje vodi ST, samo pojačava sumnje da je povezan sa prisluškivanjem i da ima razloga da nešto skriva. Najpre su za prisluškivanje bile optužene neimenovane strane obaveštajne službe povezane sa liderom opozicije Zoranom Zaevim koji je optužen i sudi mu se u okviru procesa simboličnog imena „Puč“.

Bilo je sijaset nesuvislih konstrukcija da se skrene pažnja javnosti, a među najglupljim je da je prisluškivala neka misteriozna služba iz još misterioznijeg „žutog kombija“. Najveća blokada za ST bila je masovna abolicija šefa države Đorđa Ivanova, kojom su bili pomilovani gotovo svi članovi rukovodstva vladajuće partije, kao i visoki funkcioneri policije. Abolicija, koja nije bila ideja samo Ivanova, ukinuta je posle snažnog stranog pritiska i masovnih protesta građana koji su se prerasli u takozvanu Šarenu revoluciju.

Zaplena dokumentacije kojom se krug oko afere prisluškivanje polako zatvara očigledno je ozbiljno uznemirila vrh vladajuće partije Gruevskog. Njihov poslednji adut može da bude predlog da Ustavni sud poništi Zakon o Specijalnom tužilaštvu. Parlament je pred decembarske izbore raspušten i ne može da se donese novi zakon, o čemu postoji politički dogovor.

Ukidanje ST-a bio bi samoubilački potez vrha vladajuće partije koji može imati ozbiljne posledice po stabilnost i bezbednost države. Ne treba ga, ipak, sasvim isključiti budući da je vrh VMRO DPMNE mnogo puta pokazao da je spreman da do kraja ostvari svoju volju, bez obzira na posledice koje se, po pravilu, prelamaju preko leđa građana.

Ukoliko vrh vladajuće partije, ipak, pokuša da, uz pomoć Ustavnog suda, ukine Specijalno tužilaštvo, prešao bi time i poslednju liniju odbrane. Vrh partije Gruevskog bi sam oko sebe zatvorio krug oko afere sa prisluškivanjem. Bio bi to poslednji nastavak političko-kriminalnog romana/serijala. Građanima je, ionako, odavno jasno ko je ko u ovom više kriminalnom, nego političkom skandalu bez presedana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera