Zdravstvo kao ‘Agrokor’ – cijena u ljudskim životima

Bolnički liječnici u Hrvatskoj upozoravaju da zbog mjera štednje koje provodi Ministarstvo zdravstva već najesen možda neće uspijevati pružiti pacijentima adekvatnu zdravstvenu zaštitu, dok iz udruga pacijenata poručuju da pacijenti na vlastitoj koži već osjećaju posljedice tih mjera.

Ukupni dug hrvatskog zdravstva do kraja prošle godine premašio je sedam milijardi kuna (blizu milijardu eura) i na djelu je, kako kažu u Ministarstvu, racionalizacija.

Ravnatelji: ‘Nema prostora za daljnje uštede’

Špekulira se i o mogućem poskupljenju dopunskog zdravstvenog osiguranja. Najavljuje se spajanje odjela i bolnica radi uštede.

O zdravstvu kao o trgovačkom društvu

Škaričić ističe da se funkcioniranje hrvatskog zdravstva ne evaluira, a kad bi se radile studije o tome kako mjere štednje utječu na stope smrtnosti od bolesti, vjeruje da bi se stanje pokazalo poražavajućim jer je Hrvatska po stopama smrtnosti od određenih nezaraznih bolesti u europskom vrhu, što, kaže, puno govori o kvaliteti zdravstvene zaštite. To nije, navodi, samo stvar novca, ali retorika koja inzistira na financijskom aspektu pogoršava stanje.

“Mi neprekidno pričamo isključivo o novcima bez korelacije s učincima potrošnje tih novaca jer opća javnost to sigurno ne shvaća i ne vidi apsurd u tome da se o zdravstvu priča kao o trgovačkom društvu. Kad me pitate za liječnike, oni su doslovno opsjednuti vlastitim statusom i zaradom. Ja, pak, držim da liječnici najbolje profitiraju u ovakvom sistemu, izuzev, naravno, onih rijetkih i odgovornih čiji glas nećete čuti kada se govori o problemima zdravstva.”

Dio ravnatelja bolnica, pak, tvrdi kako paze na svaku kunu, ali da prostora za daljnje uštede više nema ako žele pružiti adekvatnu zdravstvenu skrb građanima.

Upozorava se da su limiti, odnosno sredstva koja su bolnicama na raspolaganju za pružanje usluga i funkcioniranje – koje određuje i s bolnicama ugovara Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – neodrživi, a HZZO ne plaća iznose prekoračenja te proračuni dijela bolnica tonu u minus.

U Hrvatskoj udruzi bolničkih liječnika (HUBOL) kao najveći problem u sustavu navode upravo HZZO.

“Mi smo tražili prije nešto malo manje od godinu dana da se temeljito ispita unutarnje poslovanje HZZO-a, a drugi par rukava koji mi spominjemo cijelo vrijeme jest da HZZO plaća bolnicama svaki mjesec ili svaka tri mjeseca ili šest mjeseci određenu svotu novaca za koju oni misle da je dovoljna. Bolnica ili potroši taj novac, najčešće ga potroši, ili ga ne potroši – ako potrošite više od dogovorenog s HZZO-om, onda vam taj novac nitko ne namiri, a ako potrošite manje nego što ste ugovorili, onda vas HZZO penalizira”, navodi predsjednica HUBOL-a Ada Barić.

HUBOL: ‘Glavni problem HZZO’

Treba krenuti, navodi, upravo od svote koju HZZO plaća pojedinim bolnicama za usluge, odnosno cijene tih usluga treba izjednačiti s realnima.

“Ako jedan ultrazvuk košta toliko i toliko, da cijena koju HZZO plaća toj bolnici ne bude 30 ili 20 posto te cijene, nego da bude što bliže toj cijeni kako bi bolnice mogle normalno i likvidno poslovati.”

Zdravstveni sustav, ističe, nije zamišljen da generira novac i u njega treba ulagati jer medicina napreduje, usluge su sve kompliciranije i skuplje.

Umjesto toga, kaže, Hrvatska je na 12. mjestu od zemalja EU-a po izdvajanjima za zdravstvo, a cijeli bi se sustav raspao, tvrdi, da liječnici ne rade prekovremeno.

“Ne znam u kojem je trenutku netko zaključio da zdravstvo ne treba više novaca, odnosno da će se štedjeti i na bolesnicima i na liječnicima. Takav recept koji trenutno vodi ova Vlada i koji se vodi već dosta godina ne vodi ničemu dobrome, samo katastrofi, urušavanju javnog zdravstvenog sustava, odlasku liječnika i sve manjim pravima pacijenata.”

Nedostatak liječnika

Poseban problem koji utječe na razinu usluge jest broj liječnika – njih, kaže, nema dovoljno.

Poseban ugovor za posebno skupi lijek

U HZZO-u kažu da se maksimalni iznos sredstava za provođenje zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja utvrđuje posebnom odlukom – utvrđuje se opseg provođenja zdravstvene zaštite za pojedinu ustanovu na razini bolničkog liječenja utvrđenog posteljnim kapacitetima te specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite utvrđene brojem specijalističkih timova i dijagnostičkih jedinica. Omogućen je i dodatni prihod na temelju učinkovitosti i kvalitete za liječenje oboljelih od akutnih bolesti. Što se tiče stavljanja lijeka na Popis posebno skupih lijekova, odnosi financiranja uređuju se posebnim ugovorom.

“HZZO se obvezuje da će osigurati financiranje liječenja točno određenog broja osiguranika ili u određenom iznosu, a podnositelj prijedloga obvezuje se da će osigurati opskrbu lijekom ostalih osiguranika ili iznosa iznad kojeg se obvezao HZZO na svoj trošak ili se cijena određuje kaskadno vezano uz broj osiguranika koji primaju lijek. Prilikom sklapanja ugovora HZZO je obvezan voditi računa o ukupnoj potrošnji za sve lijekove unutar terapijske indikacije.”

“Mi ovog časa još uspijevamo pružiti zdravstvenu zaštitu. Međutim, ukoliko se to jako brzo ne promijeni na bolje, a govorim o jeseni, dostupnost zdravstvene zaštite bit će vrlo upitna. Ne dao Bog da iz ruralnih sredina ode još pokoji liječnik… Nema šanse da zdravstvena zaštita ostane na istoj razini, isključivo iz razloga što je neće imati tko pružati.”

U Koaliciji udruga u zdravstvu zaprimaju prijave pacijenata da su se liste čekanja počele povećavati, a problem su i terapije.

“S obzirom na limit koji bolnice imaju na naručivanje lijekova, lijekovi iz skupine posebno skupih lijekova – ako procijene da pacijent nije urgentan, poslije 20. u mjesecu ne daju do početka sljedećeg mjeseca – jednostavno kaže ‘dostigli smo limit, ne možemo više trošiti, prebacuju se pacijenti u sljedeći mjesec’, što znači da se opet i na terapiju čeka”, kaže predsjednik Koalicije udruga Ivica Belina.

Većina onkoloških terapija također spada u skupinu posebno skupih lijekova, pa vjeruje da se isto događa i s onkološkim pacijentima.

“Problem liječenja zloćudnih bolesti jest pravovremeno liječenje. Ako odgađate nečije liječenje, mislim da se tu osobu na neki način dovodi u opasnost.”

‘Nerazumna’ štednja na lijekovima

Posebno ističe štednju na lijekovima unatoč tome što ugovori s HZZO-om o nabavi lijekova, kako kaže, imaju klauzulu o povratu novca za potrošnju veću od dogovorene, koju tada snosi proizvođač.

“HZZO prilikom sklapanja ugovora o nabavi lijekova dogovara određeni iznos potrošnje za pojedini lijek za liječenje pojedine skupine pacijenata. Ukoliko se u tom području ukazuje veća potreba i potroši se više lijekova, cijenu tih lijekova snosi njihov proizvođač, a ne HZZO – HZZO plaća onoliko koliko je ugovoreno, tako da je štednja na način da se smanji potrošnja u bolnicama nerazumna s obzirom da taj trošak ionako neće snositi HZZO nego proizvođač lijeka.”

U Ministarstvu ističu da reformske mjere bolničkog sustava provode radi povećanja učinkovitosti, dostupnosti i kvalitete bolničkih zdravstvenih usluga, a to namjeravaju postići restrukturiranjem i reorganizacijom bolnica, uz smanjenje dijela kapaciteta, bolje iskoristivosti postojećih i ugovorenih kapaciteta te povećanja kapaciteta i broja usluga dnevne bolnice i jednodnevne kirurgije, kroničnih postelja te postelja za palijativnu skrb.

Pritom bi se u dnevnim bolnicama trebao rješavati najveći dio zdravstvenih problema, čime će se, kažu, smanjiti potražnja za bolničkim kapacitetima i skratiti liste čekanja.

Povezivanje bolnica

Ide se i u smjeru funkcionalne integracije – suradnje, povezivanja bolnica s ciljem bolje kvalitete zdravstvenih usluga, ishoda liječenja te dugoročne racionalizacije troškova.

“Bolnice će zadržati četiri osnovne djelatnosti – interna medicina, kirurgija, pedijatrija i ginekologija i opstetricija – dok će se za ostale djelatnosti definirati modeli funkcionalnog povezivanja”, kažu u Ministarstvu.

Novinarka Nataša Škaričić, koja godinama prati događanja u sustavu zdravstva, smatra kako je bit problema u tome da se novac distribuira kako bi “hranio” sustav i vrh hijerarhije, a ne da bi se efikasno liječili oboljeli.

Kontrola izdataka za plaće

Mjere Ministarstva odnose se i na povećanje prihoda te smanjenje rashoda bolnica. Budući da izdaci za radnike u zdravstvu predstavljaju značajan rashod u poslovanju, u Ministarstvu kažu da je nužno pojačati kontrolu tih troškova i uspostaviti održiv i likvidan sustav financiranja.

“U okviru mjere predviđaju se aktivnosti koje obuhvaćaju reviziju dežurstava i pripravnosti, uvođenje smjenskog rada u bolnicama, odnosno djelatnostima gdje je to optimalno, preraspodjelu radnika unutar zdravstvene ustanove prema mogućnostima, ujednačavanje koeficijenata, praćenje učinkovitosti rada radnika. Također se provodi reorganizacija ustroja bolnica s novom sistematizacijom radnih mjesta te pojačana kontrola zapošljavanja.”

“Veliki broj bolnica potroši i 70 posto svojih sredstava na zaposlene, da ne spominjem lokalne bolnice koje na zaposlene i režijske troškove troše i sto posto svojih limita, zatim ogroman broj bolnica koje ne ispunjavaju svoje obaveze, odjele koji zjape prazni, izrazitu asimetriju između centra i periferije u svim parametrima, potpuno zanemarivanje korupcije, koja je strukturna, atrofiju primarne zdravstvene zaštite itd. Ukratko, sistem je pun rupa koje treba riješiti da bi prodisao umjesto da se svakodnevno urušava i postaje sve besmisleniji u odnosu na svoju primarnu svrhu.”

A urušavanju, navodi, najviše doprinose upravo ovakve mjere štednje – problem se, kaže, pokušava riješiti redukcijom prava na zdravstvenu zaštitu.

Škaričić: ‘Prevara koja košta u ljudskim životima’

“To je prevara, kao što je prevara, naprimjer, funkcioniranje Agrokora, samo ova nas ne košta prvenstveno u financijskom smislu, nego u ljudskim životima.”

Ističe da potrošnju svake lipe u zdravstvu treba učiniti javno vidljivom kako bi se otkrilo što se i gdje treba učiniti, no smatra da do toga neće doći jer se, kako kaže, netransparentnošću štiti korupcija. Spajanje bolnica smatra “čistim ludilom”.

“To smo već napravili u mandatu Darka Milinovića i dogodilo se točno ono što stručna literatura opisuje – ništa. Preorganizirano zdravstvo koje broji otprilike jednog šefa na tri zaposlena ostalo je preorganizirano, svi šefovi su u spajanju bolnica zadržali svoje funkcije, pa se potrošnja na financiranje upravljačkog kadra nije smanjila. Kao što sam i očekivala od ovog ministra, on perpetuira potrošene metode koje neće dati nikakve rezultate”, zaključuje Škaričić.

Izvor: Al Jazeera