Zemlja dobrog života, a nezavidne starosti

Kancelarka Merkel s penzionerima: Njemačka ima najviše stanovnika starijih od 65 godina, oni danas čine petinu populacije (Reuters)

Piše: Krešimir Dujmović

Nekada su bili industrijski inženjeri ili zaposlenici u državnoj službi, danas raznose novine, slažu ambalažu na police supermarketa ili čuvaju djecu.

Razlika je jedino u tome što sada imaju preko 65 godina. Broj umirovljenika koji su prisiljeni podebljati svoje penzije raznoraznim ‘mini-poslovima’ ne bi li se financijski provukli kroz mjesec porastao je od 2000. godine za 60 posto, točnije od 280 tisuća na 761 tisuću.

Pribrojimo li tome podatak da Njemačka ima najviše stanovnika starijih od 65 godina – čine petinu populacije – možemo tek pjesnički zaključiti da se tamo živi dobro, ali umire jadno.

Porasli troškovi života

Ne slažu se svi sa žalosnom statistikom da sve veći broj starijih osoba koje imaju 35 godina staža ne mogu normalno proći treću životnu dob.

Holger Schäfer iz Instituta za ekonomska istraživanja u Kolnu trend pripisuje promijenjenom shvaćanju starosti.

Standardno vidjeti oglas poput ‘Živahan penzioner u dobroj fizičkoj i mentalnoj kondiciji traži posao od najmanje 400 eura mjesečno. Dobro znanje kompjutera’.

‘Mnogi se odlučuju na rad, jer ih drži vitalnima’, izjavio je za novine Süddeutsche Zeitung dodajući kako financijska nužda u mnogim slučajevima nije motiv za traženje posla, jer se radi o visokokvalificiranim osobama sa dobrim primanjima.

O dobrim primanjima, s druge strane, ponešto zna i Ulrike Mascher iz lobističke grupe za pomoć socijalno inferiornim skupinama. Prema njezinim riječima, osoba koja je 35 godina uplaćivala u mirovinsku kasu u 2000. je u prosjeku imala 1021 eura penzije.

Danas je taj prosjek 953 eura, a troškovi života su dvotruko porasli, barem ako se ravnamo s cijenom litre benzina koja je tada iznosila oko 0.8 eura, a danas je 1.7 eura.

‘Umirovljenici koji traže posao rijetko su sveučilišni profesori koji žele zadržati svoj posao još nekoliko godina. Prije svega, to su ljudi koji pod stare dana raznose novine, čuvaju djecu ili životinje, rade kao čistačice ili pomoćnici u supermarketima’, kaže dalje Mascher.

Dovoljno je pogledati web stranice neke od agencija za traženje posla gdje je već postalo standardno vidjeti oglas poput ‘Živahan penzioner u dobroj fizičkoj i mentalnoj kondiciji traži posao od najmanje 400 eura mjesečno. Dobro znanje kompjutera’.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) upozorila je prošle godine Njemačku da zaostaje za svim zemljama Unije po pitanju pravedno riješenih mirovina. 

Tzv. ‘mini-poslovi’ od 400 eura ne podliježu punom oporezivanju i postali su neobično popularni modeli zapošljavanja, pogotovo u Berlinu. Kod umirovljenika možda i mogu odraditi ulogu popunjavanja mjesečnog proračuna, no u slučaju mlađe populacije ne ostavljaju previše nade za budućnost.

Već je i ovako njemački mirovinski zakon loše riješen, jer postoji mnogo ljudi koji imaju puni radni staž i ne mogu živjeti od svojih mirovina (pogotovo u bivšoj Istočnoj Njemačkoj), a kamoli da zamislimo starost današnjih tridesetgodišnjaka koji se financiraju od freelance i mini-poslova gdje ne postoji nikakva mirovinska shema.

Povećana dob za mirovinu 

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) upozorila je prošle godine Njemačku da zaostaje za svim zemljama Unije po pitanju pravedno riješenih mirovina.

‘Prečvrsta veza između doprinosa i usluge rezultira u činjenici da imamo ljude koji imaju 45 godina radnog staža na relativno maloj plaći, a onda postaju siromašni starci’, izjavila je svojedobno čelnica OECD-a za socijalnu politiku Monika Queisser.

Ne postoje nikakvi državni doprinosi za takve slučajeve, kao što ih primjerice imaju Nizozemska ili Danska, a da ne pričamo o mirovinskom sustavu Novog Zelanda gdje je svima određena mirovina na 40 posto prosječne plaće, bez obzira na prethodna primanja.

Da zaključimo blago cinično, kad je odlučila postupno povećati dob za mirovinu sa 65 na 67 godina (do 2029), kako za muškarce tako i za žene, Njemačka se više bavila širokogrudnom socijalnom politikom negoli postroženjem zakona o radu. 

Izvor: Al Jazeera