Zemlje koje duguju urušavaju Evropsku uniju

Osim Njemačke, moglo bi se reći da se sve zemlje Unije nalaze u nekoj vrsti finansijske krize (Ilustracija)

Piše: Harun Cero

Trend po kojem je u Evropskoj uniji postalo normalno da se njene članice zadužuju, iako su već u dugovima i za to nemaju podlogu, za njemačkog ekonomskog eksperta Daniela Steltera još jedna je potvrda da finansijska kriza u Uniji traje. Mišljenja je da je kriza samo potisnuta velikim količinama novca, kamatama od nula posto i povećanjem dugova.

“Kriza će se vratiti, i to ‘punom parom’. Problem je što zemlje kao što Portugal, Španija i Francuska nisu samo zadužene kao države, nego imaju i visoke privatne dugove, što je opasno po bankovni sistem”, tvrdi Stelter i dodaje da dugovi Portugala iznose 400 posto bruto domaćeg proizvoda.

Kaže da svaki pokušaj da se ta zemlja izvuče iz krize vodi ka tome da se nađe u istoj situaciji kao i Grčka.

“Svaki pokušaj štednje bi povećao dugove. EU to zna i zato ‘igra’ na vrijeme. Nada se da će Evropska centralna banka uspjeti napraviti inflaciju i na taj način smanjiti dugove. Zato se sve tajno tolerira”, ističe Stelter.

Privid da je sve uredu

Teoretski, smatra on, došlo je vrijeme da se zemlje koje duguju kazne, ali praktično je to neizvedivo.

“Prekomjerna dugovanja bi onda za sve bila vidljiva i to bi znala i javnost. Zato se Evropa pravi da je sve uredu”, kaže.

Alternative kaznama, objašnjava Stelter, nisu lijepe, a one su bankrot, oporezivanje imovine i inflacija. On ukazuje na to da štednja nisu reforme te da su u praksi zemje koje duguju najviše štedjele na investicijama, nauci i obrazovanju, što je fatalno.

“Reforme se mogu provoditi samo kada je zemlja stabilna, inače je to političko samoubistvo. Ako stvarno želimo reforme, onda moramo stati ukraj finansijskoj krizi, primjerice sa zajedničkim fondom za otplaćivanje dugova. Onda se mora vidjeti ko stvarno može opstati u eurozoni”, mišljenja je Stelter.

Ekonomski analitičar iz Hrvatske Damir Novotny tvrdi da zemlje poput Francuske, Španije i Italije, koje se nisu pridržavale kriterija Maastrichta, a kojim se se definira maksimalni nivo javnog duga i deficitarne fiskalne potrošnje, mislile da mogu izbjeći procedure. Njima se, tvrdi on, proteklih godina “gledalo kroz prste”, zbog ekonomske i izbjegličke krize.

“Sve zemlje članice EU-a moraju se pridržavati kriterija iz Maastrichta. Kriteriji su: javni dug ne viši od 60 posto BDP-a, deficit ne viši od tri posto BDP-a. One zemlje članice koje imaju probleme s javnim financijama – a mnoge su članice Unije u krizi iz 2008. godine prešle granice Maastrict kriterija – ulaze u neki vid procedure prekomjernih budžetskih deficita i procedure prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. U okviru tih procedura, zemlje se moraju obvezati provesti mjere za smanjivanje deficita i smanjivanje javnog duga kroz određeni broj godina”, ističe Novotny.

Unija je ‘kupila mir’

Kaže da je poznat stav Evropske komisije, a koji podržava njemačka i vlade i nekih drugih uspješnih zemalja, da će cijela EU “ploviti, razvijati se, brzinom zadnje broda u konvoju”.

“U ovom trenutku su ti zadnji brodovi Bugarska, Hrvatska, Grčka i Cipar. Prema tim zemljama EK povećava pritisak, s ciljem provođenja procedura. Novčane sankcije, zabrana korištenja EU fondova i novčani penali su manje vjerojatni”, tvrdi on.

Evropska komisija je u nekim slučajevima, objašnjava, nemoćna, jer političari pojedinih zemalja članica, pod pritiskom unutrašnje javnosti, često odstupaju od dogovora. Za razliku od Steltera, on tvrdi da se ekonomska situacija u EU općenito poboljšava i da se većina ekonomija, osim nekih mediteranskih zemalja, uspješno oporavila od krize iz 2008. godine.

“Te zemlje sada se nalaze u novom ciklusu ekonomskog rasta. EU se općenito nalazi u velikoj ekonomskoj i političkoj transformaciji. Ta je transformacija vrlo slična onoj koja se događala u proteklih 10 godina u SAD-u. Naime, ekonomije SAD-a a, sada i EU-a, prelaze iz industrijske faze, u kojoj je dominirala masovna industrijska proizvodnja, u post-industrijsko doba, u kojem dominiraju ljudski kapital, istraživanje i razvoj. Prvi su rezultati te transformacije najvidljiviji u području novih i zelenih tehnologija, obnovljivih izvora energije, automobilske industrije, kulturne i kreativne ekonomije”, zaključio je Novotny.

Željko Rička, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici, kaže da je trenutno ukupna situacija u Evropi takva da se sa svih strana pojavljuju vanredni izdaci. Finansijska kriza, kaže on, obavezala je EU da pruži finansijsku injekciju Grčkoj te pomogne Turskoj zbog prijema izbjeglica.

“Unija je time ‘kupila’ određeni mir na političkom i ekonomskom planu. Ako se u EU fondovima ne mogu osigurati sredstva koja bi omogućila novac za strukturne reforme u zemljama koje duguju, onda se one jednostavno moraju zaduživati na tržištu”, rekao je Rička.

Pravljenje ‘porezne invazije’

Kaže da bi stavljanje barijera tim zemljama onemogućilo da koliko-toliko prate druge zemlje članice koje su ekonomski razvijenije.

“Osim Njemačke, moglo bi se reći da se sve zemlje Unije nalaze u nekoj vrsti finansijske krize. Sankcioniranjem se ne može ništa postići, jer bi se onda Unija našla u dvostrukoj krizi. Trebala bi se desiti neka vrsta kreditnog vraćanja tih dugova”, ističe Rička.

On je to poredio sa situacijom u Bosni i Hercegovini, gdje se zna ko pravi “poreznu invaziju”, ali država kaže – “nemojte ih dirati, jer će nas još više oštetiti”.

Po pravilima EU-a, zemlje koje su njene članice moraju smanjiti strukturni deficit za 0,5 posto svake godine. Također, zemlje se smiju godišnje zadužiti samo tri posto, a to se mjeri ekonomskim rastom. Evropska komisija može kazniti zemlje koje duguju i finansijskim sankcijama, ali do sada to nije radila.

Izvor: Al Jazeera